Podzemni Peking poznat je među narodom i kao Podzemni kineski zid, pošto je imao istu ulogu kao i njegov stariji brat, vojnu odbranu.

Ideja o kompleksu nastala je u doba kinesko-sovjetskog graničnog sukoba, 1969. godine, oko ostrva Džembao, na reci Heilungđijang, na sjeveroistoku Kine. Podzemni grad je trebalo da pruži zaštitu od mogućeg nuklearnog udara. Izgradnju je podsticao tadašnji lider Mao Cedung pod parolom "Kopajte dublje, skladištite zalihe i pripremite se za rat".

Građen je od 1969. do 1979. godine i zauzima površinu od 85 kvadratnih kilometara, smješten osam do osamnaest metara pod zemljom. U gradnji je učestvovalo 300.000 lokalnih stanovnika, među kojima je bilo i školaraca. Zaštitu je podzemnom gradu pružalo više od hiljadu stanica za protivvazdušnu odbranu.

Kako bi se obezbijedio materijal za gradnju, srušeni su kilometri zida, koji je okruživao drevni Peking, ali nažalost i drevne kule stražare i gradske kapije. Tada su srušene ulazne kapije Sidšimen, Fučengmen, Čungvenmen i druge. Podzemno sklonište su jedino preživjele kule-osmatračnice Džengjangmen i Dešengmen.

Prema prvobitnom planu, podzemno sklonište je moglo da primi čak 40 odsto tadašnjih stanovnika prijestonice, dok bi se ostali sakrivali po okolnim brdima. Urbana legenda kaže da su, sve dok sukob nije okončan, mnoge kuće u gradu imale tajni prolaz do ulaza u sklonište.

Ne može se doći do tačnih informacija koliko daleko i gdje se tačno nalaze ručno kopani tuneli. Ipak, prema postojećim svjedočanstvima mreža tunela pokrivala je centralni dio glavnog grada, od Sidana i Suenvemena do Ćijenmena i Čongvena, dok su neki tuneli išli i do zapadnih planina.

Unutar zdanja nalazilo se sve potrebno za svakodnevan život poput prodavnica, restorana, klinika, škola, bioskopa, čitaonica, frizerskih salona. Bilo je tu čak i malih fabrika i farmi za uzgoj pečuraka i sličnih biljaka koje ne zahtjevaju mnogo svjetla.

Zvanično je prostor imao zaštitu od hemijskog i nuklearnog udara, zalihe hrane, nezavisne izvore vode, sa čak 70 bunara, i struje.

Na sreću, podzemni grad nikada nije bio upotrebljen za svrhu za koju je sagrađen.

Za javnost je 2008. godine otvorena mala sekcija, kroz koju se ulazilo kroz prodavnicu na Ćijnemenu, nekoliko stotina metara južno od centralnog Trga Tijenanmen. Nedugo nakon otvaranja, pred Olimpijske igre, zatvoren je za posjetioce zbog rekonstrukcije i nikad više nije otvoren.

Izvor: nedeljnik