Osvajač je "Zlatne rukavice", a samim tim je i postao prvi bokser iz grada na Vrbasu nakon legendarnog Marijana Beneša kojem je to pošlo za rukom. 

Poletan trenutno nastupa za BK Petrovgrad iz Zrenjanina. U maju ove godine okitio se i titulom prvaka Srbije u poluteškoj kategoriji,  nakon što je u finalnom meču savladao Trifuna Dašca.

FRONTAL: Ko je Sandro Poletan?

POLETAN: Sandro Poletan je student treće godine Medicinsko - laboratorijskog inženjeringa, osvajač evropske medalje za juniore u olimpijskom boksu, dvostruki prvak Evrope i dvostruki vicešampion svijeta, te treći u svijetu u kik boksu, dvostruki šampion Srbije u boksu, višestruki šampion BiH u kik boksu. Mnogo je toga što bih mogao nabrojati, a ovo su samo neka od značajnijih postignuća.

FRONTAL: Da nisi bokser, šta bi bio?

POLETAN: Borilačkim sportovima se bavim, mogao bih reći od rođenja, tako da su se moji putevi znali još u najranijem djetinjstvu. Ali da nisam u boksu, vjerovatno bih se bavio arheologijom. Još u djetinjstvu sam osjetio ljubav prema istraživačkom radu, zapravo, prema neistraženim pričama ljudskih civilizacija i kultura. Jedna od prednosti u sportu jeste i ta što mnogo putujem, pa uspijevam da se susretnem sa raznim nacionalnim baštinama, kako onih fizičkih artefakata, tako i nematerijalnih dobara i tradicija

FRONTAL: Da li imaš uzora u boksu i ko je on?

POLETAN: U svemu što radim gledam da učim od najboljih, a po mom mišljenju Vasyl Lomachenko je najbolji bokser svih vremena i trudim se što više naučiti od njega. 

FRONTAL: Kada nisi u bokserskoj dvorani, kako provodiš slobodno vrijeme?

POLETAN: Veliki sam zaljubljenik zelenila i prirode tako da većinu slobodnog vremena provodim na nekim izletima, planinarenju i slično. Povratak prirodi je osnovni pokretač rehabilitacije cijelog bića. Ono što dobijam od nje daje mi novu energiju i pomaže pri unutrašnjem miru. Pored toga su uključeni i kolektivni sportovi, kao i čitanje knjiga. 

FRONTAL: Koliko je boks zahtjevan sport i zašto je to „plemenita vještina“?

POLETAN: Boks je svrstan na sam vrh ljestvice najtežih sportova u svijetu, da budemo precizniji daleko je teži od drugoplasiranog sporta, tako da iziskuje enormne količine napornog rada i truda, a isto toliko i želje za ostvarivanjem. Zahvaljujući mome ocu, koji mi je i lični trener, ali i cijeloj porodici, školovao sam se u najjačim olimpijskim školama boksa (Kuba, Rusija, Amerika, Azija i Evropa). U svim ovim školama, imao sam priliku da sagledam boks iz svih uglova, a naročito onih iz domena ljudskih odnosa. 

"U boksu se ne ogleda agresivnost i mržnja"

Boks se naziva „plemeniti sport“ jer u njemu se ne ogleda agresivnost i mržnja prema protivniku, nego poštovanje i sopstvena visprenost datog trenutka. Imao sam priliku da boksujem i sparingujem protiv svjetskih i olimpijskih prvaka, i nikada ni u kome od njih nisam doživio prezentaciju sile. Jer sve što više učite i znate, shvatate koliko ste mali u djeliću sekunde, koji može da preokrene tok cijelog meča. To je vodič za poštovanje, a otuda i plemenitost.

FRONTAL: Smatraš li da na našim prostorima nije posvećeno dovoljno pažnje boksu kao sportu?

POLETAN: Na našim prostorima boks i nije najomiljeniji sport, prvenstveno kod roditelja, prisutne su raznorazne predrasude da se boksom bave isključivo grubijani, što je totalna suprotnost od stvarne slike u svijetu. Mislim da bi povećanom edukacijom trebalo ukazati ljudima na najljepše u ovim sportovima, pa bi se tako i poboljšala slika borilačkih sportova. 

FRONTAL: Kako se motivišeš pred mečeve? Da li imaš neke rituale?

POLETAN: Kao i svi profesionalni sportisti i ja imam visoke ciljeve i pred svako takmičenje razmišljam o njima, da me cupkanje u mjestu neće dovesti do njih i da dolazim po ono što je moje, zlatno odličje. Što se tiče rituala, pred svaki  meč se pomolim tri puta, nebitno da li boksujem sa početnikom ili svjetskim bokserom, jer smatram da se samo uz Božiju pomoć i voljom može doći do onoga šta zaista volimo. 

FRONTAL: Sa kim bi volio da boksuješ i zašto?

POLETAN: Trenutno bih volio boksovati sa svim bokserima koji su u top 10 u mojoj kategoriji u svijetu, jer smatram da samo sa najboljima dokazuješ da si najbolji. 

FRONTAL: Postoje li prijateljstva u boksu, na primjer poslije meča gdje jedan drugome razbijete arkadu i slično, kasnije se družite i grlite? 

POLETAN: Prijateljstva su prisutna u svim sportovima, pa ne znam zašto se ljudi pitaju da li toga ima i u boksu. Druženja su konstantna, ali samo u ringu prestaju sve krvne veze koje (ako) imate sa borcem koji vas gleda iz drugog dijela magičnog četvorougla. 

FRONTAL: Koji je to momenat u tvojoj sportskoj karijeri koji ti je najvažniji i koji ti posebno znači? 

POLETAN: Pa sigurno jedan od najdražih momenata je bilo prozivanje mog imena kada mi je dodijeljena "Zlatna rukavica" jer sam s time postao i najmlađi osvajač otkako ovaj turnir postoji, a poznato je da je to i jedan od najstarijih turnira u Evropi. Pored ove titule naglasio bih i osvajanje bronzane medalje na Prvenstvu Evrope 2013. godine u Rusiji koje je bilo ispunjavanje jednog od zacrtanih ciljeva. 

FRONTAL: U maju ove godine si na završnom turniru Pojedinačnog prvenstva Srbije ponio titulu prvaka Srbije u teškoj kategoriji, do 81kg. Koliko ti znači ta titula, s obzirom da si boksovao sa povredom šake?

POLETAN: Kao što ste rekli imao sam povrijeđenu šaku ali to me nije zaustavilo da dođem do titule Šampiona. Uz odličnu taktiku ušao sam u svaki meč, te pokazao da sam najbolji i u poluteškoj kategoriji, jer sam prošle godine bio prvak u srednjoj, odnosno do 75kg. 

FRONTAL: Planovi u budućnosti i koji je tvoj cilj kada je u pitanju tvoja sportska karijera?

POLETAN: Ne želim da gledam u daleku budućnost, nego idem "step by step". Trenutno najbliže takmičenje su Evropske igre, spremam se u kampu sa reprezentacijom Rusije i Srbije i vjerujem da mogu doći do svog cilja na ovom takmičenju. Iza toga slijede kvalifikacioni turniri za Olimpijadu 2020 u Tokiju. Sav moj fokus je trenutno na ovome.

Autor: Danka Savić