PUTIN: Prije svega srdačno pozdravljam sve čitaoce dnevnog lista „Politika”, jedne od najstarijih novina ne samo u Srbiji, nego i na Balkanu. I, koristeći priliku, želim da građanima Republike čestitam novogodišnje i božićne praznike koje smo nedavno slavili.

 

Sa pravom ste istakli da je u osnovu dobrih odnosa Rusije i Srbije mnogovijekovno iskreno prijateljstvo naših naroda, duhovno i kulturno srodstvo, zajedničke stranice istorije, uključujući i herojsku borbu protiv nacizma tokom Drugog svjetskog rata. I u novom, 21. vijeku pažljivo čuvamo i razvijamo dragocjene tradicije povjerenja i saradnje. Takva spremnost za tijesnu saradnju u politici, privredi, humanitarnoj sferi našla je svoj odraz u bilateralnoj Deklaraciji o strateškom partnerstvu, koja je potpisana u maju 2013. godine.

 

Danas su u usponu bilateralne veze u svim sferama. Povećava se i robna razmjena: 2017. godine ona je iznosila 2 milijarde dolara, a nastavila je sa rastom i prethodne godine. Ruska ulaganja u srpsku privredu premašila su iznos od 4 milijarde dolara. Saradnja sa koncernom „Gasprom njeft” omogućila je kompaniji „Naftna industrija Srbije” da postane lider na energetskom tržištu balkanskog regiona. Uz učešće „Ruskih željeznica” dobrim tempom se odvija rekonstrukcija i modernizacija srpske željezničke infrastrukture.

 

Progresivno se usavršava ugovorno-pravna baza saradnje. Razvijaju se kontakti između parlamenata i političkih partija, društvenih krugova, kao i u sferi nauke, obrazovanja i kulture. Ruski stručnjaci učestvuju u projektu izgradnje Hrama Svetog Save u Beogradu. Zahvaljujući sponzorskoj pomoći naših preduzetnika glavna kupola ovog veličanstvenog zdanja je pokrivena mozaikom. Dakle, ubjeđen sam da upravo takva djelotvorna, višestruka saradnja u potpunosti odgovara korjenitim interesima naroda Rusije i Srbije.

 

Što se tiče „Turskog toka”, njegova izgradnja teče u skladu sa planiranim rasporedom. U novembru prošle godine završeno je postavljanje cijevi na morskoj dionici, u toku su radovi na njenom povezivanju sa terminalom na turskoj obali Crnog mora koji se trenutno gradi. Planiramo da gasovod proradi do kraja 2019. godine.

 

Istakao bih da „Gasprom” sada razmatra različite varijante produženja kopnenog tranzitnog kraka gasovoda do Evrope. Jedna od njih predviđa transport goriva na relaciji Bugarska–Srbija–Mađarska uz spajanje sa centrom za distribuciju gasa u austrijskom Baumgartenu. U tom slučaju Srbija neće samo trošiti ruski gas, već i obezbjeđivati njegov tranzit. To će svakako donijeti srpskoj privredi značajnu korist, omogućiti stvaranje novih radnih mjesta, pojačati energetsku bezbjednost vaše zemlje, a i cijele Centralne i Jugoistočne Evrope. Učešću Srbije u projektu doprinijeće i „mapa puta” za modernizaciju i proširenje nacionalne mreže za transport gasa, potpisana sa „Gaspromom” 2017. godine.

 

Prilikom konačnog utvrđivanja rute isporuka ruskog gasa naravno će se voditi računa i o stavu Evropske komisije. Smatramo da zemlje članice EU koje su zainteresovane za ruski gas treba da dobiju garancije od Evropske unije da planovi u vezi sa produženjem „Turskog toka” neće biti osujećeni samovoljnom političkom odlukom Brisela.

 

PUTIN: Radujem se prilici da se obratim čitaocima „Večernjih novosti”, jednog od najpopularnijih i najuticajnijih srpskih listova, da odgovorim na vaša pitanja i da sa vama podijelim svoje ocjene.

 

Kad pričamo o situaciji na Balkanu, ozbiljan destabilizujući faktor ovdje predstavlja politika SAD i određenih zapadnih zemalja, usmjerena na učvršćivanje njihove dominacije u regionu. Još 1999. godine snage NATO su bez sankcije UN dva i po mjeseca bombardovale Jugoslaviju, pa nasilnički odvojile Autonomnu Pokrajinu Kosovo. A 2008. godine Vašington i njegovi saveznici su podržali nelegitimno proglašenje kosovske nezavisnosti.

 

Godine 2017, uprkos stavu polovine stanovništva, u NATO je bila uvučena Crna Gora. Uplašili su se referenduma po tom pitanju, i kao rezultat zemlja prolazi kroz period političke nestabilnosti. Prošle godine radi forsiranog učlanjenja u NATO Republike Makedonije bio je čak pokrenut proces donošenja ustavnih amandmana i promjene naziva te države, revizije osnova makedonskog nacionalnog identiteta. Pri tome je ignorisana volja makedonskih glasača – referendum o promjeni naziva države je propao, ali se spoljni pritisak nastavio.

 

Naša zemlja, znajući i razumijući, koliko je komplikovan Balkan i istorija tog regiona, uvijek ga je smatrala prostorom za konstruktivnu saradnju. I danas Rusija ima ovdje mnogo prijatelja, između kojih posebno mjesto zauzima strateški partner Srbija. Zato je pomoć jačanju regionalne bezbjednosti i stabilnosti naš bezuslovan prioritet. Zalažemo se za to da se poštuju prava i interesi balkanskih zemalja i naroda, da se poštuje međunarodno pravo.

 

Saradnja sa Republikom Srpskom, koja je sastavni dio Bosne i Hercegovine, odvija se na osnovu uzajamne koristi, a striktno u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine. I dalje smo usmjereni ka realizaciji kako u Republici Srpskoj, tako i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine projekata u sferi energetike, prerade nafte i trgovine gorivom, bankarstva, farmaceutike i u drugim oblastima. Smatramo da istu važnost ima promovisanje zajedničkih humanitarnih inicijativa, uzimajući u obzir rastuće interesovanje građana BiH za ruski jezik, rusku kulturu, studije u Rusiji.

 

Progresivno se razvijaju odnosi sa Slovenijom i Hrvatskom, bez obzira da dijalog između Evropske unije, čije su te zemlje članice, i Rusije doživljava teška vremena. Prošle godine održano je nekoliko sastanaka sa rukovodstvom Hrvatske. Raste robna razmena: sa Slovenijom za tri kvartala 2018. godina povećana je skoro za 10 odsto, dok sa Hrvatskom za 27 odsto. Prošle godine Rusija i Slovenija su uspješno organizovale „unakrsne” Sezone kulture, a u Zagrebu je organizovana velika izložba Državnog Ermitaža, posvećena 50. godišnjici pobratimskih veza glavnog grada Hrvatske sa Sankt Peterburgom. I dalje ćemo razvijati odnose prijateljstva i povjerenja, koji su, siguran sam, potpuno u skladu sa interesima naših naroda.

 

PUTIN: Visoko cijenimo čvrstu privrženost srpskog rukovodstva kursu na očuvanje neutralnosti zemlje. Istovremeno već mnogo godina pomažemo jačanju odbrambenih sposobnosti Srbije: isporučujemo naoružanje i vojnu tehniku, pružamo pomoć u njihovoj popravci i modernizaciji. I dalje ćemo razvijati vojno-tehničku saradnju.

 

Neću da krijem da smo bili iznenađeni prilično pasivnom reakcijom Evropske unije u vezi sa odlukom kosovskog „parlamenta” o transformaciji Kosovskih bezbjednosnih snaga u pravu vojsku. Jer je očigledno da su Srbi koji žive u ovoj pokrajini doživjeli takav potez kao direktnu prijetnju po svoju bezbjednost. A inače taj potez stvara ozbiljan rizik zaoštravanja situacije u regionu. Teško da je u interesu EU zatvaranje očiju pred takvim jednostranim akcijama, koje grubo krše međunarodno pravo, pogotovo ako Brisel računa na to da i dalje ispunjava svoje obaveze posrednika u dijalogu između Beograda i Prištine.

 

Više puta smo govorili da smatramo da je kurs na proširenje NATO-a naslijeđe „hladnog rata”, kao i da je to pogrešna i destruktivna vojno-politička strategija. Danas Alijansa pokušava da pojača svoje prisustvo na Balkanu. Ali time samo obnavlja linije podjele na evropskom kontinentu, grubo krši princip nedjeljivosti bezbjednosti. Sve ovo, na kraju krajeva, vodi ne do jačanja stabilnosti, već do smanjenja povjerenja i rasta napetosti u Evropi.

 

PUTIN: Podsjetiću čitaoce Vašeg lista, koji su veoma uznemireni saopštenjima o raskolu pravoslavnog svijeta, ali možda nisu duboko upućeni u situaciju u Ukrajini, o čemu se ovdje radi.

 

15. decembra 2018. godine ukrajinsko rukovodstvo koje ima aktivnu podršku SAD i Carigradske patrijaršije, održalo je takozvani „sabor ujedinjenja”. Na njemu je bilo proglašeno stvaranje „Pravoslavne crkve Ukrajine” pa je 6. januara 2019. godine Patrijarh Vartolomej potpisao tomos, odnosno ukaz o njenoj autokefalnosti. To je bio pokušaj legalizacije ukrajinskih raskolničkih opština pod jurisdikcijom Istanbula, što predstavlja grubo kršenje pravoslavnih kanona.

 

Međutim, to nimalo ne brine ni rukovodstvo Ukrajine, ni rukovodstvo SAD, jer nova crkvena struktura predstavlja isključivo politički, sekularni projekat. Njegov glavni cilj je da se razdvoje narodi Rusije i Ukrajine, da se posije ne samo nacionalni, nego i vjerski razdor. Nije slučajno da Kijev već priča o „konačnom sticanju nezavisnosti od Rusije”.

 

Ponoviću: tu se uopšte ne radi o duhovnom životu, u pitanju je opasno i neodgovorno politikantstvo. Isto tako se ne radi ni o samostalnosti „Pravoslavne crkve Ukrajine”. U stvari ona je pod apsolutnom kontrolom Istanbula. Dok je kanonska Ukrajinska pravoslavna crkva, najveća u Ukrajini, koja se nije obraćala patrijarhu Vartolomeju za autokefalnost, apsolutno nezavisna u svom djelovanju. Pri tome ona čuva isključivo kanonsku vezu sa Ruskom pravoslavnom crkvom, ali čak i ovo izaziva neprikrivenu ljutnju sadašnjeg kijevskog režima.

 

Zbog toga proganjaju sveštenike i vijernike Ukrajinske pravoslavne crkve, otuđuju im hramove i manastire, a samoj Crkvi pokušavaju da oduzmu njen zakonski naziv, što povećava napetost i vodi ka još većem raskolu u ukrajinskom društvu.

 

Očigledno je da je rukovodstvo Ukrajine svjesno toga da pokušaji nasilnog teranja vijernika u tuđi hram prijete ozbiljnim posljedicama. Ali bez obzira na to ono je spremno da žrtvuje međukonfesionalnu slogu u zemlji zarad izborne kampanje aktuelnog predsjednika Ukrajine, koja je zasnovana na potrazi za neprijateljem, sve da bi po svaku cijenu ostalo na vlasti.

 

Pravoslavni svijet sve ovo vidi.

 

Naravno da Rusija nema namjeru da se miješa u crkvene procese, pogotovo na teritoriji susjedne suverene države. Ali vidimo kakvu opasnost i za pravoslavlje u cijelom svijetu predstavljaju takvi eksperimenti i grubo miješanje države u vjersku djelatnost.

 

 

PUTIN: Zaista, SAD faktički sprovode liniju, usmjerenu na demontažu sistema međunarodnih sporazuma u sferi kontrole naoružanja, koji im vežu ruke kad je u pitanju jačanje vojnih potencijala. Ili pokušavaju da se tih sporazuma pridržavaju djelimično, to jest samo u onom dijelu koji odgovara njihovim interesima. Izjava o namjeri izlaska iz Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i manjeg dometa predstavlja još jednu kariku u dugom lancu sličnih poteza. Očigledno je da će posljedice takvih koraka biti najnegativnije.

 

Svakako nećemo zatvarati oči pred stacioniranjem američkih raketa, koje predstavljaju direktnu prijetnju po našu bezbjednost. Bićemo primorani da preduzmemo efikasne uzvratne mjere. Ali Rusija kao odgovorna i zdravomisleća zemlja nije zainteresovana za novu trku u naoružanju. Pored proglašene namjere SAD da izađu iz sporazuma, otvoreni smo za nastavak dijaloga sa ciljem da se nađu putevi da se on sačuva. U decembru smo proslijedili Amerikancima niz konkretnih prijedloga po tom pitanju. Spremni smo za ozbiljan razgovor po cijeloj „strateškoj” agendi između naših zemalja.

 

Rusija se čvrsto i kontinuirano zalaže za generalno ozdravljenje međunarodne situacije, koja, kao što ste sa pravom primijetili, ostaje napeta. I dodaću: nepredvidiva. Pri tome takva situacija je nastala umnogome zbog neprekidnih jednostranih poteza SAD i drugih zapadnih država, uključujući i primjenu sile. Kao rezultat, sve je jača opšta atmosfera konfrontacije i nepovjerenja.

 

Pozivamo zapadne kolege da odustanu od metoda ucjenjivanja, prijetnji i provokacija, da poštuju međunarodno pravo, da zasnivaju međudržavni dijalog na principima utemeljenim u Povelji UN. Upravo to je put ka očuvanju mira, jačanju globalne i regionalne bezbjednosti i stabilnosti.

 

Na kraju bih htio da čitaocima lista „Politika” i cijelom srpskom narodu poželim prosperitet i uspjehe.

 

PUTIN: Poštujemo kurs pristupanja EU koji je izabralo srpsko rukovodstvo. Za razliku od zapadnih partnera ne pokušavamo da stavimo Srbiju pred vještački izbor: ili ste sa Rusijom, ili ste sa Evropskom unijom. Integracioni procesi u našem globalnom svijetu se dinamično razvijaju, obuhvatajući nove zemlje i udruženja, stvarajući perspektivne konfiguracije. Zato smo ubeđeni da težnja Srbije ka evropskoj integraciji, kao i članstvo Rusije u Evroazijskoj ekonomskoj uniji, nisu prepreke za unaprjeđenje naše raznovrsne saradnje.

 

Važno je da Rusija i Srbija imaju namjeru da nastave sa jačanjem saradnje u sferi privrede i investicija. Tome treba da da doprinos i sporazum o slobodnoj trgovini između Evroazijske ekonomske unije i Srbije, koji je sada u pripremi. Nova runda pregovora održana je u Beogradu sasvim nedavno, 10. i 11. januara. Računamo da će ovaj dokument biti potpisan do kraja ove godine i da će otvoriti kvalitativno nove mogućnosti za povećanje efikasnosti i produktivnosti zajedničkog rada u ekonomskoj oblasti.

 

U završetku želim čitaocima „Večernjih novosti” i svim građanima prijateljske nam Srbije mir i blagostanje.

 

 

Izvor: politika