Hunze za sebe tvrde da su potomci Aleksandra Velikog. Sličniji su Evropljanima nego drugim Azijskim narodima.

Jedan od razloga za veliko interesovanje za njih je njihova specifična mladolikost, otpornost na razne bolesti među kojima je i rak, tome u prilog govori kako im je prosječni životni vijek oko 100 godina, iako mnogi među njima žive od 110 do 120 godina.

Danas postoji oko 30 hiljada ljudi Hunza naroda, a iako za to ne postoje pisani dokazi, kažu kako je među njima bilo i pojedinaca koji su doživjeli i do 160 godina. Ova mala, sretna i neobična zajednica živi na nadmorskoj visini od oko 3000 metara, a kaže se kako je Hunzama nemoguće pogoditi starost, jer sa 40 godina obično izgledaju duplo mlađe.

Kako je to moguće? Ni znanstvenici nisu posve sigurni, stoga su se bacili na izučavanje njihovih životnih navika u nadi da će tako otkriti "sveti gral zdravlja". Sami pripadnici naroda tvrda kako tajna njihove mladolikosti i imuniteta leži u zdravim navikama.

Iako je poznato se ženska plodnost drastično smanjuje nakon 40-e, kod Hunzi ovo pravilo i nije tako strogo te postoje primjeri žena koje su rađale i u 60-ima, budući da im i menopauza nastupa u kasnijoj životnoj dobi. To zahvaljuju životu s malo stresa, puno seksa i najboljoj prehrani na svijetu.

Činjenica je kako Hunze rijetko obolijevaju, ne samo od hroničnih bolesti poput raka, dijabetesa ili pak srčanih bolesti, no oni se i rijetko zaraze kratkotrajnim virusima poput onog gripe.

Naućnici nagađaju kako iza svega stoje brojne metode kojima oni od mladosti jačaju svoj imunitet, a poznato je kako se Hunze bez problema kupaju i u posve ledenoj vodi. Redovno poste Specifično za Hunze je da jedu samo ono što uzgoje - ne prihvaćaju uvoznu ili industrijski proizvedenu hranu, a za znanstvenike je upravo jedna od tajna njihove dugovječnosti, piše Shift.

Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu jako puno sušenih marelica, razne žitarice (uglavnom proso, heljdu i ječam), mahunarke te rjeđe ovčji sir, mlijeko i jaja.

Jedan dio godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri mjeseca već piju samo sok od sušenih marelica. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. Sjemenke marelica bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki rade ulje. No, riječ je o iznimno malim dozama koje u protivnom mogu biti opasne po život. Tamo je čak stvar prestiža koja obitelj ima više stabala marelica na svojoj zemlji.

Za njih vjeruju da im donose jak libido, dugu plodnost i vitalnost. Puno hodanja i smijeha Hunze provode većinu svog vremena u prirodi, na svježem zraku. Postoje brojne znanstvene studije koje potvrđuje benefite takve prakse, a za Hunze je specifično kako na dan prohodaju oko 20 kilometara.

Osim toga, ništa se ne može usporediti hodanjem po neravnom prirodnom terenu satima, što je njima svakodnevica. Dok se u ostatku svijeta radi "na normu" i pod stalnim stresom, Hunze prakticiraju meditaciju. Što se tiče uzimanja pauza, oni tu vjeruju svom instinktu, naprosto se odmarajući kad god osjete da im je to potrebno.

Iako su vrlo druželjubivi, pripadnici ovog naroda imaju naviku i nekoliko sati na dan provoditi sami, kad meditiraju i općenito se posvećuju svojim mislima.

Izvor: Radio Sarajevo