„Moramo biti u trci,” poručio je Macron.

Macron je naglasio da je ova investicija za Francusku ekvivalentna onome što su Sjedinjene Američke Države najavile kroz projekat Stargate. Radi se o investiciji vrijednoj 500 milijardi dolara (485 milijardi eura), koju su u januaru objavili OpenAI, SoftBank, Oracle i MGX, s ciljem izgradnje ogromnog kompleksa data centara pod pokroviteljstvom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ta svota je tada izazvala veliko iznenađenje. 100 milijardi dolara je već obezbijeđeno.

Arm, Microsoft, NVIDIA, Oracle i  OpenAI su inicijalni partneri a predsjedavajući ovog gargantuanskog projekta je japansko-korejski biznismen Masayoshi San, poznat kao CEO investicionog holdinga SoftBank Group Corp. i investitor u AliBaba.

Pored ovoga, investiranje 109 milijardi eura, dakle oko 5 puta manje u maltene de novo umjetnu inteligenciju, za razliku od američke koja već postoji, čini se kao kap u moru.

Francusko finansiranje uključivaće investicije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, američkih i kanadskih investicionih fondova, kao i francuskih kompanija poput telekomunikacijskih firmi Iliad i Orange te aeronautičko-odbrambene grupacije Thales. Uoči AI Action Summita, UAE su najavili ulaganje između 30 i 50 milijardi eura u izgradnju jednog AI data centra snage jednog gigavata u Francuskoj, koji će biti dio šireg tehnološkog kampusa.

Ovo sve čini investicionu mapu začetaka evropske umjetne inteligencije vrlo interesantnom. Dakle, koliko je ona uopšte evropska, ako ovisi o UAE i drugima? To je i znak da EU nema finansijskih kapaciteta sama povući nešto ovakvo. Isto tako, potvrđuje se to da umjetna inteligencija nikada nije ni bila razvijana za ciljeve obrazovanja i borbe protiv klimatskih promjena, za zdravstvo, nego kao sredstvo geopolitičke igre te razvoja i kontrole oružja, pogotovo autonomnih sistema, ali i praćenja građana.

Trka za AI tehnologijom, nije ništa nego novi Hladni rat i trka za osvajanje svemira. Još je nejasno šta će po ovom pitanju uraditi Njemačka, čuvena po strateškom failu gašenja nuklearnih centrala i Ujedinjeno Kraljevstvo. Moguće je da će se uklopiti kao dio ovog evropskog konzorcijuma jer sami ne mogu ništa. Njemačka ima SAP AG, kao i još neke kompanije koje bi mogle učestvovati u razvoju AI. Tu su i ogranci IBM-a, ali to ostaje pod geopolitičkom kontrolom SAD-a.

Sve ovo će dovesti i do deregulacija tehnologije jer odavno postoje žalbe na to da EU regulacije i birokratija usporavaju i onemogućavaju razvoj tehnologija. Ljudska prava i etički kodeksi razvoja umjetne inteligencije će biti bačeni u jedanaesti plan, sada neće nikome biti bitni bitna ni algoritamska pristranosti niti zaštita podataka. Jer da bi se razvila generativna umjetna inteligencija, potrebni su ogromni setovi podataka.

Kao i u odbrani, EU se i u AI oslanjala na račun drugih, prije svega, Amerike. Sve ovo su činjenice koje vode u prilog tezi da EU neće voditi izolacionističku politiku prema SAD, niti će se moći/htjeti suprotstaviti oligarhijsko-neoliberatrijanskoj deregulaciji institucija, ljudskih prava, na koja je toliko bila ponosna, kao ni sentimentu fašizma. EU se prekasno uključila u ovu trku. Glavne prednosti EU i mjesta gdje je bila konkurentna i jaka – zelena tranzicija i regulacija, ljudska prava – više nisu bitni.

Uz naprezanje oko razvoja AI, treba se prisjetiti i koliko energije treba ova tehnologija, koliko struje vuče, a tu energiju EU nema, pogotovo sa gašenjem nukelarnih centrala. Niti ima direktan, nezavisan pristup čipovima, osim ako ih ne razviju sami, što je dosta skupo, i zato Nvidia vrijedi koliko vrijedi. Tu je i pitanje ključnih sirovina – jer čipovi i ostali hardverski dijelovi nisu od rogova jednoroga. Evropa nema svoj Tajvan. Poluvodiči su trenutno najvažnija i najcjenjenija stvar u svijetu – važniji od nafte. Dakle, opet Evropa ne može razvijati AI bez blagoslova SAD. Svaki izolacionizam biće kažnjen presijecanjem veze za ključne sirovine i tehnologiju. Osim ako se recimo okrene Kini, a to znači jednu drugu vrstu ovisnosti i bijes SAD. U suštini, EU nema šanse za ovo sama. Pitanje je da li ima šanse za išta.

Na drugoj strani, ipak Francuska ima Mistral koji već radi na razvoju AI, ali treba ulaganja. Što se tiče same Evrope, u Nizozemskoj razvijaju EUVL strojeve pri ASML industriji poluprovodnika, što je dobro i daje neku nadu. EUV (Extreme Ultraviolet Lithography) strojevi su najsavremeniji litografski sistemi koji se koriste za proizvodnju najsloženijih i najmanjih čipova u industriji poluprovodnika. EUV litografija koristi svjetlost ekstremno kratke talasne dužine – oko 13,5 nanometara – što omogućava izradu izuzetno sitnih i preciznih struktura na čipu.

Takođe, Macronova najava dolazi u trenutku velike političke krize u Francuskoj, kada je pozicija centrista izuzetno ugrožena, jača struja Marine Le Pen i Jordana Bardelle, još jedna klanovska politička opcija koja ne haje za ljudska prava, a ne treba zaboraviti ni da postoji Éric Zemmour.

Ovaj AI potez Macrona je ujedno i pokušaj da se ustoliči kao neko ko nešto radi ne bi li njegova politička opcija zadržala poziciju, dok im izmeče tlo pod nogama. Tu je i problem što nije baš poznat kao timski igrač, te ne znamo kako će voditi ovu utrku.

Ovo ne znači da Francuska i Evropa ne trebaju da razvijaju svoje in-house modele umjetne inteligencije. Problem je što je to i dalje copy-paste tehnologija (a Deepseek je već ponudio svoj otvoreni kod, tako da bilo ko može razvijati ovaj jezički model) i ne miče se puno od već postojeće tehnologije te je i dalje problem što Evropa, odnosno Francuska, nemaju svoje resurse za to.

Foto: thibault camus

Izvor: naukagovori.ba