Iz daljine izgledaju kao sijenke koje se malo uzdižu iz plavo-sive površine u plitkom moru. Ali iz blizine se vidi da su stvarni. Deset malih ostrva u Sjevernom moru izloženo je stalnim hirovima vremena i talasa. A tu hirovi vremena i talasi znaju da budu ekstremni.

Na tim niskim ostrvcima nema nasipa za odbranu od mora. Kad počne da duva sjeverni vjetar more neometano preplavljuje velike dijelove tih ostrva. Ponekad iz mora vire samo kuće i druge zgrade izgrađene na vještačkim brežuljcima.

Nevjerovatno je iskustvo vidjeti sopstvenim očima kako Sjeverno more preplavljuje ta ostrvca, kaže Sandra Vent. Ona je odrasla na Hogeu, drugom po veličini od tih deset ostrva. Priča da ljudi dolaze da bi doživjeli tu prirodnu pojavu.

"To je stvarno interesantno, jer čovjek zna da voda dolazi, preplavi ostrvo i ponovo se povuče. Ne prouzrokuje veću štetu. Naprotiv, to je važno za ostrvca", kaže ona.

Već vjekovima poplava koja ostrva sa niskim nasipima preplavi četiri do pet puta godišnje, a one bez nasipa četrdeset do pedeset puta godišnje, na njih nanosi talog. Zahvaljujući tim sedimentima ostrvca rastu i mogu da se nose s prirodnim promjenama nivoa mora.

To je važno ne samo za život na tim komadićima kopna, već i za zaštitu njemačke sjeverozapadne obale. Ona je većinom niža od nivoa mora i veoma zavisi od tih ostrva, koja poput nasipa štite kopno od poplava.

„Zbog tih ostrva more pred kopnenim nasipima je pliće. Zato nasipi ne moraju da budu tako jaki da bi pružili zaštitu“, kaže Hans-Ulrih Rezner, koji vodi Odjeljenje za plitko more Svjetske fondacije za prirodu (WWF). Ostrvca, od kojih je najveće Langenes (10 kilometara kvadratnih), veoma su korisna, ali s obzirom na klimatske promkene, njihovo održavanje bi moglo da bude upitno.

Na Hogeu postoji niski nasip izgrađen tridesetih godina, sa ustavom. Na taj način se sprečava prodiranje mora u ljetnjim mjesecima, kad su na njemu na ispaši krave i ovce. Ali zbog smanjenja broja poplava smanjuje se i količina sedimenta na ostrvu pa ono više ne raste kao ranije. A to je problem, jer nivo mora danas raste brže nego ranije.

„Potrebne su nam poplave kako bi tlo raslo. Sada se čak razmišlja da se ustava otvori kako bi voda ušla, pa da se onda zatvori da bi voda duže ostala na ostrvu“, kaže Katja Just, načelnica na Hogeu.

Taj koncept sada preispituje nadležna organizacija, Zemaljska ustanova za zaštitu obala, nacionalnih parkova i mora Šlezviga i Holštajna. Do konačne odluke moglo bi da prođe još nekoliko godina, a ako koncept bude prihvaćen, on bi mogao da bude primenjen na više ostrvaca.

Na Hogeu se podižu spoljne ivice vještačkih brežuljaka na kojima su izgrađene kuće i pomoćni objekti. To je reakcija na olujno nevrijeme koje je to područje pogodilo krajem 2013. „Bila je najavljena visina poplave od 3,5 metra, srećom bilo je samo tri metra“, prisjeća se stanovnik Hogea Jan del Misir. „Već kod tri metra, more je bilo do vrha starog brežuljka. Da je bilo tri i po, bile bi poplavljene sve kuće.“

Sandra Vent se sjeća tog nevrijemena kao „zaista strašnog iskustva“. Ona je odrasla na Hogeu i kaže da ju je tada prvi put bilo strah zbog toga što se nalazi na ostrvu. „Nikad ranije nisam čula da neka oluja tako zavija i nikad nisam videla da vjetar savija stakla u prozorima.“

Tu noć je provela u kući, u skloništu. Ono je izgrađeno na sopstvenom temelju i toliko je čvrsto da može da izdrži i najjaču oluju – čak i u slučaju da kuću oko njega odnese more. Ustanova za zaštitu obale želi da u budućnosti na svakom vještačkom brežuljku, na kojem se obično nalazi više kuća, bude bar jedno takvo sklonište.

„Sklonište izgleda kao obična soba. Samo ako npr. želite da okačite sliku na zid, onda primjetite da je to nešto drugo. Zidovi su od armiranog betona“, priča Sandra Vent.

Jan del Misir se nije uplašio tih noći kada su cikloni divljali. Ali sve jače oluje su za njega pokazatelj da su se stvari iz osnova promjenile. I pita se da li njegov život uopšte može da se nastavi kao do sada: „Čovek razmišlja kako bi to izgledalo kada bi ostrvce prilikom svakog nevrijemena bilo poplavljeno. Da li bi tu stvarno moglo da se živi ako bi ostali samo vještački brežuljci.“

Razne studije pokazuju da će neka od deset ostrvaca u Sjevernom moru u idućih pedeset do stotinu godina da nestanu. Načelnica Hogea Katja Just kaže da mnogi stanovnici sprovode mjere predostrožnosti, ali da nisu zabrinuti za budućnost. „Živjeti na nekom mjestu sa strahom da ga uskoro neće biti – to bi bilo emocionalno samoubistvo“, kaže ona. „Kad bismo stalno razmišljali o tome šta bi moglo da se dogodi prilikom sledeće oluje jačine kao one 2013, onda bismo morali da se selimo.“

A to je jednostavno nezamislivo, kaže Sandra Vent. „To je naš svijet, to je naš život. Ljudi se sele zbog drugih razloga, ali ne zbog vode. Pogotovo ne ako su ovde rođeni.“

Izvor: B92