Naime, od volje Izetbegovića juniora zavisi ne samo ko će formirati vlast na nivou BiH i Federacije BiH, nego, posredno, na i na nivou Republike Srpske. SDA, odnosno Bakir Izetbegović, odlučuju o budućnosti SNSD-a i SDS-a, odnosno od odluke Izetbegovića direktno zavisi koja će od ove dvije partije ići u vlast i samim tim obezbjediti sebi kakvo-takvo političko preživljavanje i u naredne četiri godine, odnosno koja će ići u opoziciju s krajnje neizvjesnim posljedicama kako po tu stranku, tako još i više po njenog lidera koji će se definitivno suočiti sa krajnje neugodnim izazovima u tom slučaju.

S druge strane, još je i najmanji problem sudbina SDS-a i SNSD-a. Ovdje je suštinski riječ o tome da će SDA, sasvim sigurno i logično, postaviti i veoma konkretne političke zahtjeve kao uslov za koaliranje sa srpskim strankama. Prema tome, možemo da očekujemo jasne uslove najveće bošnjačke stranke a koji će se ticati kako političkih ustupaka političkih predstavnika Srpske u Sarajevu u pravcu jačanja centralističkih aspiracija bošnjačke političke elite, tako i jačanja uloge bošnjačkog političkog faktora u političkom životu same Republike Srpske. Odnosno, možemo zasigurno u naredne četiri godine očekivati manje ili više vidljivi prenos nadležnosti na centralne organe vlasti u Sarajevu, što smo već imali prilike da vidimo. No, još više od toga biće vidljiva uloga SDA i njenog lidera na političke procese u samoj Republici Srpskoj, a što nije uspjelo niti Aliji Izetbegoviću i svim potonjim postdejtonskim bošnjačkim liderima. To će biti uslov i SDS-u i SNSD-u od strane SDA i u to apsolutno ne treba sumnjati.

Da li iz ovog svega treba izvući zaključak da je jedino po Srpsku optimalno rješenje koaliranje dvije najveće stranke, i to poslije svega što su jedna o drugoj rekle u posljednje dvije godine? To bi se moglo činiti kao rješenje, no zapravo suštinski nije. Naime, dvije najveće partije u Republici Srpskoj imale su obavezu da daleko prije ove situacije u kojoj o budućnosti Srpske i cijele BiH danas praktično odlučuje Bakir Izetbegović zapravo same ponude program za narednih dvadeset godina, odnosno da ponude građanima Srpske jasnu perspektivu za budućnost. No, konkretne programe nisu ponudili, nisu ponudili bilo kakvu viziju sem partitokratskih uhljebljenja i sitnih interesa svojih aparatčika i stranačkih vrhuški, odnosno nisu istupile i jasno nam saopštili gdje smo mi to kao građani i društvo 2040.godine.

Baš iz tog razloga je bilo očekivano da se desi da nam prije ili poslije o budućnosti odlučuje SDA i Bakir Izetbegović, kad već mi sami to nismo znali da učinimo. Na vidjelo je danas izašla sva nesposobnost naše političke elite, njeno neznanje, javašluk, opterećenost korupcijom i odsustvo bilo kakve afirmativne ideje.

I to je to. Sad je na nama kao građanima i društvu da se suočimo sami sa sobom i da sebi postavimo ozbiljno pitanje: da li smo mi uopšte u stanju da izrodimo bolju i ozbiljniju političku elitu od ove koju trenutno imamo?

Redakcija Frontala

• Post festum