Tako, nakon što je postalo bjelodano da je nevažećih više od 450 000 glasačkih listića od čega je dobar dio u Republici Srpskoj, lideri opozicionog SzP-a, navodeći i neke druge argumente, ne žele kako kažu da priznaju izborne rezultate te će učiniti sve da ih ospore. Iznešen je i zahtjev za ponovnim brojanjem za sve nivoe u tom entitetu uz tvrdnju da “osnov za osporavanje izbora postoji, te da se ponište i raspišu novi”, kao i da nemaju namjeru da idu u Parlament “dok se sve ne raščisti”. 

Hoće li se sve “raščistiti”, ili će SzP ostati dosljedan svojim stavovima i zahtjevima, ostaje da se vidi. 

I u Federaciji BiH brojne su negativne reakcije javnosti ali i političkih subjekata koje se odnose na provođenje izbornog procesa. Međutim, one nisu artikulisane na način na koji je to opozicija učinila u Republici Srpskoj. 

Uporedo sa navedenim, nakon što su preliminarni rezultati pokazali da je Dodik u nedostižnoj prednosti u odnosu na Ivanića, postalo je jasno da će dio kolektivnog šefa države biti neko ko je u bliskoj prošlosti zbog djelovanja protiv Ustava iste te države stavljen na crnu listu SAD-a. 

“Prijetnje” da će na sastancima u svojstvu člana Predsjedništva BiH ispred sebe imati zastavu RS možda se i mogu podvesti pod sitne provokacije i skretanje pažnje javnosti sa nekih drugih, puno bitnijih stvari, ali najava o pokretanju inicijative o priznanju Krima od strane BiH ne daje za pravo onima koji gaje nadu da će Milorad Dodik promijeniti svoj dosadašnji kurs djelovanja. 

Obzirom da se u Predsjedništvu BiH odluke donose konsenzusom, nema mogućnosti da se ova eventualna inicijativa i sprovede, ali je više nego jasno da je šteta po BiH već učinjena, kao i to da će sa Dodikom u njegovom sastavu bilo kakve bitne odluke najveći organ izvršne vlasti u našoj zemlji veoma teško biti u stanju donositi.

Sa druge strane, nakon pobjede Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, pozicija u kojoj se našao lider HDZ-a BiH, u političkom smislu, veoma je delikatna. 

Sa jedne strane, pritisak jednog dijela javnosti u BiH ali i Hrvatskoj na Čoviča raste, u smislu da se na neki način izbor Komšića ili ospori, ili da se nebrojenim načinima blokada funkcionisanja vlasti, a koji naš politički sistem omogućava, i pritiscima takve vrste izbori za što bolju poziciju i spunjavanje svojih ciljeva kada su izmjene Izbornog zakona BiH u pitanju. “Morat ćemo jasno poslati poruke bošnjačkom narodu s kojima dijelimo Federaciju, čitavu BiH, ali i međunarodnim institucijama” već je najavio lider HDZ-a BiH, te ostaje da se vidi o kakvim je porukama riječ. 

Ono što Čoviću ide u prilog je prije svega činjenica da je na ovim izborima njegova stranka osvojila najveći broj mandata na svim nivoima u posljednjih 12 godina, te ja jasno da bilo kakav sastav buduće vlasti nije moguć bez HDZ-a BiH. Takva slika bit će potpunija kada, obzirom na prve projekcije sastava kantonalnih skupština, postane jasno da će HDZ BiH u budućem sastavu Doma naroda FBiH, bez obzira po kakvoj formuli se on birao, imati osiguranu dvotrećinsku većinu. Osim toga, trenutni sazivi domova naroda ostaju do imenovanja novih, te obzirom na odnos snaga i u njima, Čoviću pretstavljaju dovoljan čvrstu garanciju da ni jedna odluka ni do konstituisanja novih domova bez volje HDZ-a BiH, ne može proći.

O tome kako bi Čović mogao ili trebao djelovati  narednom periodu, lideri nekih stranka sa sjedištem u Sarajevu već su iznijeli svoja mišljenja, ali i uputili pozive. Tako budući član Predsjedništva BiH Željko Komšić kaže da će “HDZ BiH praviti galamu i na kraju potrčati u vlast”, dok je lider SDA, Bakir Izetbegović “preporučio Čoviću da bude dio vlasti i predstavlja hrvatski narod proporcionalno osvojenim glasovima".

Kakva će Čovićeva najavljena poruka biti, da li će potrčati u vlast ili poslušati Izetbegovićeve preporuke, u ovom momentu možda ni sam Dragan Čović nije odlučio. 

Odnos snaga u parlamentima, te načini na koji se politički sistem u BiH može u bukvalnom smislu riječi zaustaviti, jesu na prvi pogled prednost HDZ-a BiH u predstojećoj borbi koja neumitno slijedi. Ono što Čoviću ne ide na ruku je činjenica da bi blokadama zaustavio ne samo funckionisanje političkog, već i finansijskog sistema u BiH, te na taj način i sjekao granu na kojoj sjedi-stranački i interesni aparat koji je direktno priključen na budžetsku kasu. U takvom razvoju situacije, isti taj aparat mogao bi za Čovića predstavljati i najveći problem. Na kraju, namjerne blokade teško da bi sa blagonaklonošću bile gledane od strane predstavnika međunarodne zajednice, te se u tom smislu ni njihova reakcija ne može isključiti. 

Hoće li HDZ BiH postupiti po predviđanjima ili preporukama Izetbegovića i Komšića, ili će pak  pribjeći vršenju pritisaka kroz institucije sistema, te tako pokušati ispuniti neke od svojih političkih ciljeva, pokazati će vrijeme koje dolazi. Nije isključeno ni to da bude pokrenut, od strane Karamatića već najavljeni, kako on kaže “sukladno međunarodnom pravu i zakonima u BiH proces revitalizacije HZ-HB pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu”, kao što nije ni isključeno da kormilo HDZ-a BiH u bliskoj budućnosti Dragan Čović ipak prepusti nekom drugom.  

Sve ostalo što se trenutno događa na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini u sjeni je prethodno navedenih dešavanja. Eventualna očekivanja da će na Opštim izborima 2018. godine doći do nekakve vrste promjena koje će otvoriti vrata bržem progresu zemlje, trenutno su iznevjerena. Oni koji su predviđali daljnje usložnjavanje situacije, barem za sada, mogu reći da su bili u pravu. 

U svakom slučaju za očekivati je beskompromisnu borbu za opstanak onih struktura u oba entiteta koje su same sebe dovele u položaj u kojem, za njih, biti na vlasti znači nastaviti izbjegavati odgovornost, prvenstveno za nezakonite radnje koje su činili tokom obavljanja funkcija unutar društveno-političkog i ekonomskog sistema BiH. 

Koliko su daleko u toj borbi spremni da idu, ostaje da se vidi. 

Autor: Denis Čarkadžić