Neke od najvećih katastrofa u istoriji čovječanstva, atomski napadi na Hirošimu i Nagasaki, odigrali su se u avgustu 1945. godine. Pretpostavlja se da je oko 130.000 ljudi poginulo u napadima na ova dva grada, a da je dva puta više osoba umrlo od direktnih posljedica: radijacije, gladi ili opekotina.

Ovi napadi bili su direkan povod za japansku kapitulaciju 15. avgusta 1945. godine, kojom je završen Drugi svjetski rat.

Kako je Japan za relativno kratko vrijeme uspio da prebrodi posljedice ovih strahovitih zločina i postane jedna od najnaprednijih, ako ne i najnaprednija tehnološka sila na svijetu? U čemu je tajna Japana, koji se posljednjih godina suočio i sa katastrofama koje su izazvali cunami i tragedije u nuklearnoj elektrani Fukušima?

Osim što pamti velike materijalne i ljudske gubitke, Japan se nalazi na području koje svakih pet minuta pogađaju zemljotresi. Uz to, nema previše prirodnih resursa.

Zato je teško je izdvojiti tačne razloge za veliki privredni uspjeh ove zemlje. Proučavanje kulturoloških navika ili školskog sistema je svakako jedan od mogućih puteva da se stigne do odgovara na ova pitanja.

Središte znanja

Poslije Drugog svjetskog rata, Japanci su se koncentrisali na proizvodnju visokotehnoloških proizvoda, radeći ekstremno mnogo na poboljšanju ekonomije.

Japan je sada vodeća nacija kada je reč o naučnom istraživanju, elektronici, mašinskoj industriji, tehnologiji i medicinskim istraživanjima, uz najveći državni budžet za istraživanje i razvoj i blizu 700.000 istraživača u svim ovim oblastima.

Zanimljiv, ali ne i neočekivan je i podatak da Japan ima najviše Nobelovih nagrada iz oblasti nauke u cijeloj Aziji.

Sa druge strane, spoj tradicionalnog i avangardnog je sastavni dio japanske kulture, a u mnogim studijama pomenuće se i disciplina kao tipična osobina stanovnika Japana. Ponegdje, i opsjednutost disciplinom.

Kult bušida

Kanđi znak za disciplinu je 訓練. Snažan uticaj na japansko društvo, sistem vladanja i privredu izvršio je kodeks samuraja, Bušido. On naglašava važnost discipline, reflektujući pravila drevnih borilačkih vještina na savremeno društvo.

Bušido je kodeks nastao u 17. vijeku, a definiše djela i dužnosti samuraja, japanskih ratnika. Za samuraja se podrazumijevalo da se, pored ratne vještine, bavi i umjetnošću, naukom, religijom i filozofijom, dok je na prvom mjestu uvijek lojalnost prema gospodaru, pa i spremnost da se za njega i moralne vrijednosti opisane Bušidom žrtvuje i život.

Glavni zahtjevi Bušido kodeksa sjedinjeni pod pojmom dodžokun su: vjernost gospodaru i roditeljima i ljubav prema domovini, učtivost i uljudnost, hrabrost, iskrenost i umjerenost uz skromnost.

Sa druge strane, u savremenim magazinima mogu se naći upravo suprotni opisi kada je riječ o vaspitanju dece, gdje se pominje kako se posjetioci iz zapadnih zemalja često čude popustljivosti japanskih roditelja prema djeci. Razlog ove roditeljske slabosti, moguće, leži upravo u činjenici da njih već od prvih školskih dana čeka stroga disciplina.

Zemlja mangi

Gotovo futuristički profil Japana uspješno pospješuje i druga, lepršavija strana medalje – ovo je zemlja anime i mange, razvijene filmske industrije i industrije zabave, a japanska pop kultura je popularna širom svijeta.

Brzina kojom se pojavljuju novi „gedžeti“ na japanskom tržištu može se, sa nijansom crnog humora, porediti sa dinamikom zemljotresa. Potrebe ovog tržišta za novim tehnološkim proizvodima su takođe ogromne, pa neki od njih i ne stignu na strana tržišta.

Japanski elektronski brendovi poput Sonija i Panasonika nastavljaju da dominiraju u svjetskim razmjerama, a automobilska industrija – Tojota, Mazda, Honda, Nisan, Suzuki, Micubiši, Subaru – simbol je pouzdanosti.

Uz solidarnost, naporan rad i disciplinu, Japan je čak stekao imidž nacije naprednije od bilo koje druge na našoj planeti.

Izvor: nationalgeographic.rs