"Tim ljudima treba dati ono što su zaslužili i što su zaradili. Dva puta je veća plata mom kolegi na samo 16-17 km udaljenom od mene u  državnoj bolnici u Sarajevu a radimo isti posao, samo što ja radim u lošijim uslovima sa starim rendgen aparatom, imam jedno četiri puta veće očitano zračenje nego što imaju oni dole, a oni zato imaju četiri puta manje očitano zračenje i duplo veću platu. Isto je i sa penzionerima. Ne pomoći, nego dati ono što su  zaradili", kazala je Karadžić-Jovičević.

Ona je naglasila da pomenute društvene kategorije ne smiju biti socijalne kategorije te da budžet nije pomoć.

"Isto vam je i sa boračkim kategorijama. Ko će sada zaposliti nekoga ko ima 50 i koju godina, ko je najbolje godine ostavio u ratu jer nije on to birao. On je mogao da bira da ostane s narodom i da se manekeniše po Knez Mihajlovoj i da glumi borca. A to je populacija koja nestaje, oni umiru, razboljevaju se. Kategorija djece poginulih boraca se smanjuje, ta djeca rastu i odlaze. Dajte bar ono što je ostalo da im se da, ono što ih sljeduje. Nemojte da govorite o pomoći. Nije budžet pomoć i to ne bi smjele biti socijalne kategorije, ni ljekari, ni borci, ni penzioneri, ni djeca poginulih boraca. To su naši ljudi, to su kategorije koje nestaju, kategorije koje odumiru a tome smo svi zajedno na izvjestan način doprinijeli", zaključila je potpredsjednica NSRS Sonja Karadžić-Jovičević.

Frontal/D.S.