"Ukoliko se blagovremeno pristupi realizaciji za crtanih aktivnosti i mjera koje se odnose na smanjenje oporezivog rada, obezbjeđenje podsticaja za novootvorena radna mjesta, blagovremene refundacije, može se očekivati da će se stvoriti i mogućnost ukupnog rasta plata", kaže ona.

Kako ocjenjujete godinu na izmaku po pitanju uslova za poslovanje?

RISTIĆ: Privredni ambijent u Republici Srpskoj i BiH, pored nekih pozitivnih kretanja tokom 2017. godine, ipak pokazuje da je oporavak i dalje krhke prirode i značajno osjetljiv, te nedovoljno podsticajan za investicije i novo zapošljavanje. Na ovo ukazuje analiza makroekonomskih pokazatelja za deset mjeseci 2017. godine.

Gdje vidite najveće izazove u narednoj godini?

RISTIĆ: Ono što svakako zabrinjava jeste značajno povećanje zaduženosti i pad likvidnosti privrede, što će sigurno imati negativan odraz na ionako nizak nivo konkurentnosti, a samim tim i na rezultate privređivanja u vremenu koje dolazi. Privrednici najviše ukazuju na nedostatak radne snage, naročito odliv kvalifikovanih radnika, s kojim se suočava sve više proizvodnih privrednih društava, ali i privrednih društava u sektoru usluga, što ukazuje na potrebu hitnog preduzimanja i traženja sistemskih mjera za rješavanje ovog pitanja. Zatim, tu su svakako i dalje prisutna fiskalna opterećenja na rad, nedovoljan tehnološki nivo i produktivnost, nemogućnost korišćenja bespovratnih sredstava iz fondova EU, nedovoljno konkurentna privreda i nedostatak podrške za podizanje konkurentnosti, neusklađenost upisnih politika sa zahtjevima tržišta rada i potreba redefinisanja uloge Zavoda za zapošljavanje, neefikasna javna uprava i potreba unapređenja rada pravosudnih i kontrolnih organa.

Šta vidite kao rješenje?

RISTIĆ: Ukoliko se realizuju mjere koje je Privredna komora Republike Srpske blagovremeno dostavila Vladi RS, a koje su ugrađene u Program ekonomskih reformi za period 2018 - 2020, može se očekivati i značajniji privredni rast.

Kako gledate na memorandum o zajedničkim politikama koji su potpisali Vlada RS i poslodavci. Šta očekujete od njega?

RISTIĆ: Članovi Upravnog odbora usaglasili su se da ponuđeni dokument sadrži značajan dio mjera i prijedloga privrednika koje Komora duži niz godina ističe kao prioritetna pitanja za poboljšanje privrednog ambijenta. Međutim, stav je da treba posmatrati cjelokupan dokument, odnosno sprovođenje politika i mjera koje su sadržane i usvojene u Programu ekonomskih reformi, koje treba da budu obavezujuće za sve učesnike, svakako uz maksimalan stepen njihove saradnje. Mišljenja smo da je potrebno što hitnije pristupiti izradi akcionog plana za sprovođenje zacrtanih mjera, s jasno definisanim izvršiocima, rokovima i načinom sprovođenja istih, jer da bi se ostvarili utvrđeni ciljevi, neophodno je obezbijediti njihovo dosljedno sprovođenje, uz periodičnu analizu ostvarenih rezultata, ali i preduzimanje korektivnih mjera tamo gdje oni ne budu na nivou planiranih.

Može li se na osnovu mjera obuhvaćenih Programom ekonoskih reformi očekivati rast plata u realnom sektoru?

RISTIĆ: Ukoliko se blagovremeno pristupi realizaciji zacrtanih aktivnosti, a prije svega mjera koje se odnose na smanjenje oporezivog rada, obezbjeđenje podsticaja za novootvorena radna mjesta, blagovremene refundacije, može se očekivati da će se stvoriti i mogućnost ukupnog rasta plata, a naravno i rast istih u realnom sektoru.

Prošle su skoro dvije godine od usvajanja Zakona o radu. Da li je on ispunio očekivanja privrednika?

RISTIĆ: Donošenje novog Zakona o radu bila je neminovnost, s obzirom na to da je prethodni u primjeni bio već 15 godina, a u međuvremenu su se desile značajne promjene u društveno-ekonomskom uređenju i strukturi privrede. Zahtjev privrednika odnosio se na kreiranje propisa koji bi bio prilagođen tržišnim uslovima privređivanja, potrebi povećanja mobilnosti radne snage, stepena odgovornosti i smanjenja opterećenja privrede. Izvjesno je da njegova primjena nije izazvala velike potrese kako se to očekivalo u prvom momentu.

Koje probleme je riješio?

RISTIĆ: Omogućio je zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme na ukupno 24 mjeseca, a izuzetno i na duži period, maksimalno pet godina. Prethodni zakon dozvoljavao je rad na određeno vrijeme maksimalno 24 mjeseca, nakon čega je radni odnos prestajao ili prelazio u rad na neodređeno. Pojam plate je definisan drugačije pa je sada osnovni element plate radni učinak, što je u skladu s tržišnim uslovima privređivanja i zahtjevom da se odvoji rad od nerada, odnosno vrednuje zalaganje i doprinos ostvarenju posla. Posebno značajno je rješenje prema kojem sud radnika kome je prestao radni odnos neće automatski vratiti na posao, već će poslodavcu naložiti da isplati naknadu štete. Prethodni zakon ove odredbe nije sadržavao, a sudovi su u praksi skoro u 100 odsto slučajeva presuđivali u korist radnika i nalagali njegovo vraćanje na posao.

Gdje je tu problem?

RISTIĆ: Otkazi se dijele u onim situacijama kada su u pitanju teške povrede radne dužnosti i discipline, zbog čega su odnosi između poslodavca, radnika i drugih lica trajno poremećeni, pa je stoga neprihvatljivo da se takav radnik vraća na posao.

Izvor: nezavisne