Politika
Dogovorena raspodjela svih direktorskih pozicija – krivično djelo ili "normalna pojava"?
Koalicionim sporazumom šest političkih partija koje čine vladajuću koaliciju u Republici Srpskoj su prema saznanjima Srne, dogovorile raspodjelu 100 prioritetnih mjesta u javnim preduzećima i ustanovama.
Prema toj odluci, predviđeno je da na 54 pozicije direktore imenuje vladajući SNSD, 14 DNS, 13 SP, po sedam pozicija DEMOS i Ujedinjena Srpska, a pet pozicija NDP. Prema pisanju Srne očekuju se da će u najskorije vrijeme doći do potpisivanja koalicionog sporazuma i početi sa njegovom primjenom.
Da ovo nije nikakva novost, smatra profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci Đorđe Vuković, ali kako ističe problem je što se to „sada saopštava potpuno javno“.
“Način raspodjele fotelja u tzv. prioritetnim javnim preduzećima nije nikakva novost u političkoj praksi RS kada je u pitanju odnošenje prema javnim resursima kao političkom plijenu i kadriranju po partijskoj podobnosti, ali se sada to saopštava potpuno javno, otvoreno, bez objašnjenja motiva, zašto, koja konkretno, ta i ta partija i taj i taj kadar zaslužuje da obavlja konkretnu funkciju. Tako se i definitivno obesmišljava kriterijum stručnosti, program, vizija, ali i opšte dobro, javni moral, politička kompetencija, uređivanje zajednice prema obrascima koji javnost kao veliku učionicu bez zidova podučavaju šta je poželjno, vrijedno, časno...”, rekao je Vuković.
(Đorđe Vuković)
Sve ovo dovodi do besmisla javnih konkursa, a direktorske fotelje se jednako dijele i na republičkom i bh nivou. Dakle, više se niko i ne trudi da prikrije pravne manjkavosti ovakovg ponašanja, što pokazuje da smo dotakli samo dno.
Milko Grmuša, generalni sekretar PDP-a i diplomirani pravnik je još 2016. godine upozoravao na ovakvu praksu domaćih političara koji “grabe javni budžet i javne resurse, pri čemu su etika i prinicpi odavno stvar pluskvamperfekta”.
“U svakoj pravnoj državi nadležni tužilac bi morao odmah da reaguje na ovakve navode iz sredstava javnog informisanja i, kako se otvoreno ističe, trgovinu radnim mjestima”, napisao je tada Grmuša u tekstu objavljenom na Frontalu.
(Milko Grmuša)
Dogovoranjem o raspodjeli direktorskih fotelja političke partije čine krivično djelo, i to:
- Krivično djelo “Povreda prava pri zapošljavanju i za vrijeme nezaposlenosti” iz člana 227. Krivičnog zakona Republike Srpske;
- Krivično djelo “Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja” iz člana 347. KZ RS;
- Krivično djelo “Trgovina uticajem” iz člana 353. KZ RS.
Krivično djelo „Povreda prava pri zapošljavanju i za vrijeme nezaposlenosti“ glasi: „Ko drugome uskrati ili ograniči pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uslovima koji su predviđeni u zakonu ili drugim propisima, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine“.
Dalje, da bi se dodijelile direktorske fotelje neophodno je da se sprovede javni konkurs. Protivpravno je da se političke partije sporazumno dogovaraju koja fotelja će kome pripasti jer to obesmišlja smisao javnog konkursa. Ako su, kao što je riječ u ovom slučaju, stranke dogovorile kome pripada koje radno mjesto, onda je jasno da se gubi smisao u sprovođenju javnog konkursa.
Sljedeće krivično djelo za koje postoje osnovi sumnje da je počinjeno u ovom slučaju jeste „Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja“ iz člana 347. KZ RS:
(1) Službeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugom nanese kakvu štetu, iskoristi svoj položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana nanesena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugog, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3) Službeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu imovinsku korist, iskoristi svoj položaj ili ovlašćenje, prekorači granice svog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je djelom iz stava 3. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kazniće se zatvorom od dvije do deset godina.
Dakle, jasno se vidi da su političke partije prekoračile granice svog ovlašćenja I iskoristile svoj položaj, jer nemaju nikakvo ovlašćenje da partijskim sporazumom određuju ko će I gdje biti zaposlen.
Sljedeće krivično djelo za koje postoje osnovi sumnje da je počinjeno u konkretnom slučaju jeste krivično djelo „Trgovina uticajem“ iz člana 353. KZ RS:
(1)Ko zahtijeva ili primi nagradu ili kakvu drugu korist za sebe ili drugog, neposredno ili preko trećeg lica, da korišćenjem svog službenog ili društvenog položaja ili stvarnog ili pretpostavljenog uticaja, posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja, kazniće se zatvorom od jedne do pet godina.
(2) Ko drugom neposredno ili preko trećeg lica ponudi ili da nagradu ili kakvu drugu korist da, korišćenjem svog službenog ili društvenog položaja ili stvarnog ili pretpostavljenog uticaja, posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja, kazniće se zatvorom do tri godine.
(3) Ko koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili stvarni ili pretpostavljeni uticaj posreduje da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
(4) Ko drugom neposredno ili preko trećeg lica obeća, ponudi ili da nagradu ili kakvu drugu korist da, koristeći svoj službeni ili društveni položaj ili stvarni ili pretpostavljeni uticaj, posreduje da se izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(5) Ako je za posredovanje iz stava 3. ovog člana zahtijevana ili primljena nagrada ili kakva korist, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina.
Dakle, i iz krivičnog djela “Trgovina uticajem” vidimo da su političke partije zloupotrijebile svoj položaj i ovlašćenja.
Komentar o ovako javnoj raspodjeli direktorskih fotelja zatražili smo od Agencije za državnu upravu Republike Srpske, ali odgovor nismo dobili ni nakon nekoliko naših upita.
(Aleksandar Radeta, direktor ADU RS)
Denis Čarkadžić, magistar evropskih integracija, član udruženja građana "Zašto ne" i istraživač portala Istinomjer, kazao je za Frontal da ova pojava nije ništa novo te da se i zapošljavanje radnika u javnim preduzećima vrši po stranačkoj liniji.
“Nije ništa novo, naprotiv, može se slobodno reći da je opšteprihvaćeno kao nešto “normalno” i nešto što se samo po sebi podrazumijeva da političke partije na pozicije na rukovodeća mjesta u javna preduzeća postavljaju isključivo svoje, partijske kadrove. Osim toga, i zapošljavanje radnika u javna preduzeća ide skoro isključivo po stranačkim linijama, pri čemu se, imali smo to prilike vidjeti i tokom predizbornih kampanja, često ljudi ucjenjuju i dovode u egzistencijalnom smislu u potpuno zavisnu poziciju. Da stvar bude gora, kadroviranje se vrši prije svega po podobnosti, na osnovu odanosti partiji uz često kršenje zakona i procedura prilikom zapošljavanja, dok su stručnost i javni interes na posljednjem mjestu. Sve je to godinama rezultiralo pravom finansijskom agonijom i propašću mnogih uspješnih preduzeća”, kaže Čarkadžić.
On ističe i da je MMF dobro upoznati da ovom situacijom što se vidi iz njihovog Izvještaja iz maja 2019.
“Da je i MMF-u jako dobro upoznati sa stanjem svjedoči i njihov izvještaj o radu javnih preduzeća u BiH prezentiran 22.05.2019. godine u kojem je pored ostalog navedeno da su javna preduzeća u BiH prezadužena, da upravljanje njima netransparentno te da nema nikakve odgovornosti menadžmenta za rezultate koje ostvaruju. Kad je Republika Srpska u pitanju u izvještaju se kaže da nema javnog preduzeća koje je finansijski jako, da polovina ih ima vrlo visok finansijski rizik te da je upravljanje netransparentno i bez odgovornosti, uz podatak ih je 135 je veoma zaduženo.
Iz ovog izvještaja MMF-a, čini se da se može zaključiti da će naredne reforme biti u pravcu ispravlljanja pomenutih anomalija, što neće biti ni malo lak proces koji bi najviše mogao pogoditi same uposlenike javnih preduzeća”, objašnjava Čarkadžić.
Nažalost, ovo nije ni prvi a vjerovatno neće biti ni posljednji slučaj partijskog zapošljavanja, bahatog ponašanja političara koje se kod nas smatra potpuno “normalnim”. Ideja o mogućim pozitivnim promjenama u ovom nesrećnom društvu ostaje samo pusta iluzija, a očito je i da će se talas odlaska mladih ljudi iz Republike Srpske, pored ovakve političke slike i dalje nastaviti.
Frontal