Tuzlanka po rođenju, a živjela i školovala se od Lukavca, preko Tuzle do Sarajeva, gdje i živi posljednje 22 godine. Diplomirana je inženjerka arhitekture, doktorica tehničkih nauka, zaposlena na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. 

“Iako sam formalno školovana za arhitektu, volim za sebe reći da sam urbanistica, jer su urbanizam i briga o prostoru moja velika profesionalna ljubav”, smatra važnim istaći u svom predstavljanju.

U Našoj stranci je od 2011. godine, gdje je u međuvremenu postala i potpredsjednica. I u političkom smislu eksponirana je kroz teme u vezi sa svojom strukom. Kao i ostali funkcioneri stranke, stranačku funkciju obavlja volonterski.

FRONTAL: Očekujete mandat federalne zastupnice, možda i ministrice, šta je ono što ćete s neke od tih pozicija raditi?

POZDER: Profesija kojom se bavim, ili moja profesionalna iskustva su u ovih petnaest godina karijere obuhvatila jednako širok spektar tema i oblasti, baš kao što to nudi ili nameće politika. Radeći u praksi širom Bosne i Hercegovine, na projektima prostornog planiranja, turizma i zaštite, ali i obnovi nakon poplava 2014. godine, shvatila sam koliko smo kao društvo nespremni preuzeti odgovornost za bahat odnos prema prirodi, prema prostoru kao neobnovljivom resursu, ali i koliko malo treba da bogatstva koja imamo iskoristimo na puno bolji i trajno održiv način. Jako sam vezana za pitanja zaštite okoliša i probleme koje imamo sa velikim zagađivačima u našoj zemlji. Upravo odrastanje u gradu gdje na dužini od deset kilometara imamo tri (od ukupno deset) velika zagađivača je uveliko odredilo i moj profesionalni, životni poziv. Obnovljivi izvori energije i postepeno odustajanje od uglja kao osnovnog energenta, rekultivacija zemljišta na kojem se rudari, te sanacija naselja i gradova nastalih oko rudnika i ugroženih rudnikom, takođe su jedna od tema kojima se bavim i kojima namjeravam posvetiti svoj zastupnički mandat. Infrastrukturni projekti kao jedno od rješenja za ravnomjeran razvoj, veća iskoristivost nepovratnih fondova za rješavanje ovih, ali i pitanja zbrinjavanja i upravljanja otpadom, sve su to teme koje samo na prvu izgledaju kao borba za zaštitu okoliša, kao ekološka pitanja, a zapravo su veliki ekonomski i razvojni projekti i treba im se ozbiljnije posvetiti. Naši gradovi danas su uveliko “načeti”posljedicama urbicida i bahatog odnosa spram svega što gradove čini urbanim centrima, od prećutnog odobravanja bespravne gradnje do zanemarivanja neophodnosti društvene infrastrukture, pa gradovi postaju skupovi stambenih zgrada. Vrijeme je da se ova praksa zaustavi.  

FRONTAL: Tema Vašeg diplomskog rada bila je „Transformacija industrijske zone u privredni grad“, a doktorske disertacije „Regeneracija ugljenih gradova“. Kako bh. gradove tranformirati i regenerirati?

POZDER: Osamdesetih godina Njemačka je cijelu Rursku oblast konvertovala iz zagađene i opterećene teškom industrijom u novi, moderni, kulturni i poslovni centar. Ono što mi obično sagovornici u ovom momentu kažu je: “Da, ali gdje je Njemačka, a gdje smo mi?” Mi smo, nažalost, tamo gdje smo izabrali i gdje smo do sada oktobarskim izborima potvrđivali da želimo biti. U Berlinu sam naučila da su za sve vrijeme podjele na istočni i zapadni Berlin planove radili i razvijali infrastrukturu kao da će već sutra biti cjelovit grad, tako da je onog momenta kada je srušen Berlinski zid grad profunkcionisao za samo par mjeseci. Mi tapkamo u mjestu. Od mog diplomskog rada do danas je prošlo petnaest godina, umjesto da smo razvijali neke druge privredne grane, mi smo na području opštine Lukavac, nekadašnje KHK Boris Kidrič koju sam tada obrađivala, nastavili proizvoditi koks u postrojenju koje već dvije godine radi bez okolišne dozvole, koje svaki drugi mjesec ima minimalno jedan veliki ekološki incident i u kojem je zaposleno 1000 radnika za platu manju od 800KM. Istovremeno, broj oboljelih od karcinoma, plućnih i srčanih oboljenja u ovoj opštini je tri puta veći nego u ostatku naše države. Dakle, moguće je, samo je nužno napraviti odlučan rez i biti spreman na promjene. Svijet je pun pozitivnih primjera ovakvih transformacija i nisu prošle bez hrabrog i vizionarskog pristupa. 

FRONTAL: Koje zakone u ovoj oblasti je nužno mijenjati na federalnom nivou, za koji ste kandidatkinja?

POZDER: Prije svega mislim da je nužno mijenjati svijest i početi barem primjenjivati zakone koje već imamo. Poražavajuća je činjenica da Federacija BiH nema usvojen Prostorni plan kao osnovni strateški dokument kojim se definiše upotreba i načini upravljanja osnovnim resursima jednog društva. Razlog sporosti u ovom slučaju je, osim političke volje, i usložnjen sistem donošenja prostorno-planskih dokumenata na nivou entiteta. S tim u vezi, nužno je pristupiti cjelovitoj izmjeni Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije BiH. Kako bismo pokrenuli građevinsku industriju, ali i obezbijedili zaštitu okoliša i prostora generalno, nužno bi bilo krenuti s primjenom zelenih javnih nabavki i ESCO modela finansiranja, što dalje podrazumijeva neophodnost izmjene Zakona o javnim  nabavkama, što je u nadležnosti Agencije za javne nabavke BiH, pa dolazimo do te magične riječi “nadležnost” iza koje se naši političari kriju godinama. Sistem rada Fonda za zaštitu okoliša, uspostava Registra zagađivača po drugačijem i obavezujućem modelu, te raspodjela prihoda iz ovog Fonda su takođe jedan od prioriteta, jer je nedopustivo da najzagađeniji gradovi i općine imaju ubjedljivo najmanja ulaganja i povrat sredstava iz ovog Fonda. Ne mogu i ne smiju građani lokalne zajednice ispaštati to što se kršenje zakona toleriše zagađivaču koji ne plaća svoje obaveze. Na kraju, Zakon o komori inženjera je takođe jedan od zakona na čijoj sam izradi uzela učešće i koji je trenutno u Nacrtu u Parlamentu  a na čijem bih usvajanju insistirala.

FRONTAL: Pratite rad Federalnog ministarstva turizma i okoliša te Federalnog ministarstva prostornog uređenja, kako ga komentarišete?

POZDER: Često razgovaram s kolegama i kolegicama koji rade u ovim ministarstvima i ono što sam mogla zaključiti je da koordinacija među ovim ministarstvima ne postoji. Moj stav je, a zasnovan na višegodišnjem profesionalnom iskustvu, da su ova ministarstva potpuno neprirodno podijeljena na dva, te da, sve dok je tako, nužno je snažno koordinisati njihov rad i aktivnosti. Insistirala bih na korištenju evropskih predpristupnih fondova koji bi nam mogli biti dostupni kada bismo spremili adekvatne projekte u oblasti zbrinjavanja otpada npr. i konačnoj realizaciji regionalnih deponija. Takođe, radila bih na promjeni energetske paradigme na način da shvatimo da je ugalj ograničen resurs i da ćemo za trideset godina ostati bez istog, a da je trideset godina već sutra. S promjenom svijesti u ovom sektoru uticala bih na jačanje građevinske industrije, na usmjeravanje većih iznosa na projekte energetske efikasnosti te infrastrukturne projekte koji mogu uticati na ravnomjerniji regionalni razvoj. Takođe, zaštita kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa je bitan segement mog interesovanja i podsjetiću da od mandata ministra Grahovca (dakle, od 2007. godine) do danas izdvajanja za zaštićeno naslijeđe nije bilo. 

Za sve što smatram važnim, vjerujem da treba puno više vremena od jednog mandata i volja većeg broja aktera, ali jednako tako smatram da smo sada u trenutku nakon kojeg će, ukoliko ga propustimo, štete biti trajne i nepopravljive i zato sam spremna preuzeti odgovornost i raditi ono što do sada nismo radili, a morali smo.  

Frontal