Kubanske cigare su doživele svoju ekspanziju devedesetih godina prošlog veka, zahavaljujući medijskoj pažnji. Pored toga što se proizvode od kvalitetnih sirovina, u izradu svake cigare se ulaže mnogo pažnje.

Mali broj ljudi zna da su kubanske cigare dobile imena po djelima Alekandra Dime i Vilijema Šekspira. Razlog tome je i tradicija čitanja knjiga u fabrikama cigara.

Naime, sve je počelo 1865. godine. Najprije u Havani, a potom i širom ove ostrvske države, radnici su odlučili da zaposle profesionalne "čitače" koji bi i im u prostorijama fabrike, tokom radnog vremena, čitali naglas. Radnici su stvorili ovo posebno radno mjesto kako bi sate monotonog rada ipunili hranom za duh, da se informišu i uposle um.

Čitač nije mogao biti svako. Potencijalni kandidat je morao imati savršenu dikciju i da bude u stanju da izvede tri različite uloge. Čitač je sjedio na uzdignutoj platformi kako bi ga svi čuli i čitao sadržaj koji bi radnici sami birali. Opus tekstova se kretao od dnevnih novina, časopisa, preko stručne literature do književnih djela.

Radnici su često zaustavljani manufakturu i aplauzom ispratili čitače. Aktivno su učestvovali, komentarisali i obrazovali se o filozofskim idejama i porukama djela.

Danas se tradicija nastavlja, zabavlja, inspiriše i objedinjuje generaciju za generacijom fabričkih radnika.  

Izvor: nationalgeographic.rs