No, ako ćemo pošteno, iste rezultate iza sebe je ostavila i ona vlast prije 2006. Godine. Korupcija, kriminal, hronična materijalna zaostalost i ukupno loše stanje u društvu jesu konstanta ovog prostora.

S druge strane, SNSD objektivno nije uspio da u vrijeme predizborne kampanje kvalitetno iskomunicira svoje pozitivne rezultate koje je u proteklih osam godina napravio. Činjenica jeste da je ta stranka uspjela da u protekla dva mandata ostvari političku stabilnost unutar Republike Srpske, činjenica jeste da su donesena određena zakonska rješenja koja su olakšala poslovanje u Srpskoj, kao što je činjenica da je Srpska ipak jedan od najkonkurentnijih prostora u regiji ako se samo posmatra formalni okvir za poslovanje (cijena energenata, fiskalna opterećenja, brzina osnivanja preduzeća). Isto tako, realno je i da su mnogi koji danas imaju subjektivni osjećaj da lošije žive nego prije osam godina zapravo u međuvremenu podigli kredite (stan, automobil i sl.) i da su danas prinuđeni da te kredite vraćaju dok ipak koriste predmete i nekretnine zbog kojih su te kredite i uzeli. Takođe, kad se u obzir uzmu regionalni trendovi, nesporno je i da je SNSD sačuvao različite socijalne benefite koje danas vlade zemalja u okruženju dramatično režu, a što svjedoči o tome da u određenim segmentima oni koji kritikuju tu stranku da se odrekla svojih socijaldemokratskih prerogativa zapravo u tom smislu baš i nisu u pravu. U prilog tome ide i činjenica da je postojeći Zakon o radu koji sadrži pregršt samoupravnih relikata i dalje na snazi u Republici Srpskoj i da to definitivno ne bi bilo moguće bez političke podrške vladajuće stranke.

Naravno, svi ovi momenti ne mogu i neće biti nikakvo opravdanje za gorenavedene ozbiljne i preozbiljne propuste koje je vlast predvođena SNSD-om činila u posljednjih osam godina. SNSD i njegov predsjednik Milorad Dodik, iako su poslije lokalnih izbora navodili da su razumjeli poruku naroda, zapravo ništa tad nisu shvatili i ništa nisu učinili da izvuku pouke iz tog prvog ozbiljnog upozorenja građana. Iz stranke nisu odstranjeni korumpirani funkcioneri, lokalne partijske kabadahije nisu kažnjene zbog svoga javašluka i kriminala, stranka nije osvježena novim likovima, kao što nije niti uspjela da se distancira od raznih sumnjivih tipova iz tajkunskih, obavještajnih i paraobavještajnih krugova, te je sav teret političke borbe i dalje bio ostao na jednoj ličnosti-Miloradu Dodiku, sa svim njegovim pozitivnim i negativnim osobinama.

Veoma važno, SNSD zapravo nije ponudio niti realnu političku viziju iako se dičio svojim programom i politikom samostalne Srpske. Ta politika imala je samo jedan krupan feler: nije imala ama baš nikakvo pokriće u realnom životu. Odnosno, ne možete insistirati da ste za samostalnu i snažnu Srpsku u kojoj je mortalitet veći od nataliteta, iz koje mladi ljudi bježe glavom bez obzira, u kojoj ne postoji bilo kakva naznaka ekonomskog oporavka niti uspostavljanja suštinske vladavine prava. Republikom Srpskom danas u potpunosti vlada sprega partitokratije i tajkuna, dok su demokratske institucije izvrgnute ruglu.

Opet, ništa drugačije nije bilo niti prije 2006.godine a sam SNSD i Milorad Dodik su dobili izbore na priči ne samo o referendumu nego i o borbi protiv takvog stanja: sjećamo se da je Dodik govorio da više Srpskom neće vladati desetine porodica i jedanaest tajkuna koji su kapital stekli u ratu i postratnim sumnjivim privatizacijama, da će Republika Srpska biti stabilna i pravna država koja će sarađivati sa svima i u miru razvijatu svoju privredu. Prema tome, ništa epohalno se nije promjenilo u Republici Srpskoj od njenog osnivanja naovamo: od samog svog nastanka ona je izrazito korumpirano, ekonomski nerazvijeno i civilizacijski zakržljalo društvo. Uostalom, kao i ostatak Balkana.

Iako se SNSD očigledno nalazi u slobodnom padu, postavlja se pitanje da li je to i konačni kraj ove partije s nesporno snažnim liderskim pečatom. Moguće, ali ne mora nužno i da znači. Naime, nikud Milorad Dodik nije otišao isuviše daleko. On i dalje može da umiri svoju retoriku i pokuša da sa drugom postavom ljudi kreira drugačiju politiku. On, naime, može da pronađe balans između institucionalno snažne Republike Srpske i stabilne i ustavno nesporne Bosne i Hercegovine. On može da deblokira proces ulaska BiH u NATO i time ponovo stekne naklonost SAD. Time je u principu riješio sve svoje spoljnopolitičke probleme. S druge strane, on može i nikad neće imati bolju priliku da u potpunosti očisti vrh SNSD-a i u partiju uvede nove i nekompromitovane ljude. Rezultati proteklih izbora jasno su pokazali pad SDS-a u svim onim opštinama u kojima je ta stranka došla na vlast 2012.godine osim Bijeljine i donekle Doboja. Dakle, treba izvući valjane zaključke: građani žele političare i lokalne lidere koji iza sebe ostavljaju realne rezultate. Narodu su se smučile face koje obitavaju na političkoj sceni godinama i decenijama bez bilo kakvih realnih rezultata.

U slučaju da se Dodik zbiljski odluči na takav jedan rez, ukoliko bi u SNSD doveo dvadeset novih ljudi koji bi u narednom periodu sa njim vodili partiju, ukoliko bi kriterijum za izbor tih ljudi bili stručnost, etičnost i nekorumpiranost, SNSD bi garantovano ostvario najmanje za 25% bolji rezultat na lokalnim izborima 2016.godine, pogotovo u slučaju da na sve ove probleme u državi na vlast dođe Savez za promjene koji nema bilo kakav smislen plan izlaska iz teške krize u kojoj se društvo nalazi a itekako obiluje ličnim ambicijama i sujetama koje prosto vrište da dođu do fotelja.

Veoma jasno: ako bi vrh SNSD-a u narednom periodu napustili skoro svi prethodni ministri na svim nivoima iz te stranke, ukoliko tu ne bi više bilo isluženih lokalnih načelnika i gradonačelnika, potrošenih i korumpiranih direktora javnih agencija i preduzaća, ukoliko bi Dodik bio mudar i dalekovid i otvorio prostor kvalitetnim ljudima iz svoje baze ali i nekim oštrim i realnim kritičarima vlasti u posljednjih osam godina-on bi time definitivno pokazao da i dalje može da kreira novi politički kvalitet i ponudi nešto drugačije na hronično učmaloj političkoj sceni Republike Srpske. Dakle, on bi mogao da napravi ono za šta svaki član SDS-a i PDP-a zna da to ne mogu da urade Bosić i Ivanić niti za pedeset godina.

To je ujedno i posljednja šansa Dodika da napravi nešto zaista korisno i sa dugoročnim pozitivnim reperkusijama.

Da li će to i da učini? Vrijeme će pokazati, i to veoma skoro.

Redakcija Frontala

• Kako je Bakir uspio ono što ni Alija nije mogao
• Post festum