Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Tramvajska transverzala

Da li ste čuli za pojam „zelena transverzala“?

Ja sam ga čuo još kao srednjoškolac krajem 80-ih godina prošlog vijeka i to je plan muslimana da naprave koridor od Turske do Bosne i Hercegovine, a taj plan su nam ozvaničili još 1983. godine, pred olimpijadu,  kada su novosagrađeni kompleks klizališta besramno nazvali ZETRA.

Srbi na čelu sa Radovanom Karadžićem su „raskrinkali“ taj pakleni plan i 90-ih godina uz pomoć svih artiljerijskih oruđa pretvorili ga u prah i pepeo.

E danas su se vremena promijenila, sada predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik govori o planu uspostavljenja  „tramvajske transverzale“ kojom je predviđeno da ovo prevozno sredstvo ide od „muslimanskog Sarajeva“ do Istočne Ilidže.

Iskreno prvi put sam od Dodika čuo za taj plan, ali kako ne vjerovati čovjeku koji se poput Isusa žrtvovao za dobrobit svih Srba u Republici Srpskoj.

Kako Dodik kaže to je „bolesno“ ne davajući racionalno objašnjenje zašto?

Svako jutro iz Istočnog Sarajeva u bliskoistočno Sarajevo hrli hiljade ljudi na posao u javne ustanove, kao i u privatne firme i svako jutro između sedam i devet časova imate kolone automobila koje se za Sarajevo spuštaju od Pala, potom niz Vraca ili idu od Dobrinje prema Alipašinom Polju.

Jednako tako ti isti ljudi se između 15 i 30 časova i 17 časova vraćaju u Istočno Sarajevo svojim kućama.

Šta je tu bolesno?

 

  • Možda je bolesno što Srbi uopšte idu u Sarajevo na posao umjesto da nigdje ne mrdaju i žive od socijalne pomoći i patriotizma?

 

  • Možda je bolesno što uopšte idu u Sarajevu koje su u ratnim godinama držali u obruču i ubijali?

 

  • Možda je bolesno što uopšte pomišljaju da sebi olakšaju život koristeći zajednički javni prevoz umjesto što svaki dan gube živce zbog gužvi u saobraćaju i traženja parkinga u Sarajevu koji je skup ko đavo.

 

  • Možda je bolesno što se Srbi uopšte miješaju sa „muslimanima“ umjesto da žive u etnički čistoj sredini?

 

  • Možda je bolesno što Staša Košarac i ostala ekipa trebaju da idu u Sarajevo, a obični Srbi to ne bi trebali da čine?

 

  • Možda je bolesno da tramvaj prelazi međuentitetsku liniju, dok je to sasvim normalno za autobuse i privatne automobile?

 

Meni se čini da je najbolesnije od svega ovoga što se predsjednik Republike Srpske uopšte bavi ovim pitanjima koje bi trebalo da budu u ingerenciji gradonačelnika Istočnog Sarajeva i  prvog čovjeka Kantona Sarajevo.

 

Preuzeto sa blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Treba li bojkot trgovina, kafića, itd. u BiH ponoviti ili je dovoljan samo jedan dan?

Rezultati ankete
Blog