Neki dan je savjetnik predsjednika Republike Srpske Marko Romić poručio iz Amerike da “Tramp želi da u Ameriku vrati duh porodičnog okupljanja”, a onda je dodao "Ono što je značajno za Republiku Srpsku, nešto što je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik od prvih dana svog političkog djelovanja zagovarao, jesu porodične vrijednosti i prave iskonske vrijednosti. Tramp želi da u Ameriku vrati duh porodičnog okupljanja i vrlo snažno se putem nekoliko uredbi usprotivio rodnoj ideologiji i platformi LGBT populacije“.

Mladi Romić ne zna ili ne želi da zna da se Donald Tramp ženio tri puta, a koga je sve u međevremenu jebao teško je reći, toliko o njegovim porodičnim vrijednostima. Ne zna ili ne želi da zna mladi Romić da se Ilon Mask takođe ženio tri puta i da od porodičnih vrijednosti preferira nekorišćenje kontracepcije.

Nego vratimo se porodičnim vrijednostima, šta se pod tim tačno podrazumijeva?

Porodica na prvom mjestu. Morate priznati da ovo fino zvuči, ali koja porodica? Ona nuklearna koja se kod nas formirala u vrijeme socijalizma (otac, majka i dvoje djece) ili one porodične zadruge (više porodica u zajednici) koje su dominirale prije Drugog svjetskog rata. Fino je kada je porodica kompletna, funkcionalna i ekonomski stabilna, ali šta ćemo ako to nije? Da li žena treba da sluša muškarca, a muškarac da poštuje ženu, kako nam poručuju popovi na crkvenim vjenčanjima? Da li je porodica važnija od zadovoljstva muža i žene? Da li jedan od nezadovoljnih bračnih partnera treba da upropasti svoj život, zarad dobrobiti drugog partnera i djece? Da li je bolji dobar razvod ili loš brak? Koliko zlostavljanja partnera ili partnerke treba da se toleriše i trpi zarad porodice?

Porodica mora da bude složna. Potpisujem, ali da li to znači da žena mora slušati muža ili je u pitanju obostrano uvažavanje. U Bibliji fino piše “žene da se pokoravaju svojim muževima kao Gospodu, jer muž je ženina glava kao što je i Hristos glava Crkve, on kao Spasitelj svoga tela". Opet, šta ako porodica nije složna? Ko treba da ćuti i trpi ili je dobro da se partneri raziđu. Koja su sredstva dozvoljena da se koriste u svrhu postizanja sloge u porodici? Kod nas se tradicionalno najčešće koristi fizičko nasilje, a potom i verbalno, psihičko, ekomomsko i to najčešće prema ženama, ali uvijek ima izuzetaka.

Porodica bez djece, nije porodica. Nema tu šta da se filozofira i pametuje. Što ste se vjenčavali, ako nećete da se razmnožavate. Ne pravite vi samo djecu za sebe, nego i za naš narod i našu Republiku Srpsku. Sva ta djecu su budući vojnici. Naravno, teško je reći koliko djece da imate, tradicija je promjenjiva stvar. Moja baba je imala njih osmero, majka dvoje, pa eto sami odlučite između ovoga. Je li sramota biti samohrana majka i da li ćemo za to okriviti feminizam?

Žena je tri stuba porodice, a otac jedan. Znam da često čujete ovu popularnu frazu i to nam je jasna poruka gdje je mjesto žene u porodici. Mjesto joj je u kući. Ona je ta koja mora da omogući besprijekorno funkcionisanje domaćinstva, brine se o djeci, o mužu, a zašto ne i o roditeljima svojim i muževljevim. Samim tim ona nema kad da bude zaposlena. Muž je taj koji treba da zaradi da prehrani svoju porodicu, ali nisam baš siguran da je jedna prosječna plata dovoljna da prehrani četveročlanu porodicu. Vidite kako porodične vrijednosti mogu biti opasne i za muškarce, ako ne ispunjavaju očekivanja sredine. Briga o roditeljima je posebna briga, kako im pomoći u starosti, kada su penzije male, plata nedovoljna, a oni sve bolesniji, nepokretniji i dementniji. Starački domovi su se pretvorili u preskupe stacionare za umiranje.

Porodica treba da bude religiozna i poštuje našu tradiciju. Nemam nikakav problem da neki bračni par svoj život uredi i organizuje u skladu sa svojim vjerskim ubjeđenjima. Nemam problem dok to rade dobrovoljno i svojevoljno. Bilo kakvo nametanje ne dolazi u obzir. Opet, znamo da je ljubav čudnovata i prilično iracionalna i šta ćemo sa onim porodicama koje su ateističke ili gdje su parovi različitih konfesija, da li toga trebaju da se stide ili treba da ih odbacimo i preziremo?

Mojoj tetki su zabranili da se školuje, jer to nije za žene, da li je to naša tradicija koju treba da primjenim i na kćerku?

Šta ćemo sa abortusom, razvodima i preljubom? Porodične vrijednosti kažu da to nije dobro, ali se i te kako dešava. O abortusu ne znamo skoro ništa, jer validna statistika ne postoji, pogotovo otkada postoje privatne klinike. Ako je abortus jedno od najopasnijih po zdravlje žene sredstava kontracepcije, zašto ne edukujete mlade ljude kako da se zaštite od neželjene trudnoće? O razvodima sam već govorio, da li je bolji dobar razvod ili loš brak? Preljuba je grijeh, ali naša tradicija kaže da je to malo manji grijeh za muškarce nego za žene. Trampa mi.

U društvu divljeg kapitalizma u kojem su pojedinci i porodice prepušteni sami sebi, uz malu pomoć sistema, govoriti o porodičnim vrijednostima je čisti populizam ili najelegantniji način da se sav teret nefunkcionisanja sistema svali na oca i majku, kao glavne krivce za sve ono što se dešava.

Takođe, maštati o stari dobrim vremenima jeste milozvučno, ali ta se vremena više nikada neće vratiti. Niti će žene prestati da se školuju, niti će prestati da se zapošljavaju, niti će se odreći svoga prava glasa. Uzdržavanje od seksa prije braka je odavno ismijano među mladim ljudima, a muškarac kao jedini hranilac porodice je već sada endemska vrsta.

Povratka na staro nema, a sve što je novo ne znači i da je dobro.

Porodične vrijednosti su onoliko dobre koliko dopinose zadovoljstvu svakog člana porodice, koje su lični izbor porodice, koje vode ka kompromisu, toleranciji i boljoj funkcionalnosti porodice. Porodične vrijednosti se mijenjaju kako se mijenja i porodica i to ne mogu zaustaviti, niti spriječiti, ni Tramp, ni Dodik, ni Orban, ni Putin.

P.S. Rod i rodni identitet nisu ideologije, već verifikovane naučne činjenice i savjetnik Romić bi to trebao da zna i da uvažava, koliko god mu to bilo mrsko.

Preuzeto sa blogger.ba