Podatak koji bi svakako treba da nas zabrine, jer mnogobrojni sociolozi i psiholozi ističu kako upravo strah od osamostaljivanja mladi hrane nezaposlenošću, te besplaricom koja predstavlja logičan tijek događaja. Biološki sat otkucava, porodica se zasniva mnogo kasnije, prema podacima poslije 30-te godine života, mladi čak prestaju i da razmišljaju o samostalnom životu, te ostaju u sigurnosti svojih porodičnih domova do kasne starosti.

Ipak postoji mali, ali značajan broj mladih koju su napravili taj sudbonosni korak. Neki zbog nemogućnosti studiranja u rodnom gradu, neki jer su bili odvažni i spremni da se suoče sa izazovima koje nosi život izvan zone komfora dječje sobe.

Amila, 22 godine
Prvi dani su nekako teški, kako to obično na početku biva. Ostala sam sama u malom stanu pretrpanom stvarima. Međutim, haos koji se nalazio oko mene nije bio ni približan onome kakav mi je bio u glavi. U opcijama da igram sigurno i na svojoj teritoriji, ja sam odlučila otići i započeti svoj život u gradu gdje nikoga nisam poznavala. Razumljiv je strah mladih kada pomisle na samački život. Svaki čovjek ima potrebu da negdje pripada, ali isto tako smatram da svaka osoba treba imati taj trenutak odrastanja. Neke stvari nikada nećete naučiti dok vas splet okolnosti ne natjera, kao što je plaćanje režija, upravljanje mjesečnim budžetom. Sami ste onoliko koliko dozvolite, a dom je tamo gdje se dobro osjećate, koliko god sam mrzila sebe u momentu kada sam se našla u malom stanu bez igdje ikoga, toliko mi se srce cijepalo par godina poslije kada sam selila u novi stan u novom gradu.

Amra, 21 godina
Smatram da svaka osoba starija od 18 treba okusiti samostalni život, ipak te nauči nekim stvarima sa kojima se ranije nisi sam susretao, npr. plaćanje kirije na vrijeme ili općenito zdravog načina ishrane kada nisi kući u svom rodnom gradu. Sve te neke sitnice naučile su me da se uvijek na sebe prvenstveno moram oslanjati. Mislim da većina studenata kao i ja bi se složili da je taj samostalni život u drugom gradu težak na mnogo načina, ali zaista napravi bolju osobu od one koja budeš na početku, sada sam puno hrabrija, puna samopouzdanja i sigurnosti.

Samira, 19 godina
Kod mene je to išlo nekako spontano, dobila sam priliku za studiranjem u drugoj državi, prvi komentari koje sam dobila od porodice i prijatelja bili su: a gdje je Litvanija, to je Rusija? Pa kako ćeš sama? Još žensko? Hrpa uobičajnih stereotipa me dočekalo, ali sam ponosna na sebe što sam ih sve prevazišla. Kada sam došla ovdje počela sam shvatati šta znači biti samostalan, kako raspolagati vremenom i resursima, nije uvijek sve sjajno, ali sve mi je to dobro došlo za budućnost.

-Samostalni život nosi sa sobom i čudne cimere, možda ste i sami jedan od njih, te naravno i situacije sa kojima ćete se susretati u suživotu sa njima. Nemojte da vas sljedeće priče obeshrabre, sve je to dio života kojeg ćete se sa osmijehom sjećati više nego obroka koji vam je spremila majka u sigurnosti porodičnog doma.

1. Život sa bivšom djevojkom, MARIO
Ostali smo dobri jarani pa smo zajednički život započeli tek nakon raskida, bila je najbolji cimer kojeg sam imao. Poznavala me dovoljno da me trpi, s druge strane ja nisam htio više živjeti sa roditeljima, a njoj potreban cimer. Čak me njen dečko gotivo, jedino sam zamjerao što su znali spavati u mojoj postelji kada sam bio odsutan.

2. Promijenila sam bar 20 cimera, IVANA
Sa cimerima živim već 7 godina i mislim da sam ih za to vrijeme promijenila bar 20. Živjela sam i sa ženama i sa muškarcima i navikla se vremenom na 'svašta'. Ipak suživot sa cimerima te nauči da se prilagođavaš.

3. Cimer koji ne plaća režije
Imam cimera pa negdje već godinu dana, marke nije dao za stanarinu ili režije. Dođe kad hoće, ode kad hoće, brige bez.

P.S. Cimer na kojeg se moj zadnji sugovornik žali sam upravo ja. Iz moje perspektive možete zaključiti da osamostaljenje uopšte nije skup sport, čak i ako živite u BiH. Bitna je volja.

Frontal/Mirela Biković