Okolina Han Pijeska je i kraj do koga je srpska vojska došla tokom ofanzive u Bosni 1914. godine i gdje su srpski vojnici i danas sahranjeni. Nalaze se u grobljima na planini Javor, teško dostupnim, o kojima na ličnu inicijativu brigu vode lovci i šumari.

Emisija Oko magazin u kojoj je emitovana priča o srpskim spomenicima u Han Pijesku

Polomljeni prozori, srušeni zidovi, poneki grafit. Više liči na jezivo mjesto koga se treba kloniti, nego na ljetnu rezidenciju kralja Aleksandra Karađorđevića. Današnji izgled duguje požaru iz 2005. godine. Tada se veći dio objekta zapalio i urušio.

Kako je došlo do toga, ne zna se. Danas, nije pametno da se unutra dugo zadržavate, zbog opasnosti od urušavanja. A prije stotinu godina, kralj je tu obavljao i državničke poslove.

Kada je 1997. Zavod za zaštitu kulturno-istoriskog nasleđa RS dobio dozvolu da uđe, još je bio u dobrom stanju, priča Milijana Okilj, arhitekta i konzervator.

"Još uvijek su tu bili pojedini primjeri stilskog nameštaja, dvije vrijedne kaljave peći, i jedna slika. Dijelovi namještaja se čuvaju u gradskoj biblioteci u Han Pijesku, a nešto se nalazi na Oplencu", kaže Okiljeva.

Ljetna rezidencija Karađorđevića građena od 1922. do 1924. nastala je po planovima stručnjaka iz Beča. Oni su početakom 20. vijeka mjerili koncentraciju ozona u Han Pijesku. Zaključili su da je ovo mjesto prirodna vazdušna banja, i da bi tu mogao da se liječi car Franc Jozef. Car, iz dobro poznatih razloga, nije vidio Han Pijesak.

Kralj Aleksandar je u rezidenciji primao zvaničnike, poput Kemala Ataturka. A prinčevi su ovdje boravili ljeti. U vlasništvu Karađorđevića bila je do 1941.

"1941. i 1942. bila je bolnica za Jugoslovensku vojsku u otadžbini", kaže Milijana Okilj. "Poslije je prešla u ruke Nijemaca, pa partizana i ovaj kompleks je tokom Drugog svjetskog rata znatno oštećen. Obnovljen je 1947. i 1948. i tada je bitno izmenjen prvobitni izgled objekta".

Oni koji su poslije Drugog svjetskog rata bili djeca, pričaju da su rezidenciju zvali "Titov dvorac", te da je atrakcija bila ući i izaći iz bunkera u blizini koji je danas potpuno zarastao u šiblje. On je podzemnim hodnicima bio povezan sa rezidencijalnim delom. U Han Pijesku se vjeruje da je bio rezervna varijanta za odlazak kraljevske porodice.

Vjeruje se da je tu 1941. boravio Petar Drugi Karađorđević.

Do 1997. Vila je još bila u upotrebi, kada je u njoj bila vojska Republike Srpske.

Zaboravljena groblja na Javoru

Prirodne odlike ovog kraja nisu jedini razlog što je kralj baš u Han Pijesku podigao rezidenciju. Drugi razlog je taj što je baš dovde stigla srpska vojska 1914. tokom ofanzive u Bosni. Srpski vojnici koji su poginuli tokom bitke na Drini sahranjeni su u blizini, na tri gotovo zaboravljena groblja, na planini Javor.

Da bi se do njih došlo, zbog lošeg puta, potrebno je prije svega, terensko vozilo. Najudaljenije od tri groblja je ono na lokalitetu Vran kamen. Obavezan je vodič, i bolje da ponese motornu testeru.

Ali, za lokalne šumare i lovce, to nije neobično. Raščišćavanje traje najviše deset minuta.

I nije samo zato neophodan vodič.

Dragan Kosorić iz Šumskog gazdinstva Visočnik kaže i da je na putu ka Vran kamenu vidio i medvjedicu sa mečićima. Podsjeća da je nekada vojska u okolini napravila česmu, i da može biti i zaboraveljnih mina iz posljednjih ratova. O tome svjedoče znaci upozorenja na drveću oko puta.

Kombi vozi oko osam kilometara, odakle se mora pješke. Do groblja se stiže poslije četrdesetak minuta hoda. Kada tamo stigne, Dragan Kosorić uvijek izvodi isti ritual.

Spomen ploču je donirao klesar iz obližnje Vlasenice, a lovci i šumari su je donijeli 2009. godine. Sve što rade je lična inicijativa.

"Traktorm smo prošli, krčili staze. Sve je bilo zaraslo, bili su tu javorići, bukvići, pa smo sjekli na licu mjesta. Napravili ovu ogradu, tanjili stabla, i nabavili žicu da stavimo na proljeće. Dolazimo često, ali uvek na Ivanjdan, okadimo, počistimo, pokosimo, mi lovci često dolazimo", navodi Dragan Kosorić.

Na pitanje zašto sve ovo rade odgovara sa: "Zato što smo humani. Zato što smo Srbi".

Srpski vojnici Šumadijske divizije Drugog poziva stigli su ovdje u okviru bitke na Drini 1914. Saveznici, posebno Rusija, tražili su da Srbija produži ofanzivu i spriječi Austrijance da dio trupa prebace na ruski front. Pretpostavlja se da na Vran kamenu leži oko 1.000 vojnika, mahom iz Kragujevca, jer su oni činili 11. puk koji je držao ovaj položaj.

Profesor geografije i planinar iz Vlasenice Dragan Ilić, kaže da je lokacija na kojoj je groblje tačka sa koje se otvara prostor i prema Srbiji i prema unutrašnjosti BiH, i da je zato strateški značajna tačka.

"Teško je izaći ovdje i u mirnim uslovima. A u ratu jako teško. Ovdje je dominantno bila artiljerija i bilo je veliko stradanje svih vojnika. Same borbe su bile od kraja avgusta do početka oktobra 1914. Nekoliko puta su zauzimali ovaj greben i Srbi i Austrijanci, i zato su žrtve bile mnogo veće nego da je to samo linija razdvajanja dvije vojske", navodi Ilić.

Na Velikom Igrištu se nalazi drugo groblje gdje počiva, pretpostavlja se, oko 300 vojnika iz 10. puka. Put je kažu, kraći, ali naporniji zbog nagiba planine.

Posljednjih pedesetak metara, posebno je zahtjevno. Na kraju, da biste došli do groblja, osvajate i planinski vrh.

"Na čitavom ratištu na Javoru 1914. ovo je bila najviša tačka, 1.400 metara", kaže Dragan Ilić. "Na ovako teškom terenu vodile su se borbe. Utvrđeno je da na groblju ovdje ima najviše vojnika iz Aranđelovca".

Groblje Veliko Igrište je sa južne strane planine. Ploču koja tu stoji podigli su lovci iAranđelovčani 1990. Han Pijesak i Aranđelovac su pobratimljeni gradovi. Na Veliko Igrište došla je i Snežana Negovanović, autorka izložbe o memorijalima iz Prvog svjetskog rata na teritoriji Republike Srpske. Kaže da su prije par godina, kada je počela da se bavi grobljima srpskih vojnika na planini Javor, sva tri bila izbrisana iz evidencije Republike Srbije.

"A ona su jako važna za nas pošto su to naši vojnici," kaže Snežana Negovanović. "Ovo je izvanredan trud, prije svega lokalnog stanovništva da se to očuva. Zato je važno da i ljudi iz Srbije znaju i preispitaju se da li se sjećaju da je neko od predaka položio kosti u ovim planinama. Da dođu, ožive sjećanje. Mislim da veličina ovog stradanja i značaj proboja zavređuju i državnu pažnju i Srbije i Republike Srpske.

Najlakše je doći do trećeg groblja, Ružina voda, gdje počivaju pripadnici 12. puka, jer je pokraj puta. Tu je i spomen česma, podignuta odmah poslije Velikog rata. Ali, kako su i u sljedećem ratu ovdje vođene velike borbe, 1952. promijenila je izgled, i natpis.

Riječ je o putu koji vijekovima vodi ka Sarajevu zato je vojska tu vodila bitke. Da bi prekinula vezu Austrije sa Sarajevom. Groblje je dobilo malo veću pažnju posle 2000. Podignut je i spomenik 2004. ali nije zaživjelo sjećanje na groblje koje se tu nalazi.

Samo je na par stotina metara iza spomen česme. Ovo je teritorija opštine Vlasenica, čiji je grad pobratim Gornji Milanovac.

Jedino je ograđeno, ima spomenik, pokošeno je, humke su oivičene kamenjem. Još samo kada bi se do njega moglo doći bez gumenih čizama.

U čemu je problem

Da će se više pažnje posvetiti ovim mjestima, obećavala je još jedna spomen ploča, podignuta u centru Han Pijeska 2014. Na stotu godišnjicu početka Prvog svjetskog rata.

Međutim, i tokom i poslije završetka zvaničnog obilježavanja događaja iz tih godina, groblja su ostala zaboravljena. Da nema šumara i lovaca, vjerovatno za njih niko ne bi ni znao.

Kraljeva rezidencija je trenutno ostavljena na milost i nemilost atmosferskim prilikama.

A projekat obnove postoji od 2013. Kao i predlog da se poveže sa ostalim objektima Karađorđevića u Srbiji. Gdje god da je Zavod sa projektom konkurisao, uvijek je dobijao sredstva za izradu projektne dokumentacije.

Milijana Okulj kaže da je Zavod pokušavao na više adresa da nađe sredstva, ali da je uvijek nailazio na zid.

"Pošto je rađeno prije par godina, treba cijena da se revidira, ali je oko milion i po evra. Mogu da napravim poređenje za vijećnicu u Novom Gradu koja je oštećena tokom posljednjeg rata a koja je znatno manja. Uloženo je milion evra".

Načelnik opštine Han Pijesak kaže da je 2016. obnovljen još jedan objekat iz tridesetih godina prošlog vijeka. Sokolski dom posvećen kralju Aleksandru, podignut 1935. Danas se zove dvorana Kosova i Metohije. Što se rezidencije tiče, rješenje ne vidi.

"Kad budemo imali sigurnog investitora mi ćemo aplicirati, jednom smo pokušali kroz Ljubljanski proces, nije prošlo. Meni nije jasno, Ovo je jedini projekat iz BiH koji ima kompletnu dokumentaciju, samo treba investitor i da se krene u realizaciju obnove dvorca porodice Karađorđević", kaže Vlado Ostojić, načelnik opštine.

Govori se i o drugim planovima – da se obnova vile nađe u projektu vezanom za ski centar na Jahorini, u okviru saradnje RS i Srbije.

Kako kod, bila bi dobra poruka kada bi za koju godinu, možda na stotu godišnjicu izgradnje same rezidencije, moglo da se kaže da je obnovljen još jedan važan spomenik. I da dobro znamo gdje su poginuli srpski vojnici. I to iz dijela prošlosti kojim se najviše dičimo.

Izvor: RTS