FRONTAL: Osnivač ste i najznačajniji donator Fondacije „Zajednički put“ u Prijedoru, veliki ste humanitarac, zovu Vas i „dobra vila iz Amerike“. Šta za Vas znači humanitrni rad, koliko Vas to ispunjava i da li Vam ponekad to predstavlja opterećenje?

HOFFMANN: Zaista sam ponosna na Fondaciju "Zajednički put", čiji sam, kao što ste i sami naveli, osnivač. Mene su moji roditelji od malih nogu učili da treba pomoći onome, kome je ta pomoć potrebna. Rodom sam iz Ljubije, nekada industrijski razvijene opšine, gdje se u nekadašnjoj Jugoslaviji jako dobro živjelo. To je tada bio jedan od najrazvijenijih i najbogatijih krajeva Bosne i Hercegovine, a i šire. Nažalost, to doba je prošlost i u mom rodnom kraju, a i u drugim krajevima ove zemlje. Prije samog osnivanja Fondacije, kada god sam dolazila u svoj rodni kraj, često su me pogađale činjenice da mnogo ljudi zaista teško živi. Upravo zbog toga, nije mi bilo teško pomagati najugroženijima. Od malih nogu, roditelji su mi usadili taj tzv. gen humanosti. Bili su mi primjer, jer su i oni pomagali mnogima, i to na različite načine. Humanitarni rad je za mene nepresušna misija, kojoj ću ostati dosljedna i u buduće. Dok god bude dobrih ljudi, koji na neki način i uzvrate - pomognu drugima kojima je ta pomoć u određenom trenutku potrebna ili uzvrate lijepom riječju, za mene humanitarni rad neće biti opterećenje, naprotiv. Na taj način, zajedničkim snagama, širimo taj gen humanosti a moja misija dobija svoju punu valorizaciju.

FRONTAL: Jeste li zadovoljni radom Fondacije? Šta ona znači za mlade u Prijedoru?

HOFFMANN: Uvijek sam željela da osnujem humanitarnu organizaciju, odnosno Fondaciju. Cilj mi je bio da na konkretan način pomognem mladim ljudima, pogotovo onima, koji iz najčešće socio-ekonomskih poteškoća i razloga ne mogu uticati na svoje dalje karijerno i životno usavršavanje a imaju motivaciju i spremni su da se posvete svom ličnom ili društvenom razvoju. Upravo Fondacija "Zajednički put", mladim ljudima to i nudi. Fondacija je sa radom počela 2012. godine, i od tog momenta, pa sve do danas, kroz razne programe i projekte pomaže mladim ljudima, pogotovo mladima sa različitim smetnjama u razvoju. Ponosna sam na činjenicu da je od osnivanja Fondacije, pa sve do danas, kroz različite programe prošlo preko 1700 korisnika. Takođe, od samog osnivanja, u mlade prijedorske regije, naše korisnike, investirano je blizu 200.000 maraka. Fondacija "Zajednički put" ima svoje stalne programe, kao što su Zaštitna radionica, Škola stranih jezika, program karijernog i psihološkog savjetovanja, kao i naš najstariji program sa kojim je Fondacija počela svoj rad - program Škola liderstva. Osim programa koje realizujemo svakodnevno, imamo i razne projekte, kroz koje mladi ljudi, pogotovo mladi sa invaliditetom, usavršavaju svoje vještine i znanja.

Svi ovi podaci koje sam navela, čine me jednim od najponosnijih donatora. Iz iskustva i mišljenja mnogih, Fondacija "Zajednički put", mnogo znači mladim ljudima. U Fondaciji su angažovani mladi ljudi, koji su dobili šansu za ostvarenje svojih potencijala, bilo kroz angažman, volontiranje, zaposlenje ili usavršavanje. Čak sam od prijatelja i samih korisnika u više navrata čula, da je Fondacija svojim radom postala svojevrsni brend grada Prijedora. Mladi ljudi u našem gradu i državi vape za šansama i prilikama, a upravo im to nudi Fondacija. S druge strane, na našim korisnicima je da te prilike, svojim trudom i radom, ostvare. Ponoviću, sve te činjenice me čine izuzetno sretnom i ponosnom.

FRONTAL: Imate li podršku drugih donatora ili partnera, možda od humanih ljudi iz Amerike? Kako oni gledaju na Vaš rad?

HOFFMANN: Moram priznati da mnogo prijatelja, ljudi i naših građana prepoznaju vrijednost mog rada. Mnogo mi znači ta podrška. Nekako mi je i to vjetar u leđa da stvaram i radim dalje. Od ljudi, pa i potencijalnih poslovnih partnera ne tražim nekakvo divljenje, već ako su u mogućnosti predložim im i mogućnosti saradnje. Veoma često i sami prepoznaju kvalitet i opravdanost Fondacije "Zajednički put", te se i rodi saradnja u nekim poljima. Ponosna sam i na činjenicu da je Fondacija inicijator plodonosnih saradnji. Dugi niz godina imamo izuzetnu saradnju sa prijedorskom Javnom ustanovom "Centar Sunce", gdje su svi njihovi učenici i korisnici naše Zaštitne radionice, a tu je i saradnja sa prijedorskim Udruženjem roditelja djece sa posebnim potrebama "Neven". Nemalo puta smo iz tih udruženja čuli poruke, da je upravo Fondacija "Zajednički put", zaista njihov prozor u svijet, te sam i zbog te činjenice zaista sretna. Svi su oni naši korisnici, a sama Fondacija širi svoje partnerstvo i prijateljstvo i van grada Prijedora. Sa Opštinom Novi Grad smo potpisali Memorandum o saradnji. Dakle, slobodno mogu reći da se Prijedorčani mogu zaista ponositi što imaju jednu ovakvu Fondaciju. Uostalom, takve pohvale čujem na svakom koraku.

FRONTAL: Kakva je saradnja sa lokalnom vlašću, imate li njihovu pomoć i podršku?

HOFFMANN: Sa našim Gradom Prijedorom imamo sve korektniju i bolju saradnju. Drago mi je što se ta saradnja razvija u pozitivnom smjeru. Mogu se pohvaliti da smo ove godine zajedno sa Gradom Prijedor realizovali Drugi po redu Sajam mladih preduzetnika. Sajam je zaista naišao na pozitivne utiske svih građana, medija a što je najbitnije i mladih ljudi. Na Sajmu su mladi ljudi i udruženja predstavili svoje preduzetničke sposobnosti. Takođe, uspostavili smo i intezivniju saradnju sa opštinom Novi Grad i mogu reći da sam pozitivno iznenađena proaktivnim odnosom samog načelnika opštine, kao i službenika sa kojima sarađujemo. Mi u Fondaciji ideja imamo, i nadamo se da ćemo i dalje imati intezivnu podršku svih lokalnih zajednica prijedorske regije u realizaciji tih ideja, a u korist naših građana.

FRONTAL: Da možete nešto da promijenite u BiH, šta bi to bilo?

HOFFMANN: Mislim da jedna osoba, usamljena u svojoj misiji, ne može mnogo toga promijeniti. Nadam se, a mislim da smo na pravom putu, da podsticanjem zajedničkog rada, insistiranjem na stalnom ličnom i društvenom usavršavanju, stvaramo i poboljšavamo uslove u kojima živimo. Ovaj proces moraju voditi mladi ljudi koji sa sticanjem iskustva i sopstvenih rezultata postaju pokretačka snaga ove zemlje. Nažalost, nesretna ratna dešavanja vratila su nas više decenija unazad i sada je potrebno isto toliko decenija vrijednog, posvećenog rada da bismo uhvatili korak sa razvijenijim zemljama. Ta inicijativa mora doći od nas, a za inicijativu nam ne trebaju ogromna sredstva, i zbog toga ako bih nešto mijenjala to bi bilo da apatiju kod ljudi zamijenim empatijom, da neprilike zamijenimo prilikama, a nerazumijevanje saradnjom. Ne bavim se politikom, niti imam nekakve ambicije prema tome. Ono što mogu ponuditi političarima ove zemlje, jeste značajno iskustvo u oblasti medicine, brige o starima, autističnoj djeci i evo u humanitarnom i društveno - odgovornom radu koji razvijamo kroz rad Fondacije, da timskim radom gradimo bolje sutra u ovoj zemlji. Samo zajedničkim snagama to možemo postići, zato i jesmo Fondacija "Zajednički put".

FRONTAL: Često dolazite u Vaš rodni grad Prijedor. Planirate li možda jednoga dana da se vratite?

HOFFMANN: Ne razmišljam o povratku, jer ja iz ove zemlje nikad nisam ni otišla. 

FRONTAL: Da li smatrate da u ovoj zemlji može doći do istinskog pomirenja, da narod živi složno, da komšija komšiju pomaže i poštuje?

HOFFMANN: Iako se na prvi pogled to i ne vidi, jer su ljudi opterećeni političkim prilikama i teškom ekonomskom situacijom u cijeloj zemlji, vjerujte mi, narod i te kako složno živi. U mom mjestu komšija je komšiju uvijek pomagao, a i danas je to tako. Ono što kao društvo trebamo postići jeste da se upravo ti dobri komšijski odnosi prošire na cijelu zemlju, region jer ista muka ne priznaje vjeru, naciju, i ostale razlike. Fondacija "Zajednički put" uvijek je a i dalje će nuditi prilike mladim ljudima bez obzira na naciju, vjeru, ili bilo koje druge razlike.

FRONTAL: Kako komentarišete odlazak mladih „trbuhom za kruhom“. Smatrate li da treba da ostanu ovdje, imaju li zapravo ikakvu nadu i egzistenciju u svojoj zemlji?

HOFFMANN: Nisam pristalica odlaska sve većeg broja mladih ljudi iz države. Naravno, svako pojedinačno odlučuje i treba da o svojoj budućnosti. Moje mišljenje je da mladi ipak trebaju ostati ovdje. Uvijek sam za odlazak mladih na usavršavanje, doškolavanje pa i na rad, ali da nakon toga svoje znanje i iskustvo ovdje prenose. Danas, mi kao društvo treba da obezbijedimo mehanizme i načine kako da to i ostvarimo. Ponoviću opet ono što sam već navela. Upravo naši programi su te vrste, da se mladi dodatno edukuju kako bi ovdje izgrađivali svoje bolje sutra. Mi ćemo i dalje ići sa tim ciljem, motivisaćemo i razvijajati samosvjesne mlade koji kroz svoj angažman unaprijeđuju uslove života u lokalnoj zajednici.

FRONTAL: Kakvi su Vam planovi za budućnost?

HOFFMANN: Plan mi je u stvari da nemam plana. Moje želje su da svoju zemlju vidim bez gladnih, da su ljudi obezbijeđeni i da imaju dovoljno za svoje potrebe. Na mladima svijet ostaje, pa i ova naša država. Želja mi je da i oni imaju posao koji će sa voljom i željom raditi, odnosno, jednostavno da imaju bolje sutra. U narednim danima, na internet stranici Fondacije, biće objavljeni pozivi za odabir učesnika pete generacije programa “Škola liderstva”, kao i konkurs za odabir učesnika jednog novog projekta koji se finansira iz sredstava EU, posredstvom Caritasa BiH, čiji je naziv “Inkluzivno preduzetništvo” a kroz koji će mladi i druga lica s invaliditetom imati priliku da ostvare svoju ekonomsku samostalnost, da steknu preduzetničke vještine i da probamo obezbjediti da i ova lica prijedorske regije, barem u određenoj mjeri, mogu živjeti od svoga rada. 

Uglavnom, sve aktivnosti moje Fondacije možete pratiti na internet stranici http://www.fondacijazajednickiput.org/

Autor: Danka Savić