FRONTAL: Možete li nam nešto više reći o iDEALab-u, čiji ste voditelj a koji je dio zeničkog Mašinskog fakulteta? Koji su njegovi ciljevi te kakav vam je program djelovanja?

SPAHIĆ: iDEAlab je nastao u okviru međunarodnog Tempus projekta „Fostering students' entrepreneurship and open innovation in university-industry collaboration (iDEALab)“ koji je koordiniran od strane Univerziteta u Novom Sadu. U okviru projekta formirana je regionalna mreža od šest laboratorija osnovanih na 6 institucija u regionu (Univerzitetu u Novom Sadu, Visokoj tehničkoj školi strukovnih studija u Zrenjaninu, Visokoj tehničkoj školi strukovnih studija u Subotici, Univerzitet Donja Gorica u Podgorici, Univerzitet u Banjoj Luci i Univerzitet u Zenici).

Radi se o kreativnom prostoru za rad namijenjenom studentima i mladim istraživačima koji je opremljen neophodnim resursima (3D printeri, 3D skener, mikrokontrolerske platforme, i sl.). iDEAlab za cilj ima da sistemski podstiče i usmjerava kreativnost, inovativnosti i proaktivnost studenata i istraživača, da afirmiše njihov talenat i jača njihove sposobnosti, stvarajući sadržajnije veze između Univerziteta i okruženja. 

Studenti Mašinskog fakulteta Univerziteta u Zenici su kroz dvogodišnji rad iDEAlab-a imali priliku učiti nove vještine, razvijati nove proizvode, koristiti 3D printere za izradu fizičkih prototipova. Pored navedenog, aktivno su sarađivali i sa BiH inovatorima te su kroz nekoliko projekata uspješno koristili 3D printer u medicinske svrhe. 

FOTO: iDEAlab

FRONTAL: Bosanskoheregovačka javnost se s Vašim 3D radom susrela u junu ove godine, nakon uspješno obavljenog zahtjevnog neurohirurškog zahvata kada je nadomješteno pola lobanje nastradalom Ibrahimu Lužiću, a čiji ste 3D odlijev napravili Vi i Vaš tim. Kako je uopšte došlo do saradnje sa dr.  Hakijom Bečulićem, neurohirurgom koji je izveo ovaj pionirski zahvat?

SPAHIĆ: Želeći da svom mladom pacijentu pruži najbolji vid medicinske usluge koja će u potpunosti zadovoljiti estetski i finkcionalni segment, spec.neurohirurg dr. Hakija Bečulić bio je u potrazi za institucijom koja će biti u stanju na osnovu CT/MRI snimaka izradi adekvatan kalup za nedostajući dio lobanje, bez kojeg je Lužić ostao tokom teške povrede. S obzirom da se radilo o velikoj površini lobanje, modeliranje implanta rukom ne bi dalo zadovoljavajući rezultat.

Sa dr. Bečulićem sam se upoznao na Metalurškom Institutu „Kemal Kapetanović“, gdje je tražio odgovarajuću pomoć. S obzirom da sam od prije imao iskustva sa izradom 3D modela anatomskih regija na osnovu snimaka medicinske dijagnostike, nije trebalo dugo da shvatim šta je potrebno dr. Bačuliću i da dogovorimo saradnju koja se, na radost Ibrahima Lužića, a i svih ostalih aktera ove priče, završila vrlo uspješno.

FOTO: Ibrahim Lužić prije i poslije zahvata

FRONTAL: Priča da niste samo Ibrahimu vratili osmijeh na lice nego usrećili i dvije prekrasne djevojčice, Adnu i Iris, koje su rođene bez podlaktica, obišla je region početkom septembra. Kako ste saznali za sudbinu Adne i Iris i šta Vas je potaklo da se ponovno uključite i napravite za njih 3D proteze?

SPAHIĆ: Sedmogodišnu  Adnu Alićehajić upoznao sam tokom posjete Ibrahimu Lužiću, koji je njen bliski rođak - daidža. Već tokom prvog susreta bio sam fasciniran ovom lijepom i pametnom djevojčicom. S obzirom da i sam imam kćerku Adninih godina, odmah sam osjetio potrebu da nekako pokušam njeno djetinjstvo učiniti ljepšim i zabavnijim. Predložio sam Ibrahimu da iDEAlab pokuša napraviti protezu za Adnu, što su kasnije i njeni roditelji prihvatili. 

Pronašli smo e-NABLE organizaciju čiji članovi aktivno razvijaju proteze za djecu koje se mogu izraditi na 3D printeru te smo odmah od njih preuzeli i testirali određene modele. Nakon prve probe sa Adnom, moj prijatelj Mile Srdanović podijelio je priču sa svojim FB prijateljima koja je nekako došla i do gospođe Dijane Anemarije Brozek Badry, mame sedmogodišnje Iris koja je isto kao i Adna rođena bez desne podlaktice.   

Dijana Anamarija je kontaktirala iDEAlab i izrazila želju da Iris takođe dobije printanu protezu. Naravno, iDEAlab tim je pozitivno odgovorio, tako da smo započeli postupak izrade zabavnih i djelimično funkcionalnih proteza za obje djevojčice. U međuvremenu, javila nam se i jedna TV kuća sa kojom smo dogovorili praćenje cijelog procesa i snimanje dokumentarnog filma sa Adnom i Iris.  

FOTO: Adna sa svojom novom protezom 

FOTO: Iris sa svojom novom protezom

FRONTAL: Vjerujemo kako ovakvi projekti zahtjevaju mnogo znanja, strpljenja a nadasve i vremena. Kako je tekao cijeli proces od osmišljavanja pa do konačnog produkta?

SPAHIĆ: Spomenuti projekti zaista su iziskivali mnogo znanja, rada, i istraživanja. Pored toga, uloženo je i mnogo vremena, a sve je u potpunosti rađeno na volonterskoj osnovi. Izuzetno sam ponosan na tim iDEAlaba, koji su u ovim ovim projektima činili studenti: Armin Bošnjak, Harun Hrustić i Adna Čehajić te kolega mr.sc. Ernad Bešlagić.     

Projekt izrade kalupa za nedostajući dio lobanje započeo je obradom CT snimaka, odnosno segmentacijom i preslikavanjem određene regije lobanje. Na ovaj način kreiran je simetričan model-virtualni implant koji je zatvorio, odnosno nadomjestio nedostajući dio. Zatim je urađen 3D print implanta koji je poslužio za probu. S obzirom da materijal implanta nije bio pogodan za potkožnu ugradnju, na osnovu njega izrađen je kalup koji je dr. Bečulić koristio tokom operacije za izradu implanta po mjeri pacijenta Lužića

Proces izrade printanih proteza uključivao je prilagođavanje RIT (Rochester Intitute of Technology) modela proteze antropometrijskim mjerama djevojčica Adne i Iris. Osim navedenog, određeni dijelovi proteze su redizajnirani kako bi pružili bolje rezultate tokom korištenja. Nakon prilagođavanja i redizajna, dijelovi za proteze su isprintani, sklopljeni u funkcinalni mehanizam i adekvatno ukrašeni tako da odgovaraju dječijem uzrastu. 

FOTO: Proteze za Adnu i Iris

FRONTAL: Sigurno je veoma emotivan momenat kada vidite da je nešto na čemu ste dugo i predano radili usrećilo ali i olakšalo nečiji život. Kako je izgledao susret sa Adnom i Iris kada su napokon dobile svoje 3D proteze?

SPAHIĆ: Tokom procesa izrade proteza, više puta smo se sreli sa Adnom i Iris što je rezultiralo uspostavljanjem određenog povjerenja i prijateljstva. Želja iDEAlab tima je bila da ovim djevojčica iskustvo korištenja prve proteze bude posebno – da im se one svide vizuelno, da su ih u stanju koristiti u igri, i da svaku narednu protezu prihvataju bez problema i sa radošću. Zbog toga smo se potrudili da i predaju proteza napravimo posebnom pa smo ih zapakovali kao poklone. Trenutak predaje proteza i njihovo stavljanje na ruke djevojčica bio je izuzetno emotivan za sve prisutne. Djevojčice nisu krile oduševljenje, dok su kod svih ostalih suze same navirale na oči.  

FOTO: Trenutak tokom predaje proteza Adni i Iris

FRONTAL: Na kojim projektima trenutno radite zajedno sa svojim timom i koji su Vam planovi za budućnost?

SPAHIĆ: iDEAlab tim se poslije kraćeg odmora vraća u lab, gdje imamo namjeru započeti projekat izrade funkcionalne proteze šake čiji su dijelovi rađeni tehnologijom 3D printanja. Na listi projekata za realizaciju također imamo i izradu nekoliko prototipova za BiH inovatore. 

U planu je nabavka i nove opreme uz pomoć koje će iDEAlab biti u stanju pružiti još bolje rezultate te raditi i na još izazovnijim projektima u budućnosti.

FOTO: Armin i Harun, članovi iDEAlab-a

Frontal/Toni Sarajlić