Tu privilegiju ima mladi naučnik i rođeni Bugojanac Andrej Gajić (28), koji je trenutno na poziciji rukovodioca odjeljenja “Shark Tales” pri “National Geographic” i generalni direktor Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, koji posjeduje sektore na čak tri kontinenta, Aziji, Africi i Evropi.

U razgovoru za SeeSrpsku Gajić, priča o svom uspjehu, radu, nauci, ali i susretima sa morskim psima i drugim životinjama iz podvodnog svijeta.

“Ljubav prema ovoj profesiji datira još od ranog djetinjstva. Iako sam se selio više od petnaest puta, to nije spriječilo moju želju da se posvetim istraživanju morskih dubina, niti sam smatrao da me trenutna situacija i životna adresa može u tome usporiti. Mora i okeni pokrivaju najveći dio naše planete, neizostavan su dio svakog pojedinca bio on toga svjestan ili ne. Prvi susret sa morskim svijetom pamtim još od vrlo malih nogu, kada sam u plitkoj obalnoj vodi podizao kamenčiće i posmatrao kakvi sve organizmi tu nalaze svoj dom. Kompleksnost morskih ekosistema, pa uopšte svih vodenih, koji kao da nisu sa ove planete ostavila je poseban utisak na mene i sigurno je jedan od “krivaca” što sam se upravo posvetio toj disciplini. Danas, većina mojih studija usmjerena je na patologiju, koja je moja primarna naučna disciplina, ali i dalje najviše uživam u posjeti terenu, ronjenju i radu sa životinjama”, priča nam Andrej.

Rođen je u Bugojnu, odrastao u Gradišci i Tuzli, a studije Biologije završio u Sarajevu, sanjajući da bude naučnik i da se bavi onim što mu je danas primarni posao.

Gajić za SeeSrpsku priča da je put do angažmana u “National Geographic” bio trnovit.

“Daleko više nego što većina ljudi može da zamisli. Prije svega volje i vjere, a zatim truda i rada. Do pozicije rukovodioca “Shark Tales” u “NatGeo” trebalo mi je 10 godina profesionalnog angažmana, više od 50 publiciranih naučnih članaka, dvije knjige, te mnogobrojno terensko iskustvo. Dakako, ono što je važno samom “NatGeo” jeste da imate inovativne ideje koje će se istaći u desetinama hiljada aplikanata na konkursima. Jednako će podržati afirmisanog naučnika, kao i novopečenog studenta sa jakim i konkretnim idejama”, objašnjava Andrej.

Priča nam i da zaron u nepoznato, pogotovo noću, pruža nešto drugačije podvodno iskustvo, no ljepota i raskoš istog sa sobom nose i dosta opasnosti.

“Ekipa koju predvodim radi najčešće dugotrajne plitke noćne zarone, svako od nas individualno se spušta 30 do 40 metara duboko gdje provodi najčešće 60 minuta u radu sa životinjama, snimanjem, uzimanjem uzoraka i slično. Rukovodio sam više od 30 ekspedicija duž Evrope, Azije i Afrike. Najdraži zaroni svakako su mi u Neumu, Turskoj i Malti. Noćni samostalni zaroni na muljeviti sediment su opasni i zahtjevaju vrlo veliku dozu kako fizičke, tako i psihičke spremnosti. Rad sa životinjama, pa i tri metra velikim morskim psima, daleko je manje opasan nego sam boravak pod vodom”, kaže Gajić.

Strah je prva reakcija na pomen o susretu s jednim od najvećih morskih predatora, međutim Andrej naglašava da, ako zavirimo u statistiku, morski psi bi se više trebali bojati nas, nego mi njih.

“To su veličanstveni susreti, koje niti jedno pero, niti jedna slika, niti jedan video ne može približiti čak ni malim postotkom. Bliska interakcija sa vrlo velikom morskom životinjom, kao što je hranjenje, hvatanje za peraja, uzimanje uzoraka, zahtjeva vrlo jaku spremu svih istraživača, primarno teoretsku, a onda i praktičnu. Trebate jako dobro čitati govor tijela kako biste tumačili adekvatno sve što vam životinja želi poručiti – vrijedi zapamtiti, mi smo uvijek na njihovoj teritoriji i često ne razmišljamo u kom trenutku smo im došli u kućnu posjetu. Od 550 vrsta ajkula, svega 20-tak može zaista biti opasno po čovjeka, većina je predstavljena vrlo plašljivim i malim ribolikim životinjama. Dok ajkule usmrte nekoliko osoba na godišnjem nivou, ljudi usmrte preko 150.000.000 jedinki dovodeći određene populacije na taj način do samog ruba opstanka, što rezultira nepovratnom disbalansu u vodenim sredinama, koje dalje prehranjuju milione ljudi”, smatra mladi bh. naučnik.

Andrej ima i poruku za one koji žele, ali se nisu odvažili na istraživanje i avanturu.

“Kao specijalizant ronjenja i samostalni padobranac, smatram da je boravak u vodi, kao i  boravak u zraku nešto što vam promijeni život i na što se treba barem jednom odvažiti, a najbolje sa 18 do 20 godina početi. Ako ne ronite, a mislite da ste se nagledali očaravajućih ljepota na ovom svijetu. Ipak, zaronite”, zaključuje Gajić.

Izvor: seesrpska