(Autor fotografija : Oleg Maštruko)

FRONTAL: Politički konsultant, bloger, predavač, komunikacijski savjetnik, IT stručnjak, predsjednik Europskog udruženja političkih kosultanata (EAPC). Mnogo je različitih funkcija koje obavljate. Ko je Marko Rakar, šta je na kraju opis Vašeg radnog mjesta?

RAKAR: Da, može se činiti kako imam puno raznih funkcija i zanimanja, no u stvarnosti jedno je vodilo drugome i postoji logični slijed kako je do čega došlo. Informatikom se bavim oduvijek, često znam reći da sam prvo naučio tipkati a tek potom pisati. Politika je došla kasnije u času kada sam došao do zaključka da želim pomoći mijenjati društvo, a hiperaktivan i željan znanja kakav jesam to je prirodno dovelo do mojeg angažmana u nekoliko međunarodnih organizacija. Danas sam negdje između informatike, politike i ekonomije i u tom prostoru pokušavam i dalje mijenjati društvo na bolje.

FRONTAL: Bili ste savjetnik za internet komunikacije u predsjedničkoj kampanji  Ive Josipovića, i trebali ste biti zamjenik upravnika kancelarije zadužen za internet u kabinetu novog predsjednika. Da li biste danas bili na čelu kancelarije za internet u kabinetu Kolinde Grabar Kitarović?

RAKAR: U kampanji Ive Josipovića 2010 sam radio puno toga i ljudi me pamte po internet kampanjama kao najvidljivijem elementu. Ipak, opseg mojih aktivnosti je bio daleko veći i uključivao je mnogobrojne segmente kampanje i upravljanja kampanjom, počevši od tehničkih zahtjeva jer izborni stožer mora posjedovati odgovarajuću infrastrukturu da bi mogao funkcionirati, preko ukupne logistike pa sve do komunikacijskog i političkog savjetovanja. Internet kampanja je samo onaj dio sante leda koji je vidljiv i po kojem sam pamtljiv, no većina posla se ipak događala ispod površine.

Moja predviđena funkcija nakon izbora trebala je uključivati upravljanje dnevnom operacijom ureda predsjednika i ustrojavanje komunikacijskog odjela ureda predsjednika koji niti dan danas ne postoji. Politika je tada rekla da sam vjerojatno prevelika opasnost da dođem do te pozicije pa se ona nije ni materijalizirala. Makar sam tada bio izložen vrlo ružnoj kampanji, s ove distance mislim da je to jedna od boljih stvari koja mi se dogodila. Biti će još predsjednika, premijera i prilika.

Što se tiče trenutne predsjednice, moj opći kriterij rada u politici je da ne mogu pristati raditi za nekoga za koga ne bih na izborima mogao glasati tako da je predsjednica uvjerljivo izvan toga kruga i ništa od tog angažmana sve da mi se i ponudi. Osim toga, smatram da svojim političkim vrludanjem, relativiziranjem povijesti kao i današnjeg konteksta ona na dnevnoj bazi radi veliku štetu poziciji na kojoj se nalazi ali i cijeloj državi koju predstavlja. Ne bih mogao raditi taj posao i spavati mirne savjesti, Iskreno žalim one koji to moraju raditi u njezino ime.

Zanimaju me samo pozicije na kojima mogu napraviti mjerljivu razliku, pozicije na kojima se mogu dokazati, ne zanima me sakrivanje u duboku sjenu i udobnu fotelju. Želim raditi i dokazati se kroz rezultate.

FRONTAL: Može li se internetom mijenjati vlast i svijet politike? Naročito kada se radi o internetu i političkom komuniciranju u državama u tranziciji.

RAKAR: Internet je moćni alat i po mom mišljenju nema više ničega bez interneta. Kampanje se dobijaju i gube na internetu i mislim da danas ima više nego dovoljno primjera da se o tome više jednostavno ne bi trebalo diskutirati. Ljudi su željni komunikacije i autentičnih političara. Iskrenošću se mogu čuda postići i fascinantno je da je malo političara sklono biti iskren prema svojim biračima. Internet je idealni alat za politiku dvadeset i prvoga stoljeća, kao za dobro tako i za zlo.

FRONTAL: Izjavili ste na jednom seminaru da imate očajnu potrebu da istjerujete pravdu. Da li možete sami jurišati na vjetrenjače, i hoćete li istjerivati pravdu bez obzira na cijenu koju biste mogli platiti?

RAKAR: Da, imam tu crtu da kada uočim nepravdu da imam strašnu potrebu na to ukazati, zaustaviti ili popraviti ako ikako mogu. Teško mi je to objasniti, no to me prati od osnovne škole do danas i to je jedan beskrajno skupi luksuz koji me puno koštao do sada. Istovremeno, taj moj stav mi je omogućio mnogo toga; možda nisam puno zaradio, no mislim da miran san, znanje i prijateljstva koje sam stekao vrijede puno više od toga. U tom pogledu nemam se namjeru mijenjati i preporučujem svima da kada vide nepravdu da je pokušaju ispraviti – to je jedini način da nam svima skupa bude bolje.

Autor: Danka Savić