Fefer, pripadnik Stanfordske ekonomske škole, napisao je ili je bio koautor 15 knjiga na temu organizacione teorije i upravljanja kadrovima - smatra se jednim od najuticajnijih analitičara današnjice u oblasti menadžmenta.

U najnovijoj knjizi „Umiranje za platu", objavljenoj prošle godine, tvrdi da mnogi aspekti modernog radnog života - dugo radno vrijeme, sukobi na poslu i u porodici i ekonomska nesigurnost uništavaju fizičko i emotivno zdravlje radnika.

„Neljudski"

U knjizi Fefer navodi slučaj Kendžija Hamade, 42-godišnjeg Japanca koji je umro od srčanog udara u kancelariji u Tokiju. Hamada je radio 75 sati nedeljno i putovao je skoro dva sata da bi stigao na posao.

Radio je 40 dana bez prestanka prije nego što je umro.

Ovo je samo jedan od primjera u Feferovoj knjizi koji opisuje kao „neljudski" sistem rada. I to ne samo u Japanu.

U svojoj knjizi Fefer tvrdi da je stres povezan sa smrću preko 120.000 Amerikanaca

Prema njegovom istraživanju, 61 odsto američkih radnika smatra da su se razboljeli zbog stresa, a sedam odsto je uvjereno da su hospitalizovani zbog uzroka vezanih za posao.

Fefer procjenjuje da je stres povezan sa smrću 120.000 američkih radnika svake godine.

Stres takođe ima godišnju cijenu za američke poslodavce: više od 300 milijardi dolara.

Španski servis BBC ( BBC Mundo) razgovarao je sa profesorom Feferom.

U Japanu postoji poseban termin za slučajeve umiranja na poslu- karoči

U knjizi opisujete sistem rada kao toksičan. Koji su dokazi za to kako moderan poslovni život utiče na zaposlene?

Postoje dokazi o njegovom uticaju na zdravlje. Dugo radno vrijeme, višak radne snage, nedostatak zdravstvenog osiguranja i stres izazivaju ogromnu ekonomsku nesigurnost, kao i porodične sukobe i bolesti.

Rad je postao nehuman. S jedne strane, preduzeća su pobjegla od odgovornosti prema zaposlenima.

S druge strane, jačanje „ekonomije honorarnih poslova" povećala je nesigurnost.

Ko je odgovoran?

Tokom 1950-ih i 1960-ih, direktori bi rekli da je neophodno uravnotežiti interese zaposlenih, klijenata i akcionara.

Danas je sve fokusirano na akcionare.

Džefri Fefer autor knjige „Umiranje za platu"

U investicionim bankama, na primjer, postoji opšteprihvaćena navika da zaposleni rade i nakratko odu kući da se istuširaju prije nego što se vrate u kancelariju.

U okviru ovog sistema, mnogi zaposleni postaju zavisnici od narkotika, jer uzimaju kokain i druge lijekove kako bi ostali budni.

Da li su neki sektori više pogođeni nego drugi?

Radnici u fabrici, piloti i vozači kamiona imaju ograničeno radno vrijeme.

Ali mnoga zanimanja nemaju ograničenja.

U knjizi tvrdite da je rad peti najveći uzrok smrti.

Možda je i češći uzrok. Za to su odgovorni poslodavci. I vlade, koje ne rade ništa po tom pitanju.

Oko 61 posto zaposlenih u Americi misli da su bolesni zbog stresa

Mogu li političari da pomognu?

Oni imaju važnu ulogu. Moramo da uradimo nešto da zaustavimo ovo što se dešava. Ali nećemo moći da uradimo ništa na individualnom nivou.

Ako želite da riješite sistemski problem, potrebna vam je sistemska intervencija koja mora da proizađe iz neke vrste zakona.

Kako direktori kompanija reaguju na vaše ideje kada razgovarate s njima?

Niko ne dovodi u pitanje podatke. Ali ovo je kao igra vrućeg krompira: ljudi vide problem, ali niko ne želi da se pobrine za njega.

Čak i kada su zdravstveni troškovi ogromni. Radni uslovi izazivaju hronične bolesti kao što su dijabetes i kardiovaskularne bolesti.

Ali zar poslodavci ne tvrde da će promjene u sistemu rada uticati na zaradu?

To nije istina. Znamo da radnici pod stresom imaju veću vjerovatnoću da napuste posao. Bolesni radnici - ili psihički ili fizički - su manje produktivni.

Istraživanja pokazuju da je za 50% odsustva s posla u Britaniji i SAD kriv stres na poslu.

Stres košta poslodavce u Americi više od 300 milijardi dolara godišnje, tvrdi profesor Fefer

Američki Institut za stres izračunao je da svake godine to košta 300 milijardi dolara.

Zato je veoma skupo imati bolesne radnike, ili one koji će ići u kancelariju, ali će biti manje produktivni. To košta čitavo bogatstvo.

Kako radnici mogu da promijene uslove rada?

Prije svega, zaposleni moraju da preuzmu odgovornost da se brinu o svom zdravlju.

Ako radite na mjestu gdje vam ne dozvoljavaju da uravnotežite svoj porodični i profesionalni život, morate da odete.

Neki ljudi odgovore da jednostavno ne mogu da odu.

Ja im kažem: "Ako ste u sobi punoj dima pokušaćete da odete, jer će to izazvati teške posljedice po vaše zdravlje."

Ljudi takođe zbog troškova u društvu moraju da traže usvajanje zakona i da djeluju zajedno kako bi se zaštitili.

Izvor: bbc.com