Za Frontal Nadarević govori o svojim, ali i impersijama koje su sami migranati stekli o nama, ljudima koji su nekoć i sami bili migranti, te najavljuje serijal „Bosanska ruta“ kao svoj dodatni doprinos razvoju naše svijesti o humanom i odgovornom izvještavanju o migrantima.

FRONTAL: Gospodine Nadarević, bili ste među prvima koji su, s pravom, još krajem maja ove godine pisali i govorili o medijski potpirivanoj antimigrantskoj histeriji. “Četiri migranta silovala 18-godišnju djevojku”, “migrant ukrao automobil”, “migranti love i jedu patke na Uni” samo su neki od naslova za koje se ispostavilo da su lažne vijesti. Da li se i koliko do danas stvar promijenila barem kada je odnos medija prema migrantima u pitanju?

NADAREVIĆ: Koliko primjećujem, stvar se promijenila na način da je smanjen broj lažnih vijesti poput ovih koje ste naveli a koje su se ranije objavljivale. Sad nema takvih vijesti ali se može uočiti kako se u izvještavanju o pogoršanoj sigurnosnoj situaciji stvari napuhuju što se dijelom može pripisati i izbornoj kampanji. S druge strane, ne treba ni minimizirati potencijalne opasnosti koje migrantska kriza može donijeti i treba razumjeti skepsu, pa i strah, među ljudima. Uloga medija bi trebala biti ključna u nekom realnom sagledavanju situacije i sprečavanju njenog pogoršanja. Migrantska kriza je izazov za medije u kojem treba naći balans koji bi podrazumijevao humano izvještavanje o migrantima i odgovorno informiranje javnosti. Naravno da će mediji bliski opoziciji biti oštri u kritici vlasti i malo neodmjereni u prikazu problema, samo ne trebaju pri tom smesti sa uma da ih tako pogoršan problem i s njim povezana naelektrisana atmosfera čekaju nakon izbora u slučaju da osvoje vlast.

FRONTAL: Na priliv migranata u našu zemlju reakcije nadležnih institucija bilo kojeg od nivoa vlasti u BiH , poznato je, nisu bile onakve kakve su morale i trebale biti. Međutim, po vašem mišljenju, da li smo mi kao građani i, na kraju, kao ljudi reagovali na pravi način? Da li je naš odnos spram migranata bio onakav kakvog čovjek zaslužuje da ima, ili su njihovim dolaskom i neke naše frustracije izašle na vidjelo?

NADAREVIĆ: Činjenica je da imamo krizu čijem nastanku ni na koji način nismo doprinijeli i da se ona dešava na našem tlu. Razumljive su frustracije dijela javnosti izostankom adekvatnog odgovora naših vlasti i uvijek ponavljam kako – osim fizičkog prisustva migranata – ova kriza nije donijela ništa novo nego je samo na površinu izvukla svu nesposobnost struktura vlasti na svim nivoima. Ustvari, tu ne možemo više govoriti ni o nesposobnosti. Nesposoban je onaj ko barem pokuša nešto učiniti pa se pokaže nedovoljno sposobnim. U ovih više od pola godine kako je migrantska kriza eskalirala vlasti osim zabijanja glava u pijesak i međusobnog prebacivanja odgovornosti nisu uradile ništa što bi imalo neku strukturu i smisao. Te indolentnosti su svjesni i građani koji su gnjevni na političare jer su svjesni kako ih oni, kao i u svakoj drugoj krizi i nesreći, ostavljaju da se sami snalaze kako znaju. Imamo li u vidu tu količinu nemoći i frustracije možemo reći da su naši ljudi – kao i u svakoj nevolji do sad – opet nadmašili sami sebe i definitivno položili ispit iz humanosti. Teret krize iznose volonteri i građani i mislim da trebamo iskazati poštovanje tim ljudima, naročito ako znamo sa koliko ksenofobije i homofobije se migranti dočekuju u društvima daleko sređenijim i bogatijim od našeg.

FRONTAL: Javnost ste između ostalog upoznali i sa životnom pričom Muhammada Yasira, mladog novinara iz Pakistana, zemlje u kojoj je između 2012. i 2016. ubijeno 30 njegovih kolega. Nakon što je i sam preživio napad, Yasir je bježeći od smrti završio u Velikoj Kladuši. Da li ste i dalje u kontaktu sa njim?

NADAREVIĆ: Da, njegov slučaj me i uvukao dublje u ovu situaciju i natjerao me da većinu onog što trenutno radim posvetim migrantskoj krizi. Nakon što sam za Mediacentar uradio priču o Muhammedu Yasiru preveo sam je na engleski i poslali smo je na više adresa. Objavili su je, između ostalih, i međunarodna novinarska asocijacija IFEX, talijanski prijevod je objavljen na Osservatorio Balcani e Caucaso (OBC) nakon čega je prilog uradio i RAI Tre i čitav niz drugih novina i televizija ali moj prijatelj i naš kolega je još uvijek zaglavljen u Bosni i Hercegovini. Redovno se čujemo, sad je u Bihaću i čeka priliku da nekako ode u Italiju. Tamošnje novinarske asocijacije su mu obećale pomoći da dobije azil ali za to se treba naći na teritoriji Italije, tako da imamo svojevrsnu „kvaka 22“ situaciju. Nadam se da će njegov slučaj imati pozitivan ishod i pratiću šta će se dalje dešavati s njim.

FRONTAL: U migrantskim centrima i kampovima obilazili ste migrante i na Bajram, te se družili sa njima u autobusu tokom 300 kilometara duge rute od Sarajeva do Bihaća. Kakvu su oni sliku stekli o nama kao ljudima, i uopšte o zemlji u kojoj su zaglavljeni na svom putu u život dostojan čovjeka?

NADAREVIĆ: Nastojao sam što više biti među migrantima i među volonterima i razgovarati sa što više ljudi. Ako postoji nešto što mi se ne sviđa to je površno izvještavanje novinara koji dođu na par sati u Bihać ili Veliku Kladušu, nađu sagovornike koji će uglavnom potvrditi predrasude sa kojima su došli „na teren“ i onda urade tekst ili prilog zbog kojeg nisu ni trebali izlaziti iz redakcije ili svojih domova. Ja sam htio stvarno sagledati stvari iz prve ruke i zato sam, recimo, proveo Bajram među migrantima, vozio se s njima do Bihaća, jeo i hranu koju im priprema Crveni križ i onu koju oni sami pripremaju na otvorenom plamenu… Pričao sam sa građanima, policajcima, volonterima, predstavnicima međunarodnih organizacija, političarima i naročito sa migrantima i ono što sam saznao će biti objavljeno na stranici Balkanske istraživačke mreže (BIRN) – detektor.ba u serijalu kojeg sam nazvao „Bosanska ruta“. Serijal će biti realiziran uz podršku Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) čiji su implementatori prepoznali značaj humanog i odgovornog izvještavanja o migrantima i na tom im ne mogu dovoljno zahvaliti. Da ne ostanem dužan odgovor na drugi dio pitanja, migranti iz BiH stvarno nose pozitivne impresije i trebamo biti ponosni na to. I ova nedaća će proći, baš kao i svaka druga – bitno je da kao društvo iskažemo humanost u svakom izazovu.

FRONTAL: Već je pao prvi snijeg. Kampanja, izbori, i sve što dolazi nakon njih ne ide u prilog rješavanju onog, čini se najvažnijeg, humanitarnog aspekta problema? Kako i šta dalje?

NADAREVIĆ: Nažalost, primjetne su posljedice spore i loše reakcije naših vlasti koje su propustile priliku da blagovremeno pristupe rješavanju problema i čak iskoriste neke njene aspekte u pozitivnom smislu. Ne treba zaboraviti da je, naprimjer, Srbija jako dobro iskoristila pomoć EU za zbrinjavanje migranata i od toga napravila svojevrstan biznis. Naše vlasti su prvo ignorirale problem a zatim njegovo rješavanje prepustile drugima. Kao i svaki drugi problem u ovoj zemlji, i ovaj će se „nekako riješiti“ i u to ne treba sumnjati. Opet ću ponoviti, migrantska kriza nije donijela ništa novo – samo je opet pokazala svu nezainteresiranost vlasti da rješavaju probleme građana i da ponekad prepoznaju šansu u krizi.

Frontal