U Republiku Srpsku je stigao Rudolf Đulijani, bivši gradonačelnik Nujorka i trenutni „veliki prijatelj“ trenutnog predsjednika Trampa. Nije stigao slučajno, jer se kod Dodika ne dolazi tako, došao je na tezgu, razgovaraće sa Miletom i to debelo naplatiti.

Što bi rekli ovi iz USAID-a, nema bespaltnog ručka, a kamo li podkasta.

Elem, Đulijani je dao „ekskluzivni“ intervju za Alternativnu televiziju gdje je iznio niz zanimljivih opservacija.

Recimo, on je optužio Veliku Britaniju da u njoj nema slobode govora, jer su uhapsili nekog lika koji je kod sebe imao „neonacističku“ literaturu, a vjerovatno je i promovisao neonacizam u javnosti.

Voditelj je sa smiješkom prihvatio tu konstataciju, a vjerujem da ne bi imao toliko razumijevanja za nekog mlađanog ustašu koji bi na taj način „slobodno govorio“ i promovisao ovaj pokret u Hrvatskoj. 

Znate, nije to isto.

Zamjerio je Đulijani Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj što nisu religiozne koliko bi trampova Amerika željela ili što njihove vrijednosti nisu kao u Poljskoj ili Srbiji.

Razumijem, da se nekom ne Trampu ne sviđa kakvo je francusko ili njemačko društvo, ali optuživati ih za nedostatak slobode govora i izdaju nekih vrijednosti je potpuno suludo, pogotovo ako znamo da su to bile vrijednosti i Amerike do prije pet mjeseci.

Onda je voditelj „briljirao“ da su Dodik i Tramp veoma slični „uspješni biznismeni i direktino govore“. Što se tiče uspješnog biznisa volio bih da mi objasni od kada se Dodik doživljava kao uspješan biznismen, kada svi u Laktašima, kao i u Republici Srpskoj, znamo da mu je tačniji opis „kontroverzan“. Što se tiče nekulture, bahatosti, bezobrazluka, psovanja, omalovažavanja i vrijeđanja tu i te kako postoji sličnost između ova dva političara.

Potom Đulijani priznaje da je zamalo završio u zatvoru i za to optužuje bivšeg predsjednika Bajdena, koji ništa nije radio po cijeli dan nego upravljao svim polugama vlasti radi osvete neistomišljenicima. Ispada, da je Bajden u Americi radio isto ono što Dodik radi u Republici Srpskoj.

Onda ide još jedna „bravura“ voditelja koji u intervju ubacuje i Kristija Šmita kao saveznika bivšeg američkog ambasadora u BiH Marfija i vi shvatate da Đulijani nema pojam o kome se radi i šta je problem sa suđenjem Dodiku, ali on to vješto prebacuje na svoj slučaj skrivajući da je bivši advokat tj. da su mu zabranili da se bavi advokaturom zbog davanja lažnih izjava.

Voditelj potom „navodi vodu na svoj mlin“ spominjući da se Alternativna televizija nalazi na američkoj „crnoj listi“, da bi Đulijani pokazao da se i on na njoj nalazi jer je antivakser, dokazujući tako „opakost“ od Bajdenovog režima i da nema pojma šta se ovdje dešava.

I onda kreće ludilo jer voditelj postavlja pitanje da li je „patriotizam  jedna od prepreka za liberalnu elitu?“. Đulijani se slaže sa ovom konstatacijom i počinje da priča kako se naježi i postane borben kada čuje američku himnu ili vidi zastavu. Jebiga, ne zna Đulijani kako je kod nas, jer on sve vrijeme govori o američkom nacionalizmu, a ne teksaškom, kalifornijskom ili floridskom.

Da pojasnim, Đulijani govori o državnom patriotizmu, što bi se kod nas svelo na bosanskohercegovački.

Voditelj je sve to stojički podnio.

I onda kreće Đulijanijeva priča o kineskoj opasnosti i potrebi svih nas na „zapadu“ da se ujedinimo oko Amerike da bi joj se suprostavili. Voditelj klima glavom i konta „šta me snađe“ sad će ovaj starac da nas posvađa i sa Kinezima.

U svakom slučaju brate Srbine i sestro Srpkinjo, ovi republikanci nemaju pojma ko smo i sta smo, a pogotovo šta hoćemo, Namjerili su da se bijemo sa Kinezima, ako to budemo izbjegavali dobicemo i mi po guzici, Rudolfa mi Đulijanija.

Preuzeto sa blogger.ba