Ratne godine Momo provodi u Sarajevu kod bakine sestre, a otac ga godinu dana po završetku rata dovodi u Beograd.

Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića sa prosječnom ocjenom 9,9.

Kapor je uporedo pisao na čuvenoj staroj mašini za kucanje "adler", kojoj je ostao vjeran cijeli život.

Veliku popularnost kod publike Kapor stiče kroz tekstove "Beleške jedne Ane", od kojih je kasnije nastala knjiga.

Uslijedile su i druge poznate Kaporove knjige, od kojih su neke: "Foliranti", "Provincijalac", "Ada", "Zoe", "Una", "Zelena čoja Montenegra" i "Posljednji let iz Sarajeva".

Kapor je bio najčitaniji savremni pisac bivše Jugoslavije, autor je i velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a prema njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova, među kojima su "Bademi sa onu stranu smrti", "Banket", "Valter brani Sarajevo", "Džoli džokej" i "Kraj vikenda".

I romani "Una" i "Knjiga žalbi" doživjeli su ekranizaciju.

Kapor je prevođen na francuski, ruski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik.

Nakon njegove smrti, ustanovljena je Nagrada "Momo Kapor" - godišnje priznanje koje dodeljuje Zadužbina "Momčilo Momo Kapor", čiji je osnivač supruga Mome Kapora Ljiljana.

Nagrada se dodjeljuje naizmjenično za doprinose u književnosti i likovnoj umjetnosti, na dan rođenja Mome Kapora 8. aprila u Svečanoj sali Skupštine grada Beograda.

Nagrada je prvi put dodijeljena 2011. godine za književnost svjetski priznatom filmskom autoru Emiru Kusturici za roman "Smrt je neprovjerena glasina".

Drugi dobitnik nagrade bio je slikar Vladimir Dunjić za cjelokupno likovno stvaralaštvo.

Foto: Zadužbina Momo Kapor

Srna/Frontal