U tim napadima poginulo bi, prema procjenama, do 60 miliona ljudi i bilo bi uništeno 85 odsto industrijskog potencijala. 

SAD su nakon rata jedine imale nuklearno oružje, koje su i upotrijebile u napadima na Hirošimu i Nagasaki. 

U septembru 1948. godine tadašnji američki predsjednik Hari Truman odobrio je dokument Savjeta za nacionalnu bezbjednost o "Politici nuklearnog rata", u kojem piše da bi SAD trebalo da budu spremne na "brzo i efikasno korištenje svih mogućih sredstava, uključujući nuklearno oružje, u interesu nacionalne bezbjednosti". 

General Kurtis Le Mej, koji je predvodio "strateško bombardovanje Japana", uključujući nuklearno bombardovanje Hirošime i Nagasakija, predložio je pokretanje kompletnog nuklearnog inventara u SAD protiv 70 sovjetskih gradova i metropola Istočne Evrope u periodu od 30 dana. 

Godine 1949. osmišljen je plan "Dropšot", koji je predviđao da SAD napadnu Sovjetski Savez i bace više od 300 nuklearnih i 20.000 tona konvencionalnih bombi na 200 ciljeva u 100 naseljenih mjesta, uključujući i Moskvu i Lenjingrad  /danas Sankt Peterburg/, prenosi "Ruska reč". 

Popis ciljeva sadrži 1.200 gradova, od Istočne NJemačke na zapadu do Kine na istoku. Moskva se nalazila na vrhu popisa sa 179 ciljeva, uključujući i Crveni trg, dok je za Lenjingrad planirano 145 bombi. 

Moć nuklearnog oružja SAD kretala se između 1,7 i 9 megatona - radi poređenja bomba "Litl boj" /Mali dječak/, bačena na Hirošimu 6. avgusta 1945. godine, iznosila je oko 0,013-0,018 megatona. 

Istočni Berlin, kao i Varšava i Budimpešta bili su na popisu, zajedno sa drugim gradovima koji se nalaze izvan sovjetskih granica, i imali su 91 označenu metu. 

Između 75 i 100, od 300 nuklearnih bombi, trebalo je da sasvim unište svu sovjetsku borbenu avijaciju. 

Plan "Kategorija 275", koji se može vidjeti u američkoj Arhivi za nacionalnu bezbjednost, predviđao je da će tokom američkog napada poginuti oko 60 miliona ljudi. 

Ukoliko bi SSSR odbio da se preda nakon razornog napada, SAD bi nastavile bombardovanje urbanih i industrijskih područja do potpunog uništenja. Američki planovi išli su i dalje od Rusije. Peking je bio na listi "top 20" sa 23 područja predviđena za uništenje. 

Prema knjizi "Operacija Treći svjetski rat: Tajni američki plan za rat sa Sovjetskim Savezom" Entonija Braundurantea, jedina prepreka na putu ovog nuklearnog napada bio je - manjak nuklearnih bombi. 

Međutim, svi planovi pali su u vodu nakon što je SSSR uspješno testirao svoju nuklearnu bombu 29. avgusta 1949. godine. Kako se navodi u knjizi, taj događaj je potresao američke političke i vojne krugove, koji su vjerovali da će njihov nuklearni monopol potrajati mnogo duže.

Izvor: SRNA