FRONTAL: Koje su to specifičnosti BiH medijske scene i da li postoji sloboda medija u BiH?

KURTIĆ: Ključna specifičnost i ključni problem bosansko-hercegovačke medijske scene, a koji se direktno reflektira na granice slobode medija je priroda strukture političkog prostora Bosne i Hercegovine. Parketna struktura bosansko-hercegovačkog društva, dominantno određena hipetrofiranim naglaskom na etno-nacionalne identitete i veoma burnom historijom ne dozvoljava suštinsku demokratsku tranziciju zasnovanu na građanskom identitetu. To se preslikava na sve ključne fenomene vezane za demokratizaciju javne sfere, javni diskurs, političko javno mnijenje i demokratske medije u funkciji promicanja demokratije i društvenog razvoja. 

Najkraće kazano, mediji, novinarstvo i novinari su zarobljeni u takvoj društvenoj strukturi koja autocenzuru nameće kao najveću patriotsku obavezu prema identitetskoj skupini, u kojoj skoro i da nema snaga zainteresiranih za bosansko-hercegovački diskurs. U takvoj situaciji najveća novinarska hrabrost je kritički se referirati na bilo šta što dovodi u pitanje aktuelnu definiciju subzajednice, odnosno pokazati i minimum empatije  prema drugoj strani. Upravo zbog toga što obnova bosansko-hercegovačkog medijskog prostora (BiH komunikaicjske zajednice) vodi obnovi (integraciji) bosansko-hercegovačkog društva, to područje će još dugo, dugo, biti pod snažnom prismotrom etno-nacionalnih političkih struktura i izvorom najvećih ograničenja medijskih sloboda u BiH. 

FRONTAL: Nezavisno novinarstvo je jedan od osnovnih elemenata razvoja demokratskog društva, a danas smo svjedoci da su pritisci na novinare sve češći. Koji su to po Vama najčešći pritisci sa kojim se suočavaju novinari u BiH?

KURTIĆ: Politički pritisci su na prvom mjestu, čak i svi ostali su u nekoj vezi s političkim pritiscima. U našem slučaju čak i iza direktnih fizičkih nasrtaja na novinare stoje politički pritisci; to su ili stranački podanici, koji ponekad ostrašćeni političkom ideologijom i ciljevima djeluju samostalno napadajući novinare čije im se pisanje ne sviđa ili su to zastrašivanja osmišljena u stranačkim organima koja realiziraju partijski jastrebovi. Naravno, ne treba zaboraviti ni arogantne, najčešće verbalne nasrtaje, ali ne samo verbalne, samih stranačkih dužnosnika na pojedine novinare pa čak i pojedine redakcije. Posljedica je to potpunog političkog obuhvata svega što se dešava (i ekonomskog, i kulturnog, i socijalnog, pa čak i sportskog) na području Bosne i Hercegovine. 

Naši politički vlastodršci, koji svoju poziciju moći izvode iz maksimalne konfliktualizacije u kompleksnoj strukturi bosansko-hercegovačkog društva (koja je istorijski zakomplicirana različitošću identiteta) u masovnim medijima i novinarstvu vide prvenstveno i isključivo instrumente za ostvarivanje svojih, partikularnih ciljeva. Pri tome koriste tri glavne strategije kontrole: 1) kupovanje i nagrađivanje poželjnog pisanja, 2) ignorisanje, omalovažavanje i marginaliziranje kombinirano s ekonomskim pritiscima opozicionih (subverzivnih) medija i konačno 3) zastrašivanje i fizički nasrtaji na „neprijateljske „ medije. U sva tri slučaja se ograničavaju slobode medija, a na čelu te protivdemokratske koalicije (koja uključuje komercijalne i nekomercijalne organizacije, pa čak i veliki broj nevladinih organizacija) su nedemokratske političke strukture koje su na neki način uzurpirali, zahvaljujući nedovršenosti procesa demokratske tranzicije, demokratske procedure.  

FRONTAL: Da li možemo govoriti o kvalitetu novinarskih sadržaja ako uzememo u  obzir da su većinom sadržaji u službi interesa vlasnika medija, političke i ekonomske moći?

KURTIĆ: Mislim da u zanatsko-produkcijskom smislu ima mnogo kvalitetnih novinarskih sadržaja koji ne zaostaju za zapadnim uzorima. Naši novinari su u značajnoj mjeri već ovladali formatima anglo-saksonskog novinarstva i 5W+H kulture vijesti. To se najbolje može vidjeti u slučajevima kada rade za velike radakcije koje nisu osjetljive na „dnevnu distribuciju političke moći“. U profesionalnom redakcijskom radnom okruženju naši novinari znaju i produbljeno izvještavati, kontekstualizirati, dovesti pred kamere relevantne sagovornike i biti društveno angažirani  na fonu zaštite demokratskih vrijednosti. 

Međutim,  u novinarsku profesiju, pod različitim okolnostima ušlo je mnogo mladih ljudi, koji, iako su akademski obrazovani za medije, nisu prošli tradicionalni redakcijski (pripravničko-saradnički) dril, koji je značajan ne toliko radi usvajanja vještina, koliko radi jedne motivacijske samoselekcije koja na kraju rezultira ostankom u profesiji samo onih pojedinaca koji su u stanju podnijeti ličnu žrtvu misiji novinarske profesije. Po pravilu to su i redakcije sa mnogo manje profesionalnog integriteta, veoma su osjetljive na klijentelističke pritiske, ne garantiraju ni minimum kolegijalne solidarnosti niti sindikalne zaštite pojedincima koji se odvaže misliti i govoriti slobodno. U takvim okolnostima teško je govoriti o ulozi masovnih medija i novinarstva u funkciji nastanka i funkcioniranja demokratske javne sfere u Bosni i Hercegovini.

Autor: Danka Savić