Intervju
Saša Lazić, bivši vođa “Lešinara”: Ne mijenjam dres, ostajem uz Čavića!
Saša Lazić - Medo, jedan je od preostala dva odbornika Narodnog demokratskog pokreta u Skupštini grada Banjaluka, u intervjuu za Frontal govori o odborničkom mandatu, dosadašnjem radu gradskog parlamenta, lokalnim problemima, ali i onome po čemu ga brojni sugrađani znaju – banjalučkom Borcu.
Nakon što su odbornici
Dragan Talić i Vladimir Mirošljević nedavno napustili NDP, Lazića smo prvo
pitali da li on ostaje u stranci Dragana Čavića?
Prošle
godine, pred same lokalne izbore, pristupio sam NDP-u, stranci čovjeka kojeg
podržavam i za kojeg glasam pune dvije decenije. To je prvi put u životu da sam
ušao u neku stranku. Sada me vaše kolege masovno zovu i pitaju ostajem li uz
Dragana Čavića. Naravno da ostajem, nisam potkupljiv, ne prelijećem i ne
mijenjam boju dresa zbog prilike za ulazak u vlast i izvjesnog dijela kolača u
njenoj podjeli. Nadam se da sam sada potpuno jasan.
Da li ste, kao odbornik
NDP-a u Banjaluci, zadovoljni urađenim u proteklim mjesecima i mislite li da je
moglo više?
Nisam
posebno zadovoljan urađenim u gradu za proteklih osam mjeseci, mada nisam ni
skroz nezadovoljan. Nova administracija jeste pokrenula niz nekih aktivnosti i
projekata. Međutim, građani nisu sva ta rješenja ocijenili pozitivno, kao ni
mi. Još uvijek je mnogo problema u ovom gradu. Od rupa na ulicama, koje se krpe
valjda jednom godišnje, pa sve do nastavka kontinuiteta masovne bježanije i
napuštanja Banjaluke zauvijek, od strane velikog broja građana. Tragično, pravi
egzodus! Tu je i neotvaranje novih radnih mjesta, nepokretanje proizvodnje,
inertno, pasivno i loše održavanje i unapređivanje saobraćajno-komunalne
infrastrukture I mnogi drugi problemi koji su već godinama tu.
Koje su konkretne stvari
koje ste vi uradili u odborničkom mandatu?
Mogu
reći da sam bukvalno svakodnevno na terenu i sa ljudima, gdje sagledavam i
pokušavam riješiti njihove probleme, u čemu imam i određenog uspjeha. Sve ide
jako sporo, jer grad nije sposoban da riješi probleme sa neažurnim izvođačima i
da raskida štetne ugovore, pa nam obična rupa na ulici čeka na krpljenje i po 6
mjeseci. To je za mene katastrofalno! Od krupnijih stvari, mogu izdvojiti svoje
amandmane na budžet grada, koje je gradonačelnik usvojio, a to je
udvostručavanje sredstava za pronatalitetnu politiku u tekućoj godini i
donacija ambulanti Sv. apostol i evangelist Luka od 10. 000 KM. Takođe, uspio
sam, u saradnji sa svojom strankom, na Starčevici napraviti malo osvježenje
postavljanjem novih klupa, a u narednim danima predstoji nam i postavljanje
sprava za vježbanje na otvorenom, kao i korpi za smeće. Još je tu niz sitnijih stvari
i projekata obnove devastiranih infrastrukturnih objekata i slično.
Šta planirate uraditi za
građane u narednom periodu?
Kao
odbornik, okrenut sam i otvoren ka svim građanima i cilj mi je da popravim grad
bar za nekoliko promila. Samo da smanjimo odlazak u inostranstvo! Pa, više je
ljudi otišlo iz Banjaluke u zadnje 3 godine, nego u ratu! Servisne informacije
o broju rođenih beba su poražavajuće, a često i daju lažnu sliku, jer zbrajaju
bebe iz svih okolnih mjesta, a predstavljaju to kao broj za Banjaluku.
Namjeravam još više uvećati iznos koji se izdvaja za pronatalitetnu politiku,
te ostati otvoren prema sugrađanima u slučaju potrebe.
Sugrađani vas pamte kao
jednog od vođa navijača Borca. Da li danas idete na utakmice i budete u kopu?
Da, bio sam 6-7 godina vođa navijača Borca i na to sam ponosan. Paralelno s tim sam studirao, radio i igrao aktivno fudbal. Imao djevojku i "visio" sa društvom vani non stop. Kažem često, živio sam praktično 3-4 života odjednom. To je definitivno najljepši period mog života, ali i period koji je najbrže prošao. Danas volim otići i na stadion i u dvoranu, dakle, na fudbal, košarku i rukomet. Pred skori početak fudbalske sezone, dres, duks i šal su spremni, a velika očekivanja u narednoj sezoni imam i od KK Borac. Živim i za njihov povratak na staze slave iz 90-ih godina! Jedva čekam i nedjelju, odnosno utakmicu sa Čelikom na Gradskom stadionu! Vjerujem da, ako uspijemo dići Borac na viši nivo, i građani mogu da se vrate u velikom broju u dvoranu i na stadion, što bi nam bar malo olakšalo ove teške uslove svakodnevnog života. Na kraju, svoje sugrađane pozivam da što masovnije koriste blagodeti našeg Banj brda i da što više šetaju gore. Naše, a svjetsko i još besplatno!
Frontal