Svjetsku slavu stekao je osvajanjem naslova najboljeg bariste na svijetu i to 2015. godine. U Australiju dolazi 1997. godine, a na krilima ljubavi prema sportu ostvaruje i zapažene rezultate kao rukometaš posebno na Olimpijskim igrama održanim u Sidneju 2000. godine.

Što se tiče priče s kafom, deset godina nakon ulaska u taj svijet Saša je na čelu firme "ONA Coffee Wholesale" koja je prvenstveno bavi distribucijom. Osim toga ima i nekoliko caffea poput "The Cupping Room", "ONA Coffee House and ONA Manuka".

Šestić i njegova tfirma osvojili su brojna priznanja i nagrade, a sam je autor brojnih knjiga. Nakon naslova svjetskog prvaka snimljen je i dokumentarac o njemu naziva "The Coffee Man".

"Cijelo svoje djetinjstvo sam, naravno, proveo igrajući se vani s prijateljima, ali uvijek su postojala dva uslova bez kojih ne bih mogao izaći iz kuće: pojesti obrok i samljeti baki kafu. U Banjaluci, gdje sam i rođen, baka je voljela piti svježe mljevenu tursku kafu koja bi se samo zakuvala, dok je baka iz Konjica i pržila svoju kafu. To mi tada nije bilo posebno bitno, ali shvatio sam koliko me taj miris i ritual mljevenja i ispijanja iste obilježio. Eto, danas imam i svoju pržionicu u Australiji, a bakin mlin iz Banjaluke ima posebno mjesto u mojoj kancelariji", rekao je on.

Dodao je da je njegova priča o kafi počela nakon što je probao prvu šoljicu espressa.

"Bilo je to 2000. godine u Kanberi, gdje i danas živim, a ta neka luda voćnost, koja me asocirala na okus jagode i borovnice, nagovorila me da dublje zaronim u svijet specialty kava. Kasnije sam otišao u Melburn analizirati njihovu scenu i kafe i ponovo ostao oduševljen. Nakon toga nije bilo druge nego da odem na sam izvor postanka, u Etiopiju, i tako je sve krenulo", prepričava Saša.

Šestić kaže da je poređenje australijske i hrvatske scene moguće zbog sličnih navika.

"Naime, i u Hrvatskoj i u Australiji ljudi započinju dan kafom, samo što se ondje jutarnja rutina temelji na takeawayu, a kafa se ispija na terasi ili u kafićima u vrijeme ručka. Nakon 15 ili 16 sati kafa se rijetko gdje služi jer kasnije Australijanci piju vino. Kod nas je ipak nešto drugačija situacija. Kafa je duboko ukorijenjena u našu kulturu i ljudi je možda ne konzumiraju toliko zbog okusa koliko zbog samog kulturološkog aspekta", priča Šestić.

Govoreći o pripremi, Saša kaže da je važnost vode u kafi izrazito velika.

"Uzmite, na primjer, filter kafu, 98,5% njenog sastava je upravo voda. Ne postoji savršena voda, ali postoje savršene kombinacije vode za određeni tip kafe", priča Šestić.

Dodaje da Australijanci uglavnom piju kafu s mlijekom.

"Ne poludim ako neko stavi mlijeko u kafu. Australijanci uglavnom ispijaju takvu kafu, što me natjeralo da bolje analiziram sam sastav mlijeka koji koristimo. Tako sam došao na ideju da radimo blendove koji će imati optimalan odnos masti, šećera i proteina i koji će se najbolje sljubiti s kavom. Otišli smo u poljoprivrednu regiju Riverina i ondje dogovorili suradnju s malim proizvođačima s kojima takvo nešto možemo raditi", ističe.

Pričajući o svojim ukusima, kaže da da najviše voli dobru filter kafu i espreso.

"Iako mi majka još uvijek voli popiti tursku kafu. Ja ipak ne dijelim ljubav prema tom okusu, ali ritual mi je prirastao srcu", priča Saša.

Govoreći o nagradi koju je osvojio, kaže da ti se sva vrata otvaraju kada postaneš svjetski prvak.

"Mene je učio prijatelj iz Japana koji je bio užasno strog i nekoliko sati nakon što sam osvojio zlato rekao mi je da je sada na meni odluka što ću izabrati, a nikad neću pogriješiti ako biram srcem. To sam i učinio. Nije me zanimalo naslikavanje s proizvodima za koje su nudili nekad doista nenormalne novce. Recimo, za jedno fotografisanje od dva dana mogao sam dobiti preko 50.000 dolara, ali to nije bio moj put", iskren je Saša.

Nakon osvajanja svjetskog naslova, kaže, želio je tu priliku da prepusti nekom drugom.

"Moj cilj je u tom trenutku bio ispunjen. Pomislio sam kako bi bilo lijepo takvo nešto priuštiti nekome iz Istočne Evrope, ali niko se nije tako ozbiljno takmičio i tada sam pronašao djevojku iz Poljske. Bila je nevjerovatno uporna, stalno je radila na sebi, ali i postizala loše rezultate često zauzimajući mjesta od 30. do 40. na listi. Odlučio sam da je nazovem, predstavio sam se i podijelio s njom svoju namjeru da joj omogućimo školovanje i kafu. Ipak, trebala bi platiti kartu do Australije i osloboditi se na dva mjeseca. Pala je sa stolice od iznenađenja kada je shvatila da se ne radi o šali. Došla je, intenzivno smo radili i Agnješka Rojevska postala je najbolja baristica na svijetu. Prva u istoriji", zaključuje Saša.

Izvor: nezavisne