U samom evropskom vrhu su Finska, Danska, Holandija, Švedska i Estonija, dok se BiH nalazi u istoj grupi sa Srbijom, Crnom Gorom i Bugarskom. To je pokazatelj da su zemlje sjeverozapadne Evrope medijski pismenije u odnosu na zemlje jugoistočne Evrope u kojima je stepen povjerenja u medija veoma nizak.

Pojam „medijska pismenost“ definisan je na konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. godine (National Leadreship Conference on Media Literacy, 1992), kao „sposobnost pristupa, analize, vrijednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija“ (Aufderheide, 1992).

„Medijska pismenost je pretpostavka tzv. funkcionalne pismenosti, bez koje nije moguće zadovoljavanje individualnih i grupnih potreba ljudi u savremenom društvu“, kazala nam je profesorica Banja Luka College-a na studijskom programu Mediji i komunikacije dr Slavica Išaretović.

Ona smatra da je medijsko obrazovanje učenje koje zahtjeva kreativno korišćenje informacija.

„Uprkos mnoštvu definicija sa kojima se susrećemo u literaturi, mislim da je najpotpunija definicija vodećeg ruskog teoretičara Aleksandra Fedorova koji medijsku pismenost smatra rezultatom medijskog obrazovanja, koja pomaže osobi da aktivno koristi mogućnost informacionog polja koje televizija, radio, film, štampa i internet omogućavaju. Medijska pismenost podrazumijeva, dakle, više od slušanja, predavanja i aktivnog učešća u nekoj raspravi o medijima“, ističe Išaretović i dodaje da „samo medijski pismeni ljudi mogu prepoznati sve „zamke“ koje pred njih stavlja svakodnevnica postmodernog društva“.

Prof. dr Lejla Turčilo, vanredna profesorica na Odsjeku za žurnalistiku Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smatra da  medijska pismenost u BiH nije na zadovoljavajućem nivou jer kako kaže „sve više svjedočimo činjenici da ljudi lako padaju pod uticaj lažnih vijesti, ne mogu procijeniti vjerodostojnost medija, a sve je više u porastu popularnost tabloida i takozvanih low cost sadržaja“.

„Medijska pismenost podrazumijeva sposobnost kvalitetne interakcije sa medijima, odnosno osposobljenost korisnika medija da putem medija zadovolje svoje informacijske potrebe, pronađu i kritički evaluiraju medijske sadržaje, te da u dobu online platformu kreiraju infomracije za druge korisnike. Medijska pismenost je, drugim riječima, kompetencija življenja s medijima. Nazivamo je meta kompetencijom za 21. Stoljeće i ona se uči, dakle nije tek intuitivna i ne dobiva se samo time što koristimo medije“, objašnjava prof. dr Turčilo.

Moglo bi se reći da je medijska pismenost zapostavljena oblast u Bosni i Hercegovini, naročito u obrazovnom sistemu. S obzirom na veliku ekspanziju medija i sve veću dostupnost medijskih sadržaja, dezinformacije i propagandu koja se brzo širi, neophodno je da medijsko opismenjavanja postane edukativni imperativ. Zbog nepostojanja odgovarajućih predmeta u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine, srednjoškolci su nedovoljno medijski pismeni. A upravo kroz školski sistem trebaju da razvijaju vještine medijske pismenosti.

„Usaglašavanje medijskog i školskog obrazovanja postaje ne samo prioritet pedagoškog, nego prije svega kulturnog i društvenog razvoja. Neophodno je što hitnije zaustaviti produbljivanje jaza između iskustva mladih ljudi van škole i njihovog iskustva u učionici, medijskim opismenjavanjem i obrazovanjem. Rezultati istraživanja provedenog među srednjoškolcima u gradovima Republike Srpske, pokazuje viosk nivo izloženosti medijima, zavisnosti o mobilnim telefonima, zahvaljujući kojima su svakodnevno „online“, kao i nepoznavanje medijske regulative i nedostatak vještina u upravljanju privatnošću i samozaštiti od neželjenih uticaja“, objašnjava Išaretović.

Medijska pismenost se u obrazovnom sistemu izučava kroz neke predmete ali sa zastarjelim koceptom, ističe prof. Turčilo  i dodaje da je to sve kratkog efekta.

„Medijska pismenost nije visoko na listi prioriteta obrazovnih vlasti, tako da je se podučava u formalnom obrazovanju tek dijelom kroz neke predmete, ali sa dosta zastarjelim konceptom, a neformalni trening programi često su kratkog efekta, preneseni iz zapadnih zemalja i neprilagođeni našem kontekstu“, rekla je Turčilo.

Ona je poručila da ukoliko želimo da ubuduće razvijamo medijsku pismenost i posredno podižemo kvalitet medija moraćemo puno ozbiljnije poraditi na tom konceptu na nivou cijele države, podučavanjem od najranijeg doba pa sve do starijih generacija.

Žaneta Džumhur, državna koordinatorica za PISA 2018 istraživanje, smatra da Bosna i Hercegovina nema razvijenu kulturu istraživačkih procesa u obrazovanju, te da se istraživanja koja se bave efikasnosti obrazovanja zahtijevaju puno naučnog rada, resursa kao i novca.

„PISA, kao i druga međunarodna istraživanja, poput TIMSS-a ili PIRLS-a, mogu dati mnoge odgovore u kom smjeru treba djelovati da bi se obrazovni sistemi poboljšali i unaprijedili. Budući da BiH učestvuje u pomenutim međunarodnim istraživanjima PISA 2018, TIMSS 2019, PIRLS 2021, otvaraju se velike mogućnosti da se na temelju pokazatelja ukaža na područja u obrazovnim sistemima na kojima treba prioritetno djelovati kako bi se u školskim zajednicama osigurali uslovi da nove generacije budu osposobljene za život i rad u 21. vijeku“, rekla je Džumhur.

Jedan od indikatora u metodologiji istraživanja indeksa medijske pismenosti su nalazi PISA.

PISA (Programme for International Student Assessment) je međunarodno istraživanje i predstavlja procjenu znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika iz čitalačke pismenosti, matematičke pismenosti i pismenosti iz prirodnih nauka. Najveće je obrazovno istraživanje na svijetu u kojem je do sada učestvovalo više od milion učenika. PISA se provodi svake treće godine pod pokroviteljstvom OECD - Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, u saradnji sa međunarodnim konzorcijem institucija izemljama učesnicama. Svaki ciklus  fokusira jedno područje, tako da PISA 2018 ima fokus na čitalačkoj pismenost. 

Cilj je ispitati u kojoj su mjeri učenici nakon završenog obaveznog obrazovanja pripremljeni za nastavak obrazovanja, uključivanje u proces rada i aktivno učešće u društvu. Osim o znanju i vještinama učenika, PISA prikuplja podatke o individualnim, školskim i sistemskim faktorima koji utiču na postignuća učenika i pruža indikatore trenda. Obrazovni sistemi trebaju odgovoriti potrebama globalnih promjena i suočiti se sa izazovima 21. vijeka. Obrazovne vlasti u BiH trebaju biti upoznate sa stanjem obrazovnih sistema za koje su nadležne. Podaci dobiveni PISA istraživanjima pokazuju u kojoj mjeri obrazovni sistemi u BiH uspijevaju obezbijediti svojim učenicima sticanje ključnih kompetencija i stvoriti preduslove za cjeloživotno učenje.

Prof. dr Slavica Išaretović ističe da je sjajno što se i Bosna i Hercegovina pridružila zemljama u kojima se provodi PISA 2018 testiranje učenika.

„Sigurna sam da će rezultati pomoći u otkrivanju slabosti obrazovnog sistema u BiH i doprinijeti unaprjeđenju i neophodnoj reformi politike obrazovanja“, zaključila je ona.

Frontal/Danka Savić