"Soba, kuhinja, kupatilo, 40 kvadrata, iznajmljuje se odmah, samo Nijemcima". Hamado Dipama iz Burkine Faso odmah se zainteresovao za taj oglas za stan u bavarskom gradu Augsburgu. I prije nego što ga je pročitao do kraja mašio se za telefon i nazvao vlasnika. Ali nije daleko stigao: čim je vlasnik čuo njegovo ime, spustio je slušalicu.

"Samo Nijemcima". Taj dio oglasa Dipama je previdio. I zaista, kada je malo kasnije njegov njemački prijatelj pozvao isti taj broj da provjeri, odmah je dobio termin za posjetu.

Slučajevi poput ovog, u Njemačkoj, čini se, nisu rijetkost. To pokazuje nova studija saveznog njemačkog Ureda za borbu protiv diskriminacije. Prema rezultatima reprezentativne ankete, više od trećine (35 odsto) ljudi s migrantskim porijeklom koji traže stan, bar jednom je doživjelo diskriminaciju upravo zbog svog porijekla.

Pritom nije uvijek tako da se oni koji "nisu Nijemci" već u oglasu isključuju. Čak 53 odsto ispitanih izjavljuje da su tek kasnije, u toku procedure, bivali isključeni zbog porijekla. A oko četvrtina njih kaže da su im nametane više stanarine ili veća prodajna cijena nekog objekta nego njemačkim konkurentima.

Postojeći zakoni se ne primjenjuju

Takve diskriminacije načelno ne bi smjelo da bude. Bernhard Franke, šef Kancelarije za borbu protiv diskriminacije u razgovoru za DW je jasan: "Diskriminacija na tržištu stanova zakonski je zabranjena. Oštećeni bi trebalo da se informišu o svojim pravima i, ako je ikako moguće, da takve slučajeve prijave".

Zakon o ravnopravnosti zabranjuje diskriminaciju na mnogim područjima života - između ostalog i kada je u pitanju iznajmljivanje stanova. U tom zakonu pobrojano je šest mogućih oblika diskriminacije: na osnovu starosti, invaliditeta ili posebnih potreba, porijekla, pola, svetonazora i seksualnog identiteta.

Međutim, prema rezultatima studije, problem je u tome što većina oštećenih taj zakon uopšte ne poznaje. Broj pritužbi veoma je mali.

"Ljudi se protiv toga rijetko bune. Razlog djelimično leži i u samom zakonu. Zakon o ravnopravnosti uključuje brojne izuzetke, recimo one koji se odnose na privatne iznajmljivače koji u nekoj stambenoj zgradi imaju samo jedan stan", kaže Franke.

Nepoznati zakon

Ali postoje i drugi razlozi zbog koji mnogi u društvu ne koriste mogućnosti koje im zakon pruža, smatra Ulrih Šnajder, izvršni direktor krovnog udruženja nemačkih organizacija socijalne i zdravstvene zaštite.

"Mnogi se osećaju nemoćno u odnosu sa onima koji iznajmljuju stanove", kaže Šnajder za DW.

To ima veze s veoma napetom situacijom na tržištu stanova u Nemačkoj.

"Rješenje tog problema zvuči jednostavno. Treba nam više stanova. Kada bi bilo dovoljno stambenog prostora, problem diskriminacije riješio bi se sam od sebe", smatra Šnajder.

Iznenađujući je još jedan rezultat studije: 83 odsto ispitanika smatra doduše da je diskriminacija na tržištu stanova čest slučaj, ali 41 procenat njih izjavljuje da ni oni sami ne bi baš rado iznajmili svoj stan nekome ko je nedavno došao u Njemačku.

Bernharda Franka to ne iznenađuje: "Pokazuje se da rezerve prema doseljenicima postaju tim veće, što se oni više približavaju privatnosti pojedinca".

Strukturalni problem s rasizmom

Ulrih Šnajder smatra da rezultati studije imaju veze s jednim strukturnim problemom društva: "U Njemačkoj postoje velike predrasude prema stranaca ili ljudima stranog porijekla. To su strukture koje jednoj partiji kao što je Alternativa za Nemačku (AfD) omogućavaju da uspješno desničari".

Bernhard Franke pak smatra da bi za uspješniju borbu protiv diskriminacije na tržištu stanova trebalo pokrenuti opsežnu informativnu kampanju.

Hamado Dipama iz Burkine Faso, koji je odbijen pri pokušaju iznajmljivanja stana, znao je svoja prava. I žalio se. Rezultat: u decembru 2019. sud u Augsburgu dao mu je za pravo. Vlasnik stana mora da plati novčanu kaznu u iznosu od hiljadu evra.

Izvor: dw