Nije pristojno slušati tuđe razgovore na javnim mjestima, ali kada na primjer dvije mlade Banjalučanke malo glasnije (čuje ih i konobar za šankom u susjednom kafiću), jedna drugoj zakukaju kako „ništa nisu skontale za doček Nove godine“, više je nego jasno, a što ustvrdi i moja drugarica Sandra, da je proteklih dana u gradu uz „gdje si“, „šta ima“, neizbježno išlo i pitanje „gdje ćeš na Novu godinu“.

Nadam se da su ove dvije sugrađanke „nešto skontale“ i time postale ravnopravne učesnice jedne od „sesija“ u sklopu manifestacije „(ne)organizovani doček Nove godine“. Na raspolaganju imaju brojne SUR-ove (samostalne ugostiteljske radnje - op.aut.) gdje će biti ponuđene „sa  cjenovnikom za proslavu Nove godine“, u cijenu(e) je „predviđena neograničena kozumacija hrane i pića“, a imaće „na raspolaganju i švedski sto i piće dobrodošlice“, itd. Naravno, uz „bogat muzički program...“.

U trentucima dok sam sa „vagao“ ponude za doček Nove godine u našem gradu, u jednom od SUR-ova (u kojem se 365 dana slavi Nova godina i na raspolaganju je uvijek dobro društvo), nakon uobičajenog „gdje si“ „šta ima“, „kako si“, zatiče me i „gdje ćeš za Novu godinu“.

 „Neću nigdje, ako se drugačije ne naredi“, išao sam na „prvu“ kao konačni odgovor. Ni jedna od „tenderskih ponuda“ nije imala valjanu dokumentaciju, ali sam i iznerviran činjenicom da me neki dan „prozvao“ Djeda Mraz: “Vidoviću, još mi nisi poslao pismo...“

Ostalo još vremena (čuo sam da sadašnja varijanta Djeda Mraza koristi internet i e-mail), pa brže–bolje odlučim da sročim nekoliko redova. Na početku malo da se  „ušlihtam“:

...Hvala ti što i dalje prilježno, pošteno, uz neviđen entuzijazam, ispunjavaš želje, pa makar bile i (ne)ostvarljive. U trenutku dok ovo pišem načuo sam kako ti je moja drugarica Sandra poručila da joj ništa ne ostavljaš ispod jelke, nego da voziš pravac u garažu. Nemam automobil, pa je valjda logično da nemam ni garažu-poklone, ako sam ih zaslužio, ostavi ispred vrata, a može i na balkon. Znam da imaš pune ruke posla, i ponekad raspodjelu odrađuješ preko „posrednika“, ali jedna molba. Nemoj kao prošli put da dostaviš poklone i paketić preko onih što sjede u nekakvim skupštinama, zgradurinama, kabinetima i sličnim objektima. Uzimaju veliku proviziju!!! Od prošlogodišnjeg paketića koji si poslao preko njih uzeli su toliko da je jedva ostalo da se zasladim nakon novogodišnjeg ručka!!!

Elem, kao što i sam znaš, ovih dana grad je „u minusu“. Hladno, ali nekako se borimo sa „minusima“. Priča se da će poskupiiti grijanje. Molim te, obiđi (podsjeti) one koji trebaju da pripaze malo da nam raja iduće godine zbog toga ne bude „u minusu“. Kažu da će i voda „ići gore“, a pominje se da bi i još neke komunalne usluge mogle „skočiti“, a naši novčanici sve prazniji. Nadam se da ćeš ovo razumjeti i preduzeti neophodne poteze. Još jednom hvala što ispunjavaš želje pa makar one bile i (ne)ostvarljive!!! Nadam se da zbog svega ovog iduće godine nećeš morati „rebalansirati budžet“ za poklone i darove, jer lično smatram da za tako nešto više nemaš prostora i mogućnosti. Sretno i sve najbolje u Novoj godini!!!...

I kada sam pritisnuo „send“ sjetih da sam zaboravio napisati. Dragi Djeda Mraze nemoj zaboraviti da će nakon prvog odležanog mamurluka po onome što zovu društvene mreže uslijediti talas „selfija“. 

Citiraću opet moju jaranicu Sandru: „Ja i jelka, ja iza jelke, ja ispod jelke, ja umjesto jelke...“ 

I još nešto dragi Djeda Mraze. Ne bih da se zamjerim onima koji će Novu godinu dočekati u nekom od SUR-ova (samostalnih ugostiteljskih objekata) u gradu, ali ako uhvatiš vremena naleti do mene kući. Neće biti „bogat estradni program“, ali biće solidna ponuda pića i meze - popićemo da nas „ne uhvati“ meza.

piše: Mišo Vidović