FRONTAL: Nedavno je Vaša knjiga “Ritorno alla natura“ dobila prestižnu nagradu  XXXI Premio Letterario Camaiore - Francesco Belluomini Premio Internazionale 2019. a niko od medija u BiH nije prenio tu vijest.  Da li Vam je to lično zasmetalo ili ste možda negdje I očekivali da će biti tako?

ŠEHIĆ: Naravno da mi je zasmetalo, jer to nije neka beznačajna nagrada, kako naši ljudi odmah imaju asocijaciju, jer smo mi skeptici po prirodi, i uvijek tražimo mane prije nego li kakvu vrlinu. Zato smo ovdje gdje jesmo jer smo negativni u svemu, a nije lako živjeti tamo gdje ljudi od jutra do mraka imaju negativnu energiju. Nama trebaju uspjesi, samo što uspjeh izaziva mržnju i zavist, vrlo često. Nisam imao nikakvo očekivanje. Nagradu sam dobio prije nekoliko mjeseci a 14. septembra je bila dodjela. Radi se o tome da to nije pitanje samo mog ega, nego činjenice da je moja knjiga pobijedila u konkurenciji pisaca iz SAD-a, Meksika, Španije ili Portugala, a te zemlje su ipak nešto na književnoj mapi svijeta, dok smo mi samo mrlja za koju se ne može utvrditi šta predstavlja, uglavnom ništa ne predstavljamo u svijetu literature danas. Time je ova nagrada značajna jer sam ja tu ambasador ove zemlje, kao što je to i neki fudbaler, ali književnost nije popularna kao fudbal, ali je bitna za ljude.

FRONTAL: Šta Vama nagrade znače inače i postoji li neka na koju ste posebno ponosni?

ŠEHIĆ: Nagrade su značajne, ko kaže drukčije laže. Svako voli biti vrednovan za ono što radi, ali nagrade nisu cilj pisanja. Ja kad pišem knjigu nikad ne mislim na počasti kojom bi ta knjiga mogla biti ovjenčana. Najdraža mi je nagrada "Meša Selimović" za najbolji roman, a možda mi upravo "Premio Internazionale" postane najdraža.

FRONTAL: Sjećate li se početaka svojih pisanja i odakle crpite inspiraciju za svoja djela?

ŠEHIĆ: Sjećam se početaka, bilo je to u srednjoj školi, naravno, ništa ozbiljno kao i svaki početak. Crpim iz svog doživljaja svijeta, iz onog što vidim, osjetim, čujem, iz svih onih senzacija koje nam omogućavaju naša čula. Ili nekad samo kopam u sebi, radim famozni research u samome sebi, razmišljam i sjećam se nekih sitnica ili događaja od prije 20-30 godina, to onda stoji u mojoj memoriji, razvija se, dok te rečenice ne stavim na papir.

FRONTAL: Kakav je Vaš stav o medijima u BiH, I da li mislite da promovišu prave vrijednosti ili su se ipak svi okrenuli laganijem sadržaju koji donosi veći broj pregleda, klikova, praćenja..?

ŠEHIĆ: Sigurno da su se okrenuli prema laganijem sadržaju, ali to je globalni proces, mediji su kao političari koji povlađuju nakaradnom ukusu svojih glasača, ispade da oni sve rade da bi se dodvorili glasačima, a to znači da je narod kriv a ne političari. Tako famozni narod misli, da su uvijek političari krivi, a kao oni su nevini. Klikovi sve diktiraju, ja ne pristajem na to u svojim tekstovima za novine, pišem kao da nema klikova, kao nekad kad nismo bili u digitalnom dobu.

FRONTAL: Postoji li neka poruka koju želite da prenesete svojim pisanjem?

ŠEHIĆ: Postoji ih bezbroj, svaka knjiga ima svoja zakopana blaga koja čitatelj mora sam da otkrije. Moja su ona konstruktivna, etička blaga, ali podrazumijeva se da čitatelj već ima izgrađen svoj sistem vrijednosti i pogleda na svijet.

FRONTAL: O čemu po Vašem mišljenju poezija mora da govori I treba li da prosvjećuje neupućene ili jednostavno da bude samo jezička I stilska vježba?

ŠEHIĆ: Poezija mora da bude u dosluhu sa stvarnošću a pri tome ona može na jednom drugom, nižem, manje bitnom nivou, biti i jezička igrarija, ali prije svega je bitno značenje stihova i pjesme. Imate danas u angloameričkom svijetu da je pjesma zapravo priča, i da je poezija umijeće pričanja priče. Kod nas ljudi još misle da je poezija dobra ako je u sonetima, asonancama i aliteracijama, u svemu navedenom je poezija, ali slobodni stih je jedini moguć izričaj danas.

FRONTAL: Trenutno radite  na romanu "Cimetna pisma”, možete li nam reći nešto više o samoj temi i pouci romana?

ŠEHIĆ: Radim ali ne smijem otkrivati previše jer bi to mogao biti najnajavljivaniji roman koji nikad nije završen. Radi se o fikciji, o izmaštanom svijetu, svjetovima, radnja romana ima elemente svemirskog putovanja, ali pravo putovanje se dešava kroz ljudske duše, kroz srušene gradove obrasle vegetacijom, gradove sa čudnim imenima u kojima žive junaci sa neobičnim nadimcima. To je jedan izmišljeni svijet Evrope nakon niza brojnih ratova. Preživljavanje nakon smaka svijeta.

Fotografije:  Yusuf Elsaadi