U Banjoj Luci je 30. septembra održana promocija njene knjige "Biram slobodu", a autor nam u knjizi kroz 65 kratkih i jednostavno objašnjenih poglavlja nudi kako da prepoznamo ono što možemo i trebamo popraviti da bi se i mi i naši bližnji osjećali zadovoljnije i cjelovitije. U intervjuu za Frontal govori o promociji knjige, najčešćim problema sa kojima se susreću djeca ali i o ulozi roditelja u njihovom vaspitanju.

(Promocija knjige "Biram slobodu" u Banjoj Luci)

FRONTAL: U ponedjeljak je u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, u Banjoj Luci, održana promocija Vaše knjige „Biram slobodu“. Kakve su reakcije publike?

TEOFILOVIĆ: Promocija je bila posebna. Učesnici zajedno sa mnom su bili spontani, opušteni, a posjetioci zainteresovani. Dosta interakcije, pitanja publike, ali i razmjene ličnih  shvatanja, utisaka.

FRONTAL: Knjiga je nastala iz želje da sa svim čitaocima podijelite svoj lični put razvoja i promjene. Kako se kreće na put ličnog razvoja i koliko je zapravo teško na tom putu otkrivanja sopstvene lične istine?

TEOFILOVIĆ: Na put razvoja i promjene se najčešće kreće kada ste nezadovoljni određenim dijelom, sferom svog života, kada uvidite da ustaljeni način razmišljanja, ponašanja vam više ne odgovara ili vam postane preteško i ne znate kako da se "izborite" sa nekim emocijama (strah, tuga, ljutnja). Put nije jednostavan ni lak. Na njemu prolazite kroz uspone i padove, napredujete, osjećate se bolje, ali u kriznim, stresnim situacijama se vraćate ustaljenim, zastarjelim obrascima razmišljanja, ponašanja ili osjećanja.

Važno je biti uporan i hrabar, obezbijediti sebi podršku i pomoć. Nekada to može biti psiholog, a nekada i dobar prijatelj ili knjiga.

FRONTAL: Bavite se psihoterapijskim radom djece i odraslih, a volontirate u Udruženju djece sa posebnim potrebama. Koji su to problemi sa kojima se najčešće susrećete u radu sa djecom, a koji kada su u pitanju djeca sa posebnim potrebama?

TEOFILOVIĆ: Djeca su u školskom uzrastu najčešće anksiozna. Oni još uvijek formiraju sliku o sebi, društvo i mišljenje okoline su im vrlo važni, pa se često susreću sa nedostatkom samopouzdanja, osjećaju se odbačeno, neprihvaćeno ili nedovoljno vrijedno. Adolescenti su najviše orijentisani na poteškoće koje proizalaze iz odnosa sa vršnjacima.

Najčešće poteškoće djece sa posebnim potrebama su nedovoljna uključenost u društvo, osjećanje manje vrijednosti, stida i povučenosti.

FRONTAL: Krucijalnu ulogu u vaspitanju djece svakako imaju roditelji. No, danas su roditelji sve više okrenuti sebi, sopstvenim potrebama a ljubav i pažnju nastoje nadoknaditi kupovinom stvari poput tableta, mobilnih telefona, najskupljih igračaka, odjeće i slično. O čemu se tu zapravo radi i koliko je to štetno za djecu? 

TEOFILOVIĆ: Roditeljstvo je najodgovorniji i najvažniji "posao" koji čovjek obavlja u svom životu, nezavisno od vremena u kom živio. U savremenom društvu preovladava razmažujući i prezaštićujući stil vaspitanja i kao posljedicu toga imamo djecu koja izrastaju u nesamostalne osobe.

Mislim da svaki roditelj želi da njegovo dijete bude srećno i uspješno, ali nažalost mnogi od njih nemaju dovoljno kompetencija i istrajnosti u najvećem i najzahtjevnijem izazovu koji se nalazi pred njima.

FRONTAL: Roditelji često imaju pogrešan pristup i griješe u nekim odlukama kada je u pitanju vaspitanje djece. Gdje nastaje problem i kako ga riješiti?

TEOFILOVIĆ: Roditeljstvo se uči. Zahtijeva znanje, vrijeme, posvećenost. Svako dijete odrastajući prolazi kroz razvojne vaspitne krize, tako da roditelji da bi bili spremni da pomognu djeci da uspješno prerastu te krize i savladaju izazove trebaju raditi na sebi i učiti.

Trebaju znati postaviti neophodne granice djetetu, ali i pružiti ljubav, pažnju, podršku. Važno je imati svaki dan dovoljno vremena (makar i pola sata) i biti posvećen djetetu u zajedničkom, aktivnom provođenju aktivnosti, razgovoru, nikako ne pasivnom gledanju televizije.

FRONTAL: Svjedoci smo sve većeg broja razvoda u Republici Srpskoj. Koliko razvodi utiču na djecu i kako ih na najbolji način zaštiti od takvih situacija?

TEOFILOVIĆ: Razvod različito utiče na različitu djecu. Neka djeca doživljavaju visok nivo stresa zbog razvoda roditelja, a neka djeca bolje funkcionišu, manje su izložena stresu zbog svađe roditelja, fizičkih obračuna, neadekvatnih uslova itd. Na to kako će dijete doživjeti razvod roditelja mnogo toga utiče. Vrlo značajan faktor je dob djeteta. Tako dijete predškolske dobi može donijeti pogrešne zaključke o razlozima rastanka roditelja, može osjećati krivicu, strah da ne bude napušteno i od drugog roditelja, i dr.

Djeca školske dobi imaju veći nivo kognitivne zrelosti pa rijetko sebe krive za razvod. Najčešće su ljuti na jedno od roditelja ili osjećaju tugu zbog gubitka roditelja, te su povučeni ili čak depresivni.

Jasno je da dijete bolje podnosi razvod ako su roditelji, ili bar onaj roditelj sa kojim dijete provodi najviše vremena dobrog mentalnog zdravlja, ako imaju roditeljske vještine i ako nijedan roditelj ne šalje toksične poruke za drugog roditelja te se tako preko dijeteta sveti bivšem supružniku, što nažalost nije rijedak slučaj.

FRONTAL: Šta biste poručili današnjim roditeljima kada je u pitanju vaspitanje djece i u kojim slučajevima da se obrate dječijem psihologu?

TEOFILOVIĆ: Djeca su najljepši dar koji svaki roditelj može da dobije. Zato je važno da svoju roditeljsku ulogu shvate ozbiljno, kao i to da u zavisnosti od njihovog postupanja ili nepostupanja njihova djeca će se razviti ili neće u samostalne i sposobne odrasle ljude, a to je osnovni cilj u vaspitanju djeteta.

Isto tako važno je da svojim primjerom djeci pokažu i pomognu da  razviju, pored vještina potrebnih za život, i kapacitete koje imaju za samoljubav i brigu o sebi.

Mentalno zdravlje djece je podjednako važno kao i fizičko. Ako roditelji primijete da se s njihovim djetetom događaju neke promjene u ponašanju, da dijete ima emocionalne ili socijalne poteškoće koje oni teško razumiju i s kojima se teško nose, obično i njima treba savjet i podrška i trebaju da je potraže kod stručnog lica.

Nema ničeg lošeg u traženju psihološke pomoći, a to je vrijedna poruka koju obraćanjem psihologu možete poslati i svojoj djeci. I mentalno zdravlje je zdravlje, zato se za njega trebamo pobrinuti svaki dan.

U knjizi Biram slobodu, pored tema koje se tiču ličnog rasta i razvoja, pišem i o roditeljstvu, izazovima sa kojima se susreće svaki roditelj, ali i o braku i njegovanju partnerskih odnosa.

Knjigu možete naručiti na veb-sajtu: vesnateofilovic.com

Autor: Danka Savić