Istina, od svog referendumskog proglašenja 11. maja 2014. godine, DNR nije dobila priznanje nijedne države članice Ujedinjenih nacija, čak ni Rusije. I pored toga, „Republika“ kako je ovdje zovu, iz dana u dan sve je konzistentnija.

Ukrajinska plavo-žuta zastava ustupila je na javnim institucijama mjesto zastavi DNR: crno-plavo-crvenoj trobojci sa dvoglavim orlom koji se nalazi i na ruskom grbu.

Zaljubljeni parovi šetaju centrom Donjecka, u parkovima djeca kruže na plastičnim triciklima. Tu i tamo na ponekom zidu natpisi „Sklonište“, praćeni strelicom, remete očiglednu atmosferu mira.

Iznenada, čuje se detonacija. Pa još jedna. Odjeci udara podsjećaju nas da je front udaljen samo nekoliko kilometara. Vidan porast sukoba od početka godine nadovezao se na trgovinsku blokadu između Kijeva i separatističkih regiona. Ovog proljeća tenzije su se koncentrisale oko pogona za filtraciju vode u Jasinuvati, u predrgađu Donjecka, koji je ukrajinska vojska zauzela 27. februara. Pogon opskrbljuje vodom naselja s obje strane linije sukoba.

Prema podacima ukrajinskog Ministarstva za socijalnu politiku, 1.6 miliona stanovnika Krima i Donbasa izbjeglo je usljed borbi. Teško je procijeniti koliki je broj ljudi ostao u samoproglašenim republikama, koje obuhvataju najurbanizovanije oblasti regiona u kom je prije rata živjelo 6.5 miliona stanovnika, i u kom se danas, prema podacima UN, nalazi 2.3 miliona onih kojima je neophodna humanitarna pomoć.

DNR je 7. oktobra 2014. godine osnovala Republikansku centralnu banku. Putem njihovih transakcija bilo je moguće platiti komunalije, kao i podići penzije u rubljama. Već u proleće 2015. godine, gotovo 90 odsto transakcija obavljalo se u ruskoj valuti. Centralne banke Donjecka i Juganska otvorile su međunarodne račune u jednoj banci u Južnoj Osetiji, republici koja se otcijepila od Gruzije, koju Moskva priznaje od 2008. godine, i koja vjerovatno taj kanal koristi za transfer finansijske pomoći.

Iako Kremlj nije priznao nijednu od ove dvije republike, ruski predsjednik Vladimir Putin preuzeo je dodatni korak ka normalizaciji teritorija kada je 18. februara potpisao dekret kojim je ozvaničeno „privremeno“ priznavanje psoša, registarskih tablica, krštenica, bračnih potvrda i drugih zvaničnih dokumenata.

Prije nego što je Ukrajina izgubila kontrolu, većina rudnika i industrije iz Donjecka i Luganska bila je registrovana u Kijevu. Predsjednik DNR Zaharačenko najavio je 1. marta oduzimanje 43 kompanije, mahom rudnika i metalurškog sektora koji su bili u vlasništvu Rinata Ahmetova. Taj oligarh rodom iz Donbasa, isprva je podržavao separatistički tabor, da bi potom prešao na stranu Kijeva.

Vlasnik preduzeća „System Capital Management“ izgubio je i stadion „Donbas arena“, na kom je redovno dijelio humanitarnu pomoć, kao garant uticaja među stanovništvom Donjecka.

Izvor: sedmica.me