Podsjetimo se šta je to Milošević govorio:

"Ispostavljanjem vlasti koju podržava, odnosno koju instalira, zajednica zemalja okupljenih u NATO alijansu, Jugoslavija bi neizbježno postala zemlja čija bi se teritorija brzo rasparčala, Kosovo bi bilo prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi dio Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti ne izražavajući čak ni nadu da će joj taj dio njene zemlje jednom biti vraćen.

Što se Crne Gore tiče, njena sudbina bi bila prepuštena mafiji čija bi pravila igre građani trebali dobro da znaju. Svaka nedisciplina, a pogotovo svako protivljenje interesima mafije stavlja vas na listu za odstrel koja isključuje pravo na svkao pomilovanje. Velika podjela na većinu siromašnih i manjinu bogatih, to je slika istočne Evrope već nekoliko godina i nju svi možemo da vidimo. Ta slika ne bi mimoišla ni nas.

Javna i društvena svojina bi se brzo transformisala u privatnu ali vlasnici te svojine iz dosadašnjeg iskustva naših susjeda bi po pravilu bili stranci. Mali izuzeci bi bili isključivo oni koji bi pravo na vlasnišvo kupovali lojalnošću i pokornošću koja ih izmješta iz sfere elementarnog i nacionalnog i ljudskog dostojanstva.

Jedan od bitnih zadataka marionetske vlasti u svakoj zemlji, pa i u  našoj ako bismo je imali, jeste gubljenje identiteta. Zemlje kojima se komanduje s polja relativno se brzo rastaju sa svojom istorijom, sa svojom prošlošću, sa svojom tradicijom, sa svojim nacionalnim simbolima, navikama, često i sa sopstvenim književnim jezikom. Nevidljiva na prvi pogled, ali veoma efikasna i nemilosrdna selekcija nacionalnog identiteta svela bi ga na nešto nacionalnih jela, po neku pjesmu i kolo, imena nacionalnih heroja nadenuta prehrambenim proizvodima i kozmetičkim sredstvima.

Jedna od zaista nesumljivih posljedica zasjedanja neke zemlje od strane velikih sila u 20. vijeku je poništavanje identiteta naroda koji u toj zemlji žive. Iz iskustva drugih zemalja vidi se da narod jedva da je u stanju da prati brzinu kojom počinje da upotrebljava tuđi jezik kao svoj, da se identifikuje sa tuđim istorijskim ličnostima, zaboraljajući svoje, da poznaje bolje književnost svog okupatora od svoje književnosti, da glorifikuje tuđu istoriju često se rugajući svojoj, da liči na druge umjesto na sebe.

Gubljenje nacionalnog identiteta je najveći poraz jedne nacije, a to se ne može izbjeći u savremenom obliku kolonizacije. Osim toga, taj novi oblik kolonizacije isključuje već po svojoj prirodi svaki uslov za izražavanje mišljenja, ispoljavanje volje a pogotovo isključuje mogućnost za stvaralaštvo bilo koje vrste. Ne slobodne zemlje ukidaju pravo građana koji u njima žive da slobodno izraze svoje mišljenje, jer bi se to mišljenje prije svega sukobilo sa neslobodom. Otuda je tortura nad mišljenjem najdosljedniji i najneophodniji oblik torture u zemlji koja je izgubila slobodu. A u ispoljavanju volje, razumije se, tek o tome nema ni govora. Manifestovanje volje je dozvoljeno samo u vidu farse, ispoljavaju ga samo skutonoše stranih gazda. A njihova, simulacije slobodne volje služi kao pokriće okupatoru da je uspostavio demokratiju u čije je ime je i zaposeo teritoriju tuđe zemlje. 

Građani mogu da mi vjeruju i ne moraju da mi vjeruju! Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvjere kasno!"

Frontal