Iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH podsjećaju da je 2,2 miliona ljudi tokom rata bilo prisiljeno da napuste svoje domove u BiH, od čega ih je 1,2 miliona zatražilo status izbjeglice u 100 zemalja svijeta, dok ih je milion interno raseljeno.

U poređenju sa tim brojkama, današnja statistika, ocjenjuju, i nije tako alarmantna. Ipak, poručuju da „sve dok postoji i jedan građanin BiH koji želi da se vrati u svoj predratni dom i za to ispunjava zakonske uslove, država je dužna to da mu omogući“.

Iz Minstarstva za izbjeglice RS, međutim poručuju da mnoge današnje izbjeglice zadržavaju taj status, jer ne žele da se vrate.

- Kad govorimo o izbjeglicama iz BiH, koji još žive u inostranstvu, to su uglavnom izbjeglice u skandinavskim zemljama, poput Švedske, gdje imaju neograničen boravak i mnoge pogodnosti koje im taj status omogućuje. Dakle, imaju adekvatan smještaj, posao, zdravstvenu i socijalnu zaštitu i ne odlučuju se za povratak, osim starijih lica koja se vraćaju kad odu u penziju – kaže pomoćnik ministra za izbjeglice RS Drago Vuleta.

Slična je situacija, tvrde u ovom ministarstvu, i kada su u pitanju interno raseljeni, te izbjeglice iz BiH u Srbiji i Hrvatskoj. Mada se većina njih integrisala u nove sredine, vjeruju da im formalni izbjeglički status može biti od koristi, kada je u pitanju povrat predratne imovine. I povratnici imaju svoju “računicu”.

- Povratnički status im uglavnom služi da budu oslobođeni plaćanja pretvaranja poljoprivrednog u gradsko građevinsko zemljište, s obzirom na to da je legalizacija u toku – kaže Vuleta.

Do sada je, prema UNHCR, evidentirano oko 1.060.000 povrataka u BiH, od čega se oko 610.000 ili 58 odsto odnosi na povratak raseljenih lica, a oko 450.000 ili 42 odsto na povratak izbjeglica. Oko 58 odsto povratnika živi u RS, a to je, tvrde u republičkom ministarstvu, rezultat toga što se RS, od samog početka primene Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma, koji se odnosi na izbjeglice, zalagala za princip dobrovoljnosti, po kojem svako ima pravo da bira gdje će da živi.

Za povratak je, prema podacima UNHCR, zainteresovano oko 60 odsto raseljenih, za integraciju oko 28 odsto, dok je oko 12 odsto raseljenih neodlučno po ovom pitanju. Procjenjuje se da u cijeloj BiH ima 47.000 “ugroženih manjinskih povratnika”.

Među raseljenima daleko su najugroženiji ljudi koji i danas nemaju svoj krov nad glavom i žive u kolektivnim i alternativnim smještajima. U takvoj je situaciji oko 2.800 porodica u RS. U Doboju, Modriči, Gradiški, Zvorniku, Trebinju i Višegradu u kolektivnim centrima još uvek živi 150 porodica, odnosno 302 ljudi. U drugim vidovima alternativnog smeštaja, kao što su stanovi Vlade RS, ili tuđi stanovi, u 52 grada u RS žive 1.934 porodice, odnosno 6.808 raseljenih.

U cijeloj BiH 2012. je evidentirano 156 kolektivnih centara u kojima je živjelo 8.851 ljudi. Najveći kolektivni centri se nalaze u Tuzli, Srebreniku, Zenici, Doboju i Brčkom.

Iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH poručuju da je strateški cilj BiH da se do 2020. zatvore svi kolektivni centri, a na ostvarenju tog cilja se već uveliko radi.

Razvojna banka Savjeta Evrope osigurala je 120 miliona KM kreditnih sredstava za zatvaranje 121 kolektivnog centra u 45 gradova u BiH, u kojima živi više od 7.200 ljudi. Planirana je izgradnja i rekonstrukcija 2.611 stambenih jedinica socijalnog stanovanja u 82 objekta, jer većina stanara kolektivnih centara su ljudi koje ni pre rata nisu imale imovinu.

Iz Ministarstva upozoravaju da za rješenje izbegličkog pitanja nije dovoljno samo obezbijediti krov nad glavom.

Srbija i Francuska na čelu

Prema posljednjem godišnjem statističkom izvještaju UNHCR, od 18.748 izbjeglica iz BiH, njih 9.080 ima izbjeglički status u Srbiji, 4.055 u Francuskoj, 2.274 u Švajcarskoj, 1.412 u Nemačkoj, te preostali broj u drugim državama, među kojima su i skandinavske zemlje.

Krov nad glavom

Samo tokom prošle godine obnovljene su 933 izbjegličke kuće ili stan, a u narednom periodu predviđena je izgradnja 8.895 stambenih jedinica. Obnova i rekonstrukcija stambenog fonda provodila se u 86 opština, a najviše stanova i kuća je obnovljeno u Brčkom, Foči, Prijedoru, Bijeljini, Gradiški i Mostaru. Kad su u pitanju planovi, u naredne dvije godine, u okviru CEB projekta za zatvaranje kolektivnih centara, najviše će se graditi u Doboju, gdje će biti izgrađeno 134 stana i obnovljen Dom penzionera u kojem će se adaptirati 50 stanova.

Izvor: blic