
Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Što te nema?
Hoće li te hapsit, neće
Sve nas muči ta dilema,
Iz grudi nam vapaj kreće:
„Što te nema, što te nema?“
O glavi ti mnogi rade
Pošten Srbin mira nema,
RTRS nam nadu dade:
„Što te nema, što te nema?“
Presto Vučić da se trudi
I Tramp svoje snove sneva,
Sve ti piše u presudi:
„Što te nema, što te nema?“
Kažu da si kod Orbana
Ko zna šta ti Putin sprema,
Narod brine i ne spava:
„Što te nema, što te nema?“
Ponestalo više sreće
Ni Le Penke više nema,
Iz partije vapaj kreće:
„Što te nema, što te nema?“
Mislio si da si Baja
Sve pokvari ona Sena,
Istjerateše te iz Raja:
„Što te nema, što te nema?“
Petar Đokić mudro ćuti
Meščini se strana mijenja,
Niko odan, svak prevrtljiv:
„Što te nema, što te nema?“
Gdje si sada, šta te muči
Sve nas brine ta dilema,
Da li će nas Pranjić vodit:
„Što te nema, što te nema?“
Ostavi nam Viškovića
Nenada što stalno drijema
Ali je sada svima jasno:
„Sad te ima, sutra nema."