Završni naučni rad Stivena Hokinga objavili su fizičari, njegovi dugogdišnji saradnici sa Kembridža i Harvarda, koji su pokušavali da shvate šta se događa s informacijama kada objekti padnu u crne rupe, objavio je Gardijan.

Rad koji se bavi onim što teoretski fizičari nazivaju "paradoks informacija" završen je u danima prije nego što je Hoking umro u martu ove godine. 

Malkom Peri, profesor teorijske fizike na Kembridžu i koautor studije "Entropija crne rupe i meke vlasi", rekao je da je "informacijski paradoks" u centru Hokingovog života već više od 40 godina.

Ovom temom se bavio i Albert Ajnštajn. Godine 1915. Ajnštajn je objavio svoju Teoriju opšteg relativiteta, u kojoj je opisao kako gravitacija proizilazi iz prostorno-vremenske zakrivljenosti efekata materije, što uzrokuje i okretanje planeta oko sunca. Međutim, Ajnštajnova teorija je napravila važna predviđanja o crnim rupama, naročito da crne rupe definiše masa, naboj i okret.

Skoro 60 godina kasnije, Hoking je ovoj teoriji dao svoj doprinos. On je tvrdio da crne rupe takođe imaju temperaturu. I zato što vrući objekti gube toplotu u svemir, krajnja sudbina crne rupe je da ispari i nestane. Ali to ima jedan problem. Pravila kvantnog svijeta zahtijevaju da se informacije nikada ne izgube. Dakle, šta se dešava sa svim informacijama sadržanim u objektu - priroda mjesečevih atoma, na primjer - kada ovaj upadne u crnu rupu?

"Teškoća je u tome da ako bacate nešto u crnu rupu, to naizgled nestane", kaže Peri. "Kako bi se informacije u tom predmetu ikada mogle nadoknaditi ako i sama crna rupa nestane?"

U najnovijem članku, Hoking i njegove kolege pokazuju kako se neke informacije barem mogu očuvati. Baci predmet u crnu rupu, i temperatura crne rupe mora da se promjeni a time i svojstvo zvano entropija, mjera unutrašnjeg poremećaja objekta, koja se povećava što je objekat topliji.

Fizičari, među kojima su  Saša Hako sa Kembridža i Endru Strominger sa Harvarda, dokazali su da se entropija crne rupe može snimiti pomoću fotona koji okružuju ivicu horizonta crne rupe, tačka na kojoj ni svjetlost ne može da umakne zbog snažne gravitacije. Taj sjaj fotona nazivaju "meka vlas".

"Ono što ovaj dokument pokazuje jeste da" mekana vlas"može da dovede do entropije", rekao je Peri. "Kaže vam da mekana vlas zaista pravi prave stvari."

Prije nego što je Hoking umro, Peri je bio na Harvardu radeći na studiji sa Stromingerom. Nesvjesni koliko je Hoking bio bolestan, pozvali su ga da mu kažu da su ažurirali studiju i da je to možda posljednja naučna razmjena koju je imao. "Stivenu je bilo veoma teško da komunicira i postavljen sam na zvučnik da bih mogao objasniti što je trebalo. Kada sam to objasnio, samo je se jako nasmijao. Rekao sam mu da smo došli do nečega. Znao je konačni rezultat."

Među nepoznatim činjenicama koje Peri i njegove kolege sada moraju istražiti su kako se informacije vezane za entropiju fizički čuvaju u mekoj lasi i kako te informacije izlaze iz crne rupe kada ona isparava.

"Ako ubacim nešto u crnu rupu, da li su sve informacije o tome smještene na ivici horizonta crne rupe?" rekao je Peri. "To je ono što je potrebno za rješavanje informacijskog paradoksa. Ako je to samo polovina ili 99%, to nije dovoljno, niste riješili problem paradoks informacija. To je korak na putu, ali definitivno nije cijeli odgovor. Imamo manje zagonetki nego što smo imali ranije, ali definitivno postoje još neka zbunjujuća pitanja."

Izvor: theguardian