Možda ću se z....., pardon zeznuti u brojkama, ali i sada se pominje da se nekada u „Incelu“ broj zaposlenih kretao oko šest hiljada, dok je „Rudi Čajavec“, pokojna složena organizacija udruženog rada kroz fabričke kapije „gutala“ od osam pa do čitavih deset hiljada (!) radnika, a sa hiljadarkom, pa i više radnih ljudi iliti zaposlenika (kako se to danas „popularno“ kaže) mogla se pohvaliti još neka banjalučka prozivodna preduzeća.
Iako se ljeto polako bliži svom kalendarskom završetku, aktivnosti na Vrbasu ne prestaju. “Pristojne“ temperature vode i vazduha još uvijek su pogodne za okupljanja na obalama i plažama Vrbasa, kupanje, vožnju čamcima...
„Upekao“ minus, snijeg „zaprašio“, ostalo manje od četrdeset osam sati do kraja ove godine, a za ne povjerovati koliko je još Banjalučana koji se pitaju: gdje, kako, s kim?
Pet godina manje od pola vijeka, ili četrdeset i pet godina otkako se 26. i 27. oktobra 1969. godine zatresla zemlja u Banja Luci. Počeo sam ove redove ispisivati u ponedeljak 27. oktobra 2014., a kazaljke na satu, nekako se poklopile baš u 9 sati i 11 minuta, kada je prije 45 godina zatreslo, o čemu svjedoči i sat ispred „Boske“.
Vraćamo se opet „Orfeju“. Kako je Orfej bio mitski pjevač koji je svojom pjesmom sve očarao, njegovo ime nosi i list banjalučke Gimnazije. Na stranicama ovog glasila pisani trag ostavili su nekadašnji njegovi učenici, koji su vremenom izrasli u poznate kompozitore i muzičare.
Nije bilo ljeto kada smo mislili da je trebalo, ali ovo „miholjsko“ bolje grije nego ono „pravo“! Fotografije koje gledate uz ovaj tekst nastale su od 7-9. oktobra, na obalama Vrbasa, jer što je ljeto „izdalo“ jesen pokušava popraviti.
Uskoro se (26. i 27.oktobra) navršava četrdeset i pet godina otkako je Banja Luku pogodio katastrofalan zemljotres. O tome kakva je kataklizma i tragedija zadesila grad, i danas se mogu čuti brojna potresna svjedočenja i sjećanja.
Iako je u prethodnom nastavku ove rubrike, najavljeno da će se pomenuti i bježanje profesora iz škole (?!), ipak još nekoliko rečenica o bježaniji đaka.