Tadašnji predsjednik Srpske prije tačno 24 godine dao je zanimljiv intervju za „Krajiški vojnik“, odnosno list Prvog krajiškog korpusa VRS, koji prenosimo u cjelini.

Pred međunarodnom zajednicom je novi izazov – insistiranje na Vens-Ovenovom planu što bi bilo besmisleno, jer o njemu bi bilo bespredmetno pregovarati. Sudeći prema najnovijim vijestima iz Vašingtona i Moskve,ali i drugih centara svjetske politike izgleda da će se morati tražiti novo rješenje za bivšu Bosnu i Hercegovinu. Vens-Ovenov plan je, dakle, mrtvo slovo na papiru.

- Šta i kako poslije referenduma?

Nakon sjednice Narodne skupštine Republike Srpske 19. i 20. maja na Jahorini kada su saopšteni zvanični rezultati referenduma više nema nikakve dileme – plan Vensa i Ovena je mrtav! O njemu sada postaje bespredmetno govoriti kao o cjelini, već se može razgovarati samo o nekim njegovim segmentima – o, recimo, sporazumu o miru koji se dobrim dijelom već ostvaruje. Kako je, međutim, primjena plana moguća samo u paketu, a ne parcijalno nakon referendumskog NE doživio je debakl. To smo jasno rekli u Odluci o usvajanju rezultata referenduma i u Deklaraciji. Ali ako je Vens-Ovenov plan mrtav, a jeste, ni u kom slučaju ne znači da je stavljena tačka na mirovni proces. Naprotiv, u Deklaraciji koju je usvojila Narodna skupština na Jahorini, nedvosmisleno smo se opredijelili za nastavak mirovnog procesa. I prije, a sada posebno ubijeđeni smo da do mira može i mora doći isključivo pregovorima, a ne ratom.

- Kako druge dvije strane mogu da reaguju na ovakvu odluku građana Republike Srpske da ne prihvate Vens- Ovenov plan budući da su ga one prihvatili i potpisali kompletnog?

Građani Republike Srpske, ističem ovo građani, a ne samo Srbi, ogromnom većinom, sa više od 96 odsto glasova, izjasnili su se protiv predloženih rješenja. Otprilike isti procenat bio je i za Republiku Srpsku. Ne zanima nas kako će na tu odluku, na volju naroda, reagovati Hrvati i Muslimani. Oni Hrvati i Muslimani koji žive u Republici Srpskoj reagovali su kao i Srbi. To nedvosmisleno govore brojke – odnos stanovništva i broja glasova protiv plana i za Republiku Srpsku. Eto, recimo, naselja Gornji Šeher i Vrbanja pored Banje Luke, iako izrazito muslimanska glasovima svojih građana su pokazali da su protiv plana. Mogli ste otići i u bilo koje hrvatsko naselje i uvjeriti se u isto. Prosječan procenat izjašnjavanja protiv plana u takvim mjestima bio je iznad 75 odsto. Za skupštinskom govornicom odao sam priznanje svim lojalnim Hrvatima i muslimanima koji su se odazvali na referendum, a to želim da ponovim i u ovoj prilici. Na nama je sada zadatak i moramo sve da u činimo da interesi tih ljudi budu maksimalno zaštićeni, jer oni su građani Republike Srpske, a naš Ustav mora da bude građansko-liberalan, utemeljen na građanima i na osnovama građanske demokratije, prije svega na ljudskim pravima i slobodama.

- Međunarodna zajednica je pred novim teškim zadatkom. Šta sada očekujete, koji bi naredni potez mogli da povuku kopredjsednici ili, možda Vašington, Brisel ili Moskva?

Uputili smo apel svim političarima svijeta, humanistima i organizacijama da se aktivno uključe u nastavak mirovnog procesa kako bi se našao put izlaska iz ćorsokaka u koji su zapali mirovni pregovori. Ono što je rečeno u Deklaraciji, a što želim da ponovim, ma ko bude posredovao u daljem mirovnom procesu mora da računa na Republiku Srpsku. Naša delegacija je i dobila mandat, odnosno Narodna skupština ga je samo produžila, da nastavi pregovore, ali samo kao predstavnici Republike Srpske, a ne, kako je to do sada bilo, kao predstavnici bosanskih Srba. Nadam se da međunarodna zajednica neće insistirati, jer se svijet već jasno uvjerio kakva bi bila njegova primjena. Hrvati su oružjem počeli da ga sprovode iako su rješenja najviše njima bila naklonjena. Gospoda kopredsjednici, zapravo gospodin Oven, su stvorili ratni,a ne mirovni plan. Ne smijem ni da pomislim šta bi bilo da je, kojim slučajem došlo do povlačenja naše Vojske iz spornih provincija. Krvoproliće Hrvata i muslimana u centralnoj Bosni i u Hercegovini dobrim je dijelom uticalo na otrežnjenje međunarodne zajednice, pa je i predsjednik SAD Bil Klinton izjavio kako se u bivšoj BiH vodi građanski rat, mada je doskoro i sam isključivo Srbe apostrofirao kao agresore. Jedno vrijeme je, čak, bio spreman da bombarduje srpske položaje u bivšoj BiH.

- Da li je baš ta prijetnja Vašingtona da će bombardovati srpske položaje i vojne ciljeve najviše doprinijela da stavite uslovni potpis na Vens- Ovenov plan u Atini. Kada se osvrnete na sve što je tome prethodilo, a i na događaje poslije Atine, šta mislite – nije li to bila loša procjena ili nešto drugo?

To doživljavam kao lični poraz. U jednom trenutku, valjda pod presijom tih silnih ucjena i prijetnji, pomislio sam da će zbilja Amerikanci da bombarduju Srbe. Čak sam bio spreman da dam i ostavku na mjesto predsjednika Republike. Javno sam rekao da ću to i učiniti ukoliko Narodna skupština ne prihvati Vens-Ovenov plan. Možda se, u određenom momentu i u određenim uslovima radilo o mojoj pogrešnoj procjeni, jer je u Bijeljini plan bio odbačen jednoglasnom odlukom poslanika. Na Jahorini je odbačen ponovo ogromnom većinom glasova – svega 12 uzdržanih i dva protiv. Grci su bili i ostali naši pravi prijatelji. Premijer Konstantin Micotakis je došao na Jahorinu ne bi li ubijedio narodne poslanike da prihvate Vens-Ovenov plan. Bio je razočaran na kraju one maratonske sjednice, ali nam nije okrenuo leđa, nego je i dalje ostao vjeran prijatelj srpskog naroda zalažući se za nastavak mirovnog procesa, odlučno se suprotstavljajući bilo kakvoj i bilo čijoj vojnoj intervenciji.

- SAD su, izgleda, okrenule kompas za 180 stepeni. Sada iz Vašingtona stižu čak i riječi podrške rukovodstvu Republike Srpske. Šta se to moglo dogoditi da neki novi, mnogo povoljniji vjetrovi počnu da duvaju prema Republici Srpskoj?

Dogodio se narod. SAD i Francuska, pa Velika Britanija, sve su to zemlje sa razvijenom građanskom demokratijom. Politička i državna rukovodstva tih zemalja su mogla da obmanjuju svoj narod sve dok nisu bili poznati rezultati referenduma u Republici. Jer, referendum je najdemokratskiji čin odlučivanja, a to se mora ocijeniti i uvažavati u demokratskim zemljama. Zato i kažem da je referendum odigrao presudnu ulogu, jer svijetu mora da bude jasno da Republika Srpska nije volja jednog čovjeka, da to nije volja čak ni jednog parlamenta, a preko te volje se ne može tek tako gaziti. Očekujem daleko više razumijevanja i od gospodina Klintona, a i od gospodina Jeljcina, i od gospodina Kola, dakle od svih. Svako silom nametnuto rješenje ne vodi miru, nego samo rasplamsavanju sukoba.

- Kako ste reagovali na rampe pa Drini?

Bilo mi je nemjerljivo teško. Srce me je boljelo. Drina nas je oduvijek spajala, a sada nas je razdvojila. Ali, mi smo shvatili – rukovodstvo Jugoslavije, Srbije i Crne Gore bilo je, jednostavno rečeno, prisiljeno da povuče jedan takav potez. Iskreno saosjećamo sa patnjama naše braće preko Drine, ali ubijeđeni smo da mi nismo isključivi uzrok zavedenim sankcijama. Jer, kada smo u Atini otvoreno pitali kopredsjednike da li će sankcije protiv Jugoslavije biti ukinute ako potpišemo odgovoreno nam je da, možda, samo nove sankcije, neće biti zavedene. I to možda. Vjerujem da nas Drina nikad više neće razdvajati, da će nas samo spojiti, jer i sa lijeve i sa desne obale je srpski parod.

- Kako procjenjujete trenutnu situaciju u bivšoj BiH? Potpisano je nekoliko primirja između zaraćenih strana, ali se održava, i to jedva, ono između Srba i Hrvata, kao i Srba i muslimana. Ne treba ni govoriti da Hrvati i muslimani nastavljaju sa žestokim međusobnim sukobima.

Ti njihovi međusobni sukobi su posljedica Vens-Ovenovih provincija. Da se Bosna i Hercegovina podijelila na nekoliko provincija po etničkom principu ne bi došlo do ovako žestokih sukoba između Hrvata i muslimana. Mir bi, to odgovorno tvrdim, bio postignut. Izlaz se, dakle, mora tražiti u podjeli bivše BiH na tri etničke cjeline.

- Dakle, ni konfederalno uređenje ne dolazi u obzir?

Ne, mi smo i u onom drugom referendumskom pitanju ostavili mogućnost da se samostalna Republika Srpska može udruživati sa drugim republikama.

- Šta bi to konkretno značilo?

Samostalna Republika Srpska je stvarnost i na nju se mora računati u svim varijantama. Ona se može udruživati, na konfederalnoj ili federalnoj osnovi i o tome će ponovo odlučivati građani. To udruživanje može biti sa drugim državama i drugim republikama, ali i drugim nacionalnim zajednicama. Dakle, može se tragati i za konfederalnom BiH, ali nipošto za unitarnom.

- Zapad neće dozvoliti stvaranje Velike Srbije?

Kome je to, uopšte stalo do stvaranja Velike Srbije? Čak i da dođe do udruživanja Republike Srpske sa Jugoslavijom na federalnoj osnovi Republika Srpska će zadržati svoj identitet i svoj integritet. Zapad zna da ni o kakvoj Velikoj Srbiji nema ni govora i on to potencira samo da bi se obračunao sa Srbijom onakvom kakva je.

- Ima nekih procjena da bi se rat iz bivše BiH mogao „preseliti“ u Jugoslaviju, preciznije na Sandžak i Kosovo, pa čak i u Vojvodinu?

Ima i takvih prognoza, pa čak i nagovještaja i one nisu bez osnova. Jer, scenario, izgleda, nije izveden do kraja, jer su ga Srbi prekinuli.

Izvor: srbiubih.com

KRAJIŠKI VOJNIK – List Prvog krajiškog korpusa, godina 3, broj 16, Banja Luka, maj 1993.