Ovo poručuje ministarka uprave i lokalne samouprave RS Lejla Rešić, koja podsjeća da su naši ljudi, kojih zaista ima svugdje, uspjeli da ostvare brojne kontakte u inostranstvu.

Rešić: A, Bogu hvala, nisu nas zaboravili. Svaka lokalna zajednica ima nekog ko može da napravi prvi iskorak. Preko ljudi sa ovih prostora, strani investitori su čuli za resurse kojima raspolažemo.

Kad smo posebno postali svjesni značaja dijaspore?

Rešić: Za vrijeme velikih poplava koje su pogodile RS. Naši ljudi i udruženja iz inostranstva su se toliko angažovali oko te katastrofe, da je postalo više nego jasno koliko je dijaspora važna. Što bi naši stari rekli: “Neka svoga i u gori vuka”.

Šta se od tada promijenilo u svjesti ljudi koji su na čelu lokalnih zajednica?

Rešić: Shvatili su da je ključ prosperiteta u njihovim rukama. Da postoje ljudi koje će pomoći, ali da i oni moraju da zasuču rukave. Dijaspora, naime, više nije individualni pristup nego naš resurs.

Koju još bitnu novinu donosi pomenuta strategija?

Rešić: Višetipski koncept lokalnih zajednica, koji podrazumijeva istovremeni razvoj i gradova i opština koje im gravitiraju, a na osnovu resursa sa područja na kojem se nalaze. Dakle, da zajednički planiraju i da to bude osnova za njihovu nadogradnju, da grad opštinama bude kao stariji brat.

Rekli ste da su jake opštine preduslov jake Srpske. Koliko je, onda, stvarno jaka RS?

Rešić: Mislim da možemo biti zadovoljni. Pola opština jeste nerazvijeno ili izrazito nerazvijeno, ali ipak smo na dobrim temeljima. Naravno da postoje problemi, ali lokalna zajednica je temelj svega, temelj koji mora biti sve jači i stabilniji.

Koji je najveći problem koji tišti nerazvijene opštine?

Rešić: Ljudi koji su od 2012. do 2016. ostavili ogromne deficite, onolike koliki su praktično budžeti. Njihovi nasljednici će se i u narednom periodu baviti samo saniranjem posljedica nasljeđenih problema. Uspjeh će biti da isplaćuju platu i doprinose, ali neće moći da se bave razvojem. Nažalost, u njima vlada kompletan pravni i ekonomski haos.

Imaju li bar nečim da se pohvale?

Rešić: Dobra stvar je što nemamo blokiranih opština. Sporadično se dešava da dođe neka sudska presuda, ali račun bude odblokiran. Dakle, zasad je dobro.

Šta je sa prekobrojnim činovnicima u opštinama i gradovima?

Rešić: To jeste ogromno opterećenje za lokalne zajednice. Međutim, do 2016. zakonom nije bila definisana granica, pa su se dešavala čuda. Najgora situacija je u Trebinju, gdje se zaista veliki broj ljudi ne uklapa u zakon.

Kako će ovaj problem biti riješen?

Rešić: Nikom nije cilj da ljudi ostanu bez posla, jer oni nisu krivi. Računa se na prirodni odliv, odnosno penzionisanje, a važno je da je smanjeno zapošljavanje. Takođe, ima i opština koje sad imaju zakonsku mogućnost da zaposle i po 50 novih radnika, kao što su Gradška, Laktaši, Prijedor, Mrkonjić Grad.

Zvuči nevjerovatno da njihovi načelnici upražnjena mjesta već nisu popunili nekim “svojim” ljudima?

Rešić: Nisu, a imaju prostora za to. Vjerujemo da su zaokupljeni nekim drugim poslovima i projektima u pravcu razvoja opštine, a ne novim zapošljavanjima.

Kolika nam je prijetnja sve masovniji odlazak ljudi iz Srpske?

Rešić: U tom pogledu ne razlikujemo se mnogo od zemalja okruženja i Evrope. Iz Hrvatske koja je članica EU, godišnje ode oko 100.000 ljudi. U svakom slučaju, riječ je o ozbiljnom problemu sa kojim se, međutim, suočavaju i mnogo razvijenije ekonomije.

Da, ali te ekonomije će deficit radne snage popuniti nama, a ko će doći da radi u RS? 

Rešić: Naravno da to jeste problem. Međutim, u RS se iz inostranstva vraćaju ljudi u trećoj životnoj, a dobro je i to što sa ovih prostora još mahom ne odlaze cijele porodice.

Izvor: Blic