Za Frontal otkriva priču o prvom crkvenom zvonu, dijeli ideje o poboljšanju turističke ponude u Banjaluci i predlaže mjesta koja se ne smiju propustiti ako dođete u posjetu najvećem gradu Republike Srpske.

FRONTAL: Kada se govori o turistima koji posjećuju Bosnu i Hercegovinu akcenat je uglavnom na Sarajevu i Mostaru. Budući da ste turistički vodič, kakva je situacija u Banjaluci ove i prethodnih godina sa stranim ali i domaćim turistima koji obilaze prelijepu Krajinu? Je li se zainteresovanost godinama povećala?

MALIŠANOVIĆ: Prvo moram reći da ja kao turistički vodič radim više od deset godina i činjenica jeste da Sarajevo i Mostar imaju daleko više turista od Banjaluke. Što se tiče turističkog prometa u smislu moje angažovanosti kao turističkog vodiča, za sada je stanje isto po broju turističkih grupa kao i prethodnih godina. Bar za sada. Moje iskustvo kaže da najviše turista Banjaluku posjeti u proljeće i jesen. U tom periodu bude mnogo obilazaka grada. 

FRONTAL: Odakle dolaze turisti s kojima se svakodnevno susrećete i šta je ono što žele vidjeti i saznati?

MALIŠANOVIĆ: Najviše turista dolazi iz Slovenije ali ja moram istaći da sam vodila i vodim turiste iz mnogo različitih zemalja iz cijelog svijeta. U saradnji sam sa jednom agencijom iz Sarajeva koji sarađuju isključivo sa strancima, naročito Amerikancima i turistima iz Azije pa im Banjaluka bude tranzitni grad u kojem se zadrže jedan dan. Sarađujem sa mnogim agencijama iz Slovenije i naravno TOBL-om. Interesovanja turista su različita. Interesantna im je isprepletena istorija različitih naroda na ovim prostorima. Ukoliko dođu u toku proljeća i ljeta oduševe se brojnim manifestacijama u Banjaluci i jako im se dopada zelenilo, što u samom gradu tako i okolnim izletištima. Obraćaju pažnju na neke stvari pored kojih mi svakodnevno prolazimo, a da se ne osvrnemo.

(Marijana s turistima u obilasku Gospodske ulice)

FRONTAL: Od početka godine redovito dijelite na Twitteru objave vezane za Banjaluku i njenu zanimljivu prošlost. Odakle je potekla ideja da dio svog posla prenesete na društvene mreže i sa drugima podijelite nešto, što možda i ne bi saznali?

MALIŠANOVIĆ: Ideja je odavno prisutna na FB stranici Banja Luka Sightseeing ali sam tek početkom ove godine odlučila pokušati na Twitteru. Nisam dugo na TW ali uviđam mnoge pozitivne osobine ove mreže, ako ne i prednosti u odnosu na druge.

FRONTAL: Nedavno ste objavili da je katedtrala Sv. Bonaventure u Banjaluci reizgrađena u obliku šatora nakon  zemljotresa 1969. zbog kojeg su mnogi ljudi izgubili domove i bili primorani živjeti u šatorima a istovremeno je i sama katedrala nastradala. To je nešto što je mnoge zainteresovalo i možda čak iznenadilo. Otkrijte nam još neku priču i zanimljivost o Banjaluci, njenim znamenitostima i ljudima koja bi mogla biti zanimljiva a slabo se o njoj zna.

MALIŠANOVIĆ: Banja Luka ima mnoge priče vezane za zanimljive ljude i događaje. Na TW sam podijelila neke, meni, omiljene, a za Vaš intervju bih izdvojila npr. jednu od priča o Trapistima.  Naime, kad su Trapisti došli u Banjaluku to je bilo krajem turske vladavine i izgradili su uz odobrenje samostan ali u to vrijeme strogo je bilo zabranjeno da se upotrebljavaju zvona. Osnivač samostana Franc Faner je „prokrijumičario“ u Bosnu zvono u bačvi od vina i čekao priliku koja mu se ukazala u vrijeme velike suše u Banjaluci 1872. god. kada kap kiše mjesecima nije pala. Otišao je kod Paše da saopšti kako su Trapisti voljni moliti za kišu ali da pri tom moraju zvoniti. Dobili su dozvolu ali samo dok kiša ne padne. Baš kad su počeli koristiti zvona kiša je obradovala grad i narod. Zavladalo je uvjerenje da su baš trapistička zvona prizvala kišu i Trapistima je dozvoljeno da i dalje koriste zvona.

FRONTAL: Koji su to problemi s kojima se turisti susreću kada obilaze našu zemlju i ima li prepreka s kojima se Vi susrećete u svom poslu?

MALIŠANOVIĆ: Meni smeta ponekad usluga u našim ugostiteljskim objektima. Ljudi koji rade u ugostiteljstvu i turizmu moraju znati da „gost je uvijek u pravu“ i tako se ponašati. Ono što mi smeta više od toga je što mi imamo jako mnogo turističkog potencijala u smislu kulturno-istorijskih spomenika o kojima se ne brinemo i ne možemo ih, iz istih razloga, niti pokazati turistima, niti obogatiti svoju turističku ponudu. Jedna od prepreka je i nedostatak parking mjesta za turističke autobuse.

FRONTAL: Uvjereni smo da svaki grad ima mogućnosti za poboljšanjem infrastrukture, turističke ponude ili jednostavno životnog standarda. Nedavno ste naveli da biste imali ideja za neke promjene koje bi dugoročno gledano otvorile vrata većem prilivu iz turizma, ali su Vam ruke zavezane. Da su Vam ruke odvezane, koje bi to bile ideje? Šta bi se konkretno moglo i trebalo promijeniti kako bi se turizam podstakao i poboljšao u Banjaluci?

MALIŠANOVIĆ: Ideja je jako mnogo. Zapravo glava mi je kao rasadnik kad je riječ o idejama u turizmu. Neke sam čak spominjala na Twitteru kao što su trapistička hidrocentrala iz koje je prva sijalica u Banjaluci uključena, a od koje bi se mogao fantastičan muzej napraviti i to uvezati sa posjetom samostanu u koji turisti jako mnogo idu. Isto je sa kućom najpoznatije jevrejske porodice Levi u samom centru u kojoj bi mogao biti muzej u kojem bi bila objedinjena istorija Jevreja u ovom gradu. Jedinom kaldrmom koja propada a mogla bi se neka čarolija i tu izvesti u nekom neobičnom umjetničkom stilu. Najstarija kuća u Banjaluci, kuća Šeranića, bi se mogla adaptirati i uključiti u razgledanje i povezati sa termomineralnim izvorima oko nje (u smislu da se napravi zanimljiv turistički paket). Uključiti razgledanje grada biciklima koje bi grad dao na raspolaganje uz neku naknadu ali i infrastrukturu. Sadržaj na Kastelu bi se mogao obogatiti u smislu suvenirnica ili nekih radionica u kojima bi turisti mogli učestvovati. Svi zaposleni u turizmu bi morali poraditi više na svom imidžu i naravno kao grad na svom marketingu u inostranstvu, jer dobro odrađen marketing je pola posla obavljenog. U svakom slučaju o ovom bi se moralo diskutovati nadugačko tako da je jedan pasus nedovoljan da se prikažu ideje. Kod nas se sve samo zadržava na priči, sprovođenje u praksi je na slabo.

FRONTAL: Kojih top 5 mjesta svaki turista, koji prvi puta dolazi u Banjaluku mora vidjeti i obići a koji je skriveni dragulj na kojeg biste podsjetili Banjalučane da ponovno obiđu kada naredni put budu u šetnji ili gdje jednostavno da pobjegnu za vrijeme ljetnih vrućina za vikend?

MALIŠANOVIĆ: Izdvojiću, ipak, više od 5:

1. tvrđava Kastel kao najstariji i najveći kulturno istorijski spomenik u Banjaluci, 

2. glavno šetalište Gospodska ulica koja ima zanimljivu priču o svom nastanku

3. spomenik Safikadi, jer turiste ta ljubavna priča najviše zaintrigira

4. džamija Ferhadija kao jedan od najljepših spomenika islamske arhitekture

5. hram Hrista Spasitelja ispred kojeg se turistima uvijek otme uzdah kad ga prvi put ugledaju

6. katedrala Sv. Bonaventure koju je 2003. posjetio Papa

7. rijeka Vrbas koja plijeni zelenom bojom uz preporuku za vožnju dajak čamcem koji se jedino pravi u Banjaluci, naravno i rafting koji je unazad nekoliko godina jako popularan

8. nezaobilazni samostan Marija Zvijezda, jedini trapistički samostan na prostorima cijele bivše Jugoslavije, a o tome koliko su trapistički monasi ostavili trag u razvoju Banjaluke može mini knjiga da se napiše i ima mnogo zanimljivih priča

9. volim predložiti posjete muzejima, naročito Muzej lutaka koji je jedini na prostru jugoistočne Evrope i kad je neka bombastična postavka u Muzeju savremene umjetnosti koji ima lijepu arhitekturu

Autor: Irma Antonia Plavčić