Selma* (11) i njene sestre žive u prihvatnom centru za migrante i izbjeglice Borići u Bihaću. One pohađaju lokalnu školu, ali ovo je ipak privremeni dom za njih, jer je mlađoj sestri potrebna medicinska njega, za koju se porodica nada da će je dobiti u Luksemburgu. 

„Nisam se plašila“ – 11-ogodišnja Selma je odvažna dok priča o dva dana koja je njena porodica provela u pritvorskom odjelu na hrvatskoj granici. Čak je pomogla u prevođenju svojim roditeljima i graničnoj policiji. 

Selma* je napustila svoj rodni Irak sa svojim roditeljima i dvije sestre prije dvije godine, tražeći bolje mjesto gdje će njihove tri kćerke rasti. Selma je najstarija, njena sestra Hanan* ima osam, a Hiba* šest godina.

Njihov život u pokretu nije bio bez poteškoća, ali su dobro napredovali dok nisu došli u Bosnu i Hercegovinu (BiH). Ovdje su zaglavili u sjeverozapadnom gradu Bihaću, vrlo blizu granice s Hrvatskom, koja je članica Evropske unije. Ipak, ova porodica očajno želi nastaviti svoje putovanje. Toliko da su pokušali takozvanu „igru“ 17 puta. Ova igra ima samo jedan cilj za migrante i izbjeglice – da se prijeđe bosansko-hrvatska granica i nastavi putovanje prema zemljama Zapadne Evrope poput Njemačke, Francuske i Švedske.

Selmina* je porodica uhvaćena i vraćena u BiH s granice svaki od tih 17 puta.

„Pošto smo porodica s djecom, nisu nad nama vršili fizičko nasilje, ali smo vraćeni bez svojih ličnih stvari. Bez mobitela, novca, čak i vreća za spavanje – sve su nam oduzeli. Jednom su nas dva dana držali u sobi bez prozora, nismo znali je li dan ili noć. To je bilo teško za djecu, moja najmlađa kćerka plaši se zatvorenih prostora, plakala je i molila da je puste, ali to nisu dozvolili“, kaže nam Asiya*, majka. 

Hiljade izbjeglica i migranata koji putuju zapadno-balkanskom rutom svjedočilo je o neregularnim vraćanjima s raznih granica u regionu. Hiljade ljudi vraćeni su iz zemalja s rute, a da im nije data prilika da traže azil. Stotine su svjedočile o graničnim čuvarima koji koriste fizičku silu, guraju i tuku ljude rukama i palicama i oduzimaju im lične stvari, pogotovo novac i mobitele.

Selmina porodica nastaviće pokušavati prijeći granicu pošto ne traže samo sigurnije i bolje mjesto za život nego i mjesto gdje će Hanan* dobiti medicinsku njegu koja joj je potrebna.

„Zbog Haninog* liječenja, želimo ići u Luksemburg. Ona ima problem s kičmom od rođenja i ne može rasti kako treba“, objašnjava Asiya*.

U Bihaću sve tri djevojčice idu u školu. Selmi* se ovdje dopada.

„Lijepo je u školi. Igramo se i učimo. Najviše mi se sviđaju matematika i engleski. Ne znam dobro pisati na engleskom, ali znam pričati“, rekla je i dodala da sebe vidi kao zubara u budućnosti.

Ona nema mnogo prijatelja, samo one u kampu, ali zna kakav treba biti dobar prijatelj.

„Oni se lijepo igraju zajedno i ne svađaju se.“

Ova porodica iz Iraka trenutno se nalazi u prihvatnom centru u Bihaću. Za porodice s djecom koje se nalaze u centru u Bihaću Save the Children u partnerstvu s UNICEF-om vodi Kutke za djecu, kroz projekat koju podržava Evropska unija. Prostori za djecu pružaju sigurno okruženje za najmlađe, gdje mogu ponovo dobiti osjećaj normalnosti i strukture kroz organizirane aktivnosti, igre, druženja i učenja. Ovdje oni mogu izraziti svoje strahove i razloge za radost. Tako djeca mogu ponovo izgraditi svoju otpornost, koja će im omogućiti dalji razvoj.

Tim organizacije Save the Children dolazi svakodnevno da postavi mjesto za radionicu i pomaže djeci sa zadaćama, vode različite edukativne aktivnosti ili organiziraju umjetničke projekte ili zabavne igre. Sve aktivnosti pažljivo su osmišljene kako bi pomogle da djeca prevladaju traumu i da se bolje nose s dinamikom života u prihvatnom centru za migrante i izbjeglice.

Više od 34.000 migranata i izbjeglica došlo je u Bosnu i Hercegovinu od početka 2018. godine na svom putu prema zemljama Zapadne Evrope. Mnogi od njih prisiljeni su da privremeno budu u zemlji nakon što im je odbijen ulazak u  Hrvatsku.

* Imena su izmijenjena da bi se zaštitio identitet djece.

Frontal