Direktor nas je mjesecima snimao skrivenom kamerom u toaletu

Nedostatak efikasnih mehanizama zaštite i neadekvatne sankcije ostavljaju počinioce nekažnjenima, dok žrtve snose posljedice, pritisnute između ćutanja i gubitka egzistencije. Strah od osvete, nepovjerenje u institucije i stigma koja prati one koji se usude da progovore dodatno otežavaju borbu protiv ovog problema, ostavljajući mnoge žene u tišini koja traje godinama.

Seksualna iznuda (sextortion) na radnom mjestu predstavljaju ozbiljan oblik nasilja koji ugrožava fizičko i emocionalno zdravlje zaposlenih, narušava temelje radne etike i međuljudskih odnosa. Ova dva oblika zlostavljanja često ostaju neprepoznata ili neprogonjena, iako mogu imati dugoročne negativne posljedice na žrtve ali i na radnu atmosferu.

Medijska radnica, koja je tražila anonimnost, podijelila je s nama iskustvo seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja kojem je svakodnevno bila izložena u redakciji. Suočena s jezivim iskustvima, čiji su detalji ostavili dubok trag na njeno mentalno stanje. Iako je bila svjesna ozbiljnosti situacije, njeno povjerenje u institucije bilo je dodatno poljuljano kada joj je policajac savjetovao da ne prijavljuje direktora, ostavljajući je u osjećaju bespomoćnosti i nepravde.

„Svaki put kada bi došao na posao, ušao bi u moju kancelariju i rekao: “Daj da vidim šta si obukla”, smijući se, kao da je sve samo šala. S vremenom je počeo da me dodiruje po stomaku ili kuku, navodno u šali, da provjeri da li sam se udebljala, govoreći: “Nemoj da se udebljaš dok radiš ovde.”, započinje razgovor.

Nasilje nije dolazilo samo s jedne strane, suočavala se s neprikladnim komentarima, ne samo od direktora, već i od kolega. Takva atmosfera činila je borbu gotovo nemogućom.

“Isprva mi je sve to djelovalo bezazleno i nisam tome pridavala značaj. Međutim, svaki dan mi je ponavljao da me kolege mrze zato što sam muslimanka. Nažalost, nije puno ni griješio – kolege su me nazivale “nečistom” jer nisam krštena”, prisjeća se.

Direktor ju je često zvao u njegovu kancelariju da zajedno gledaju muzičke spotove i fotografije.

“Komentarisao bi izgled pjevačica, govoreći šta bi im radio, a zatim bi mi pokazivao slike žena i upoređivao me s njima: “Ova ima bolje tijelo od tebe”, “Ova izgleda lošije”, “Ti si ovakva, ti si onakva”… Često je komentarisao i izgled koleginice novinarke. S vremenom je sve postajalo gore. Počeo je otvoreno komentarisati moj izgled, raspitivati se o mom mužu i našim odnosima”, govori uznemireno.

Jednog petka kada je došla na posao kolegica novinarka i higijeničarka su je pozvale na razgovor, vidno potrešene. Saznaje da je higijeničarka do je čistila ženski toalet slučajno pronašla skrivenu kameru usmjerenu ka WC šolji. Ispostavilo se da ta kamera pripada direktoru.

“Pregledom snimaka otkriveno je da je mjesecima snimao higijeničarku, novinarku i mene u toaletu. Sve tri smo otišle u policiju, ljudi su bili šokirani, nastao je haos. No, u ponedjeljak nam je inspektor rekao: 'Ako ste imalo pametne, o ovome ćete šutjeti.' Nakon toga, ništa se više nije dogodilo. Svi su otišli na bolovanje. Budući da sam radila po ugovoru o djelu, nisam imala takva prava. Nastavila sam dolaziti na posao, provodeći osam sati dnevno,  sama s njim”, drhtavim glasom ističe.

Njegovo ponašanje postajalo je sve bizarnije.

“On je imao umjetno zubalo i satima ga valjao u ustima dok me gledao i ćutao. Zlostavljao me psihički donosila bih mu papire na potpis, a on bi ih cijepao, vikao, stvarao scene. Potom bi samo ćutao ili pričao o ratu, govoreći kako ga traže, kako je ubica, kako je na spiskovima… A ja, sama sa njim u rekaciji”, ističući dok joj se oči pune suzama.

Posljednje dvije godine radnog odnosa gotovo je svakodnevno plakala.

“Tresla sam se prije dolaska na posao, posebno u periodima kada su se obračunavali porezi – bojala sam se da nisam nešto pogriješila i da će vikati na mene. Počela sam se prejedati, na svakoj pauzi plakala u toaletu. Moj posao iz snova pretvorio se u noćnu moru. Godinu dana nakon što sam dala otkaz, išla sam na psihoterapije”, za kraj govori.

Seksualna iznuda je rasprostranjena u BiH, samo što je to još uvijek neželjena pojava koja se „gura po tepih“ i radi se o „tihoj korupciji“, ističe Vesna Iliktarević iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, koji su radili detaljo istraživanje pod nazivom “O rasprostranjenosti seksualne iznude u društvu”.

Pa tako 73% ispitanika smatra da je seksualna iznuda itekako prisutna u našem društvu. Na pitanje da li se seksualno iznuđivanje dešava na radnom mjestu čak 76% ispitanika je reklo da. Najveći broj ispitanika, njih dvije trećine, smatra da se seksualno iznuđivanje rijetko ili nikada ne prijavljuje organima gonjenje, pa čak ni osobi od povjerenja, a razlog tome leži što su žrtve stigmatizirane, ucijenjene, traumatizovane, sramota ih je, u egzistencijalnim i drugim su problemima.

“Žrtve seksualne iznude, su najčešće ranjive kategorije, koje su obično u podređenom položaju, a počinioci su osobe kojima je povjerana vlast/moć/nadređenost/autoritet u odlučivanju. U pomenutom istraživanju, u fokus grupi, neke ispitanice su priznale da su imale lično iskustvo u vezi sa seksualnim iznuđivanjem samo jednom, dok je manji broj ispitanika imao ovo iskustvo duže od godinu dana, što je veoma alarmantno. I jedna sekunda je previše da neko trpi seksualno iznuđivanje, a kamoli da se dešava tako dug vremenski period”, ističe Ilikatarević.

Žrtve na meti osuda

“Žrtve su stigmatizirane, boje se da prijave seksualnu iznudu, čak i kad progovore, često su na meti osuda, a počinilac se opravdava tipa: uzoran šef, muž, građanin i slično. Važno je da pošaljemo poruku, a posebno ženama, koje potencijalno mogu biti žrtve seksualne iznude, da svako ima pravo na zaposlenje, napredovanje, veću platu, položene ispite i sva druga prava bez seksualne iznude, te da niko ne smije zloupotrebljavati svoj položaj, autoritet i funkciju” napominje Ilikatarević.

Tokom uličnih akcija u okviru kampanje, mnogim građanima i građankama bilo je važno što se seksualna iznuda konačno pojavila kao tema u javnom diskursu.

“Anonimno su nam govorili  građani i građanke, da im je kćerka imala situaciju na fakultetu, ili drugarica na poslu… I znate kako se to završi, žena da otkaz na kraju ili napusti i prebaci na drugi fakultet. Žrtva trpi i snosi posljedice, umjesto počinilac”, napominje Ilikatarević.

Iz navedenog istraživanja  najveći broj ispitanika, njih preko 50% smatra da se kao osnov za seksualno iznuđivanje koriste eksplicitne fotografije žrtve ili bliske osobe, dok još 17% ispitanika smatra da se kao osnov koriste eksplicitni video.

“Apelujemo na sve da ne šalju eksplicitne fotografije i videa, posebno ne putem društvenih mreža, u kojem vrebaju mnogi predatori. Uopšte, treba biti oprezan šta dijelimo putem društvenim mreža, kako komuniciramo, sa kim i slično. Društvene mreže, sa druge strane, mogu biti ok prostor da profesionalno govorimo o seksualnoj iznudi kao neželjenoj pojavi”, naglašava Ilikatarević.

Seksualna iznuda s pozicije moći ozbiljan zločin koji je društveno neprihvatljiv, govori Anica Ramić iz udruženja “Stop Mobbing”

“Pojmove korupcija, zloupotreba položaja i moći sa seksom I uznemiravanjem, nameće se zaključak da prethodno navedene pojmove treba obuhvatiti pod jedinstven društveni fenomen - sextortion.

Koruptivna radnja koja u sebi sadrži elemente seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja, posljednjih godina na sebe skreće pažnju mnogo više nego što je to bio slučaj u prošlosti. Iako je takva društvena anomalija, postojala i mnogo ranije” naglašava Ramić.

Prijavite seksualno uznemiravanje odmah

“Najbrži put da se seksualna iznuda s pozicije moći zaustavi jeste da žrtva prijavi počinioca i to odmah nakon što je djelo počinjeno. Prijava se podnosi policiji putem telefona ili direktno u nadležnoj policijskoj upravi, to jest upravi na čijem području se dogodila seksualna eksploatacija – iznuđivanje seksa s pozicije moći. Prijavljivanje pomaže da se pronađu i kazne osobe koje su počinile seksualnu eksploataciju – iznuđivanje seksa s pozicije moći. Prijavljivanjem poboljšavaju se sigurnost i zaštita osoba koje su preživjele neki oblik uznemiravanja”, govori Ramić.

Ističe da ukoliko dođe do suđenja žrtva mora biti svejsna da je jedana od najvažnijih dokaza njeno svjedočenje koje može da bude vrlo zahtjevno.

“Također, mora biti upoznata sa činjenicom da ovakvi slučajevi mogu zadobiti veliku medijsku pažnju, posebno ukoliko je optuženi neka javna ličnost, ali da u takvim slučajevima žrtva može tražiti mjere zaštite za svjedoke” zaključuje Ramić.

Trenutno ne postoji jasna pravna definicija seksualne iznude u zakonima Bosne i Hercegovine, što otežava postupanje nadležnih institucija napominje pravnica Tea Pokrajčić iz Kuće ljudskih prava Banja Luka.

“Žrtve koje se suoče sa ovim oblikom zloupotrebe moći mogu preduzeti nekoliko pravnih koraka kako bi zaštitile svoja prava i pokrenule postupak protiv počinioca. Jedna mogućnost je prijava nadležnim institucijama, prije svega policiji ili tužilaštvu, u cilju pokretanja krivičnog postupka. U slučajevima kada se seksualna iznuda dešava u okviru radnog odnosa, žrtva osim krivične prijave ili privatne tužbe, može podnijeti predstavku poslodavcu ili nadležnoj osobi u organizaciji” naglašava Pokrajčić.

Dalje navodi da ovaj oblik zloupotrebe nije eksplicitno prepoznat u zakonima, slučajeve je potrebno tretirati kroz druge pravne okvire, poput zloupotrebe položaja, podmićivanja, ucjene ili seksualnog uznemiravanja.

“Problem je u tome što nedostatak direktne zakonske norme otežava podizanje svijesti o ovom ponašanju kao zabranjenom, zatim otežava pravnu kvalifikaciju djela I može usporiti ili otežati postupak pred sudom. Dodatni izazov predstavlja i eventualni manjak materijalnih dokaza, jer se seksualna iznuda često dešava bez svjedoka, a žrtve, koje su redovno u podređenom položaju, se ustručavaju prijaviti slučaj zbog straha od odmazde ili nepovjerenja u institucije”, ističe Pokrajčić.

Seksualna iznuda se retko prijavljuje, a još ređe kažnjava

“Sve ovo dovodi do situacije u kojoj se seksualna iznuda rijetko prijavljuje, a još rjeđe sankcioniše, što samo ohrabruje počinioce da nastave sa ovakvim ponašanjem. Jasno je da je neophodna hitna zakonodavna reforma kako bi seksualna iznuda postala prepoznata i sankcionisana u pravnom sistemu BiH”, objašnjava Pokrajčić.

Psihološkinja Irena Đumić govori da seksualno uznemiravanje predstavlja oblik seksualnog nasilja, a njegove posledice postaju ozbiljnije što duže traje i što je intenzivnije. Kao i svaki vid nasilja, negativno utiče na mentalno zdravlje žrtve.

„Posljedice kod nekoga ko je seksualno uznemiravan mogu biti depresija, anksioznost, napadi panike, nesanica, noćne more, osjećaj sramote, krivice, poteškoće sa koncentracijom, glavobolja, umor, gubitak motivacije, poremećaji prehrane, alkoholizam, gubitak samopouzdanja, povlačenje u sebe, opšti gubitak povjerenja u ljude, povišen krvni pritisak, PTSP, suicidalne misli, pa i pokušaj samoubistva ili samoubistvo“, objašnjava Đumić.

Sve posljedice seksualnog zlostavljanja, pa tako i seksualne iznude su vrlo slične.

„Mala razlika je što je kod žrtava seksualne iznude pojačana konstantna ankioznost od curenja sadržaja u javnost ili tamo gdje nasilnik prijeti, čime se pojačava osjećaj straha, konstantna anksioznost, osjećanje krivice i stida ukoliko taj sadržaj vide oni za koje se žrtva plaši da ga vide“, naglašava Đumić.

Žrtve često ne prijavljuju ovakve slučajeve zbog nepovjerenja u sistem ili straha da bi prijava mogla izazvati još veće nasilje. Neizvjesnost o tome kako će nasilnik reagovati dodatno ih obeshrabruje.

„Osjećanje stida ih sprečava u tome, jer će prijavom neki službenici, advokati, sudije, psiholozi morati biti upoznati sa sadržajem, nepovjerenje u profesionalce i sistem, posebno u manjim sredinama, i strah da će sadržaj „procuriti“ u javnost ili do bliskih osoba i saradnika, te da će žrtva biti javno osramoćena. Što se tiče nošenja sa osjećanjima, svakako je komplikovano i teško, i svim žrtvama bih u ovom procesu preporučila stručnu psihoterapijsku pomoć“, zaključuje Đumić.

Seksualna iznuda, uznemiravanje i zlostavljanje ne biraju svoje mete, sve smo potencijalne žrtve. Kao društvo, moramo prestati žmiriti i tolerisati nasilja jer nasilje de facto uništava živote.

8. mart 2025. godine u Sarajevu slavimo na ulici u protestnoj šetnji za žene radnice i njihova većinom uskraćena prava. Osmomartovski marš će ove godine ukazati na goruće probleme radništva, posebno žena. Članke koje objavljujemo ususret 8. martu posvećujemo njihovim borbama i pobjedama i njima pozivamo sve da ovaj praznik obilježe izlaskom na osmomartovski marš. Pratite nas na Instagram stranici i Facebooku za sve informacije o maršu.

Piše: Melani Isović

Ilustracija: Prikaz scene iz serije Mad Men (2007), kreativna intervencija @svesutovjeshtice

Izvor: feministika.ba