Većina novinarki i urednica u BiH smatra da se njihovo pravo na pravičnu platu ne poštuje.

Prema podacima iz anonimne ankete, na koju je odgovorilo 40 novinarki i urednica iz Bihaća, Sarajeva, Banjaluke, Trebinja, Tuzle, Zenice, Goražda, Prijedora, Mostara i drugih gradova u BiH, 75 posto ispitanica nezadovoljno je trenutnim primanjima.

Svaka druga ispitanica navodi da se ne poštuje njeno pravo na radno vrijeme, dok 40 posto ističe da nemaju osigurane uslove za sigurnost i zaštitu na terenu. Čak polovina ispitanica doživjela je mobing na poslu, a 12 posto i seksualno uznemiravanje.

Nedovoljno plaćen i cijenjen posao

Novinarski posao je zahtjevan, stresan i nesiguran. Često zahtijeva odricanje od slobodnog vremena zarad javnog interesa, odlaske i rad na terenu, ali novinarke i urednice za svoj rad nisu adekvatno plaćene.

Anketa je pokazala da u bosanskohercegovačkim medijima pojedine novinarke i dalje rade za mjesečnu platu ispod hiljadu maraka mjesečno, dok su mjesečna primanja jedne novinarke, koja je aktivna u penziji, ispod šesto maraka.

„Danas je aktuelno i to da su se plate novinara i plate drugog osoblja, higijeničarki i sekretarica, izjednačile. Bojim se da ćemo doći u situaciju sličnu onoj iz tridesetih godina prošlog stoljeća u SSSR-u, kada je čuveni Šaljapin jedno jutro uzeo metlu i rekao da mu se to više isplati“, napisala je novinarka iz Sarajeva.

Mjesečna plata skoro svake treće ispitanice kreće se od hiljadu do hiljadu i po konvertibilnih maraka, dok nešto manje od polovine ispitanica ima prosječna primanja od oko hiljadu i sedamsto maraka. Samo tri ispitanice, dvije urednice i jedna novinarka, izjavile su da imaju platu iznad dvije hiljade maraka. Sve tri su zaposlene u privatnim medijima, a dvije se novinarstvom bave više od decenije.

 „Elementarna radna prava se uglavnom poštuju, međutim, kada je riječ o pravičnoj naknadi za rad, stanje nije dobro. Veliki broj novinarki radi za minimalnu platu, a primanja ne odgovaraju zahtjevima i specifičnostima novinarskog posla“, smatra jedna od ispitanica.

Šta znače radna prava novinarki?

Novinarke, kao i sve radnice, trebale bi uživati radna prava u skladu s postojećim zakonima i pravilnicima o radu u našoj zemlji. Ta prava obuhvataju opću zaštitu žena, zaštitu tokom trudnoće, zaštitu prije i poslije rođenja djeteta, kao i zaštitu u vezi s njegom djeteta. Također uključuju jednake mogućnosti i prava u odnosu na muške kolege, uz uvažavanje njihove različitosti.

Zbog specifičnosti posla, novinarke bi trebale imati osiguranu zaštitu na terenu, zaštitu izvora i pravo na nezavisan rad. Jedna urednica privatnog medija ističe važnost dostojanstvenih uslova rada, zaštite od diskriminacije i uznemiravanja, fer nadoknade, slobode izražavanja i sigurnosti na radu.

Novinarka online medija iz Sarajeva ističe da bi, zbog osjetljivosti djelatnosti, trebalo osigurati i veću sigurnost i veću slobodu u tematskom izvještavanju.

 „Omogućiti pravo na zaštićenost i nepovredivost izvora kako bismo, bez straha od upuštanja u istraživanje određenih tema, mogli nepristrano i istinito izvještavati, bez bojazni od posljedica po vlastiti život zbog našeg izvještavanja, odnosno obavljanja novinarskog posla“, govori televizijska novinarka iz Sarajeva.

Urednica javnog medija dodaje da je potrebno osigurati pravo na neuplitanje nadređenih, političkih i privatnih interesnih skupina, kompanija, političkih partija i moćnika u slobodno izvještavanje i rad novinarki.

 „Na papiru prava postoje, ali su u praksi teško provodiva. Medijska zajednica, kao i država, rasuta je, razjedinjena i zavidna, s malo ili nimalo međusobne podrške, a prijeko potrebnog Sindikata novinara nema nigdje“, ističe ona.

 Iako novinarke često izvještavaju o pravima drugih, za svoja ne mare dovoljno, a neke ih ni ne poznaju dobro. Najveći broj novinarki koje su učestvovale u anketi smatra da su dobro upoznate sa svojim radničkim pravima (42 posto), dok je skoro svaka treća ispitanica samo djelomično upoznata s pravima i načinima njihove zaštite. Samo 20 posto sagovornica navodi da veoma dobro poznaje svoja prava i zna kako ih zaštititi.

Radni uslovi, pravo na radno vrijeme i pravičnu platu

Poštivanje radničkih prava novinarki ovisi od medija u kojem rade. Svega pet posto ispitanica svoje radne uslove ocjenjuju veoma dobrim, a najviše je onih – 40 posto – koji kažu da su oni na zadovoljavajućem nivou. Svaka četvrta ispitanica ocjenjuje da su poštivanje radnih prava novinarki loša, dok samo 15 posto ispitanica govori da su veoma dobra.

Na osnovu ankete, prava novinarki koja se najviše krše tiču se radnog vremena i pravične plate. Nešto više od polovine ispitanica ističe da se njihovo pravo na pravičnu platu ne poštuje, a 45 posto kaže da se krši njihovo pravo na radno vrijeme. Najviše se poštuje pravo na porodiljsko (77 posto), pravo na pauzu tokom radnog vremena (75 posto), te pravo na korištenje godišnjeg odmora (75 posto). Ipak, i u ovim slučajevima svaka četvrta ispitanica govori da se ova prava ne poštuju ili da ne zna da li se poštuju, što su zabrinjavajući podaci.

Da se ni pravo na porodiljsko ne poštuje uvijek, potvrđuje jedna od ispitanica, navodeći primjer novinarke koja formalno ima pravo na porodiljsko bolovanje, ali ga je prekinula jer su do nje došle povjerljive informacije o otpuštanju viška zaposlenih. Kaže i da pravo na pauzu ne koristi zbog brojnih obaveza.

„Da, novinarka ima pravo da radi – bez ikakvog radnog vremena, često bez mogućnosti da odbije stotinu radnih obaveza u jednom danu, uz najmanje jednu koju mora završiti kod kuće, kad god tamo stigne“, piše jedna od novinarki.

Urednica radija smatra da se radna prava više poštuju u javnim medijima, dok u komercijalnim, zbog konkurencije, važi pravilo „uzmi ili ostavi“. Urednica na televiziji ističe da je raspodjela posla posebno izazovna u malim redakcijama te stoga ne smatra dovoljnim slobodno vrijeme koje ima u odnosu na broj radnih sati. Druge ispitanice zahtijevaju neradne dane tokom praznika i pravo na korištenje godišnjeg odmora u bilo kojem mjesecu.

Čak polovina ispitanica kaže da prilike za napredovanje postoje samo u teoriji, ali da ih je u praksi teško ostvariti. Svaka četvrta ispitanica ima otvorene mogućnosti za napredovanje, za 17 posto ispitanica one su ograničene, dok je nešto manje od deset posto ispitanica sistemski isključeno iz prilika za napredovanje.

„Niske plate, nedovoljno slobodnog vremena, sve duži boravak u redakcijama zbog digitalnog okruženja, neadekvatni uslovi za edukaciju i napredovanje, loša sindikalna organizacija i nedostatak međusobne solidarnosti“ – izazovi su koje navodi reporterka iz Zeničko-dobojskog kantona.

Diskriminacija, mobing i seksualno uznemiravanje

Skoro polovina anketiranih bila je izložena mobingu na radnom mjestu, dok je 12 posto njih doživjelo seksualno uznemiravanje. U oba slučaja novinarke navode da su takva iskustva imale s nadređenima i kolegama, ali i sa saradnicima van redakcije. Iako su ovi podaci alarmantni, o mobingu u redakcijama i seksualnom uznemiravanju novinarki u javnosti se malo govori.

Urednica jedne privatne televizije ističe da je, uz sva ostala prava, neophodno tražiti veću zaštitu od seksualnog uznemiravanja, jer „diskriminacija novinarki najčešće dolazi od moćnika s kojima dolaze u kontakt i sarađuju. Tu je seksizam posebno izražen“.

Skoro polovina ispitanica doživjela je i diskriminaciju na poslu. Najveći broj onih koje su navele da su bile izložene diskriminaciji tvrde da je to bilo na osnovu spola i trudnoće. Takođe, pojedine ispitanice svjedoče da su bile diskriminisane i zbog starosne dobi te određenih političkih stavova.

„Radna prava novinarki gotovo da ne postoje, izuzev nekoliko redakcija koje poštuju zakonske propise. Moje iskustvo je takvo da mi je na javnom servisu, uprkos prethodnom dogovoru i obećanju, uskraćen ugovor nakon što sam saopštila da sam trudna. Drugi poslodavac mi je dao ugovor na određeno, ali ga zbog trudnoće neće produžiti“, kaže jedna novinarka online medija.

Da imaju lošiji radni status u odnosu na kolege smatra 30 posto anketiranih, dok 60 posto ispitanica navodi da je njihov radni status jednak statusu muških kolega.

„Radna prava novinarki nužno se ne razlikuju od radnih prava muških kolega, ali se u praksi pokazuje da nisu jednaka. Kolegice su uglavnom u nižim pozicijama i rade u lošijim uslovima. Pravo na siguran, pravičan i nediskriminatoran radni odnos je pravo svih radnika, pa tako i novinarki“, kaže sagovornica.

Novinarka sarajevske televizije ističe da se u novinarstvu i dalje više cijene i ozbiljnije doživljavaju muškarci.

„Žene se i dalje moraju daleko više truditi da bi se njihov stav vrednovao jednako ili barem približno kao stav muškaraca. Slično je i s radnim pravima. Kada žene traže svoja prava, često dobiju odgovore poput: ‘vidjećemo’, ‘treba’, ‘razmotrićemo’, ‘nije pravi momenat’ – i tako godinama. Ako insistiraju na svojim pravima, etiketiraju ih kao ‘buntovnice’ ili ‘razmažene’.“

S obzirom na to da su novinarke i javne ličnosti, često doživljavaju napade i diskreditaciju, naročito online. Pojedine novinarke, posebno one koje izvještavaju o društveno osjetljivim temama, izložene su javnom pritisku, kao i komentarima i osudama koji se uglavnom odnose na njihov izgled ili moral – što nije slučaj s muškim kolegama, navodi jedna od ispitanica.

„Iako znamo da je jedini cilj takvih komentara diskreditacija i degradacija novinarki, kod pojedinih kolegica to može dovesti do odustajanja od bavljenja ovim poslom, gubitka samopouzdanja i vjere u sebe“, objašnjava.

Za većinu novinarki, veće plate i bolji ugovorni uslovi ključni su za poboljšanje njihovih radničkih prava. Novinarke i urednice takođe zahtijevaju bolju regulaciju radnog vremena, veću zaštitu od diskriminacije i uznemiravanja, veću sigurnost te dodatne beneficije, poput boljih uslova za majke.

„Neophodna je bolja pravna zaštita i dosljedna implementacija postojećih zakona kako bi se osigurala ravnopravnost i sigurnost novinarki u medijskom sektoru“, smatra urednica privatnog online medija.

U anketi je učestvovalo 18 novinarki, 16 urednica, četiri voditeljice te po jedna reporterka i direktorica TV programa. Najveći procenat ispitanica (65 posto) ima ugovor na neodređeno vrijeme, dok njih 30 posto radi s ugovorom na određeno vrijeme. Dvije novinarke zaposlene su kao honorarne saradnice. Većina ispitanica (26) u novinarstvu je duže od 10 godina, dok ih po šest ima između tri i pet ili između pet i 10 godina novinarskog iskustva. U anketi su učestvovale i dvije novinarke s manje od tri godine iskustva u novinarstvu.

8. mart 2025. godine u Sarajevu slavimo na ulici u protestnoj šetnji za žene radnice i njihova većinom uskraćena prava. Osmomartovski marš će ove godine ukazati na goruće probleme radništva, posebno žena. Članke koje objavljujemo ususret 8. martu posvećujemo njihovim borbama i pobjedama i njima pozivamo sve da ovaj praznik obilježe izlaskom na osmomartovski marš. Pratite nas na Instagramu stranici i Facebooku za sve informacije o maršu.

foto: Ilustracija/Svesutovjeshtice

Piše: Nejra Hasečić