Ako je Aleksandar Vučić dokon, pa može da prati političku situaciju u bh. entitetu Republika Srpska, onda je ili razočaran Miloradom Dodikom ili mu se divi. Nakon nekoliko protesta radnika, sindikata, rudara, šumara i nakon što mu je Narodna skupština RS-a odbila poslušnost, Dodik nije u stanju da rastjera tu političku kafanu i raspiše jedne obične prijevremene izbore. To bi bio razlog Vučićevog razočarenja. No, ipak može biti i da predsjednik-premijer Srbije zavidi Dodiku jer parlamentarne izbore uopšte ne mora da raspisuje. Predsjednik RS-a iza sebe ima Radio-televiziju RS-a, a RTRS ima uvijek vremena za intervju sa svojim predsjednikom.

Čarobnost tog intervjua jest poput iščekivanja Eurosonga. Ne znate kakve ćete sve scenske nastupe vidjeti, ali definitivno možete očekivati spektakl, s tim što u ovom slučaju, ni kad se program završi, ne znate ko je pobjednik. Nakon Dodikovog intervjua s Nadom Veletić za emisiju Pečat ostalo je nejasno je li se RTRS osposobio da postavljanje pitanja, ako ih već u intervjuu mora biti, dovede do potpunog besmisla ili je, pak, Dodik uspio da osmisli novu, ubitačniju formu saopštavanja što neprovjerljivijih, nepostojećih i netačnih "informacija".

"Evo, pita me čovjek: 'Gospodine predsjedniče, liči li ovo Vama na mini državni udar?'", reče Dodik govoreći o odbijanju odluke Vlade da proda Rudnik željezne rude. I sve tako izgleda, kaže Dodik. Radnici Mittala protestuju zbog prodaje Ljubije, kakve to veze ima jedno s drugim, pita se predsjednik RS-a. Na to mu Nada Veletić odgovara: "Vidite, predsjedniče, da su instruisani."

Prizivanje prijevremnih izbora

Toj podršci predsjedniku može se dodati i nepodnošljiva RTRS-ova promocija teksta objavljenog u beogradskom Oslobođenju, u kojem autor Radoslav Milutinović, koji je napisao ukupno jedan tekst, ako uopšte i postoji, tvrdi da opozicija u RS-u provodi kriminalizovanje vlasti i opstruisanje priliva novca. Ko bi pored takvog javnog servisa ikad trebao prijevremene izbore?

No, za opoziciju i sve koji žele vidjeti kako Dodik gubi vlast najbolje bi bilo da prijevremene izbore ni ne prizivaju. Raspiše li ih Dodik odmah, biće to jedna od najvećih njegovih pobjeda. Ne samo zbog briljantne kampanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji je na prošlogodišnjim lokalnim izborima pokosio Savez za promjene, ne ni zbog toga što građani RS-a izuzetno vole Dodikovu politiku sigurnog srljanja u propast ili RTRS-ovu propagandnu snishodljivost nego najviše zato što niko ne želi da gleda scenario neozbiljnog izvlačenja iz provalije, pogotovo zato što je u ovom momentu ta provalija izvjesno preduboka. Sigurna propast ipak se prati lakše od neozbiljnog spašavanja. Zaplače se tu i tamo, ali ne izaziva ljutnju i bijes nego apatiju.

Izreku kineskog filozofa Lao Cea da "putovanje od 1.000 milja počinje prvim korakom" opozicija u RS-u shvatila je kao geslo prema kojem im je, ako žele da sjednu i sruše Vladu, za početak dovoljno samo da sjednu. Za rušenje vlasti, dakle, za početak je dovoljno da se to predloži. Vjeruju da će vlast uspjeti uspostaviti izglasavanjem nepovjerenja Vladi i da će u tome imati podršku nekih poslanika pozicije. Uvjereni su da će narodni poslanici, poznati po praksi da u tri dana pred Novu godinu usvoje 18 prijedloga izmjena i dopuna zakona sa budžetom, planom izvršenja, ekonomskom i reformskom politikom, s mirom i racionalno pročitati 199 stranica teksta. Zašto ne bi kad je to obrazloženje zašto srušiti vlast koju oni i sami čine?

Taj iscrpan angažman, zna se, rezultiraće jedinim logičnim scenariom: da bi poslanici vladajuće parlamentarne većine bili u novoj vlasti, koju će činiti Savez za promjene, prvo će srušiti sopstvenu vladajuću većinu. Problem je što opozicija zaista ne zna šta dalje, koliko ih je, kako će izvesti smjenu vlasti prije izbora. Adam Šukalo, nekadašnji predsjednik Napredne Srpske, sada član opozicione Partije demokratskog progresa, kaže da neće pružiti podršku naporima opozicije da, skupa s trenutno vladajućim Demokratskim narodnim savezom, formira novu vladajuću većinu.

Prijedlog od 199 stranica

Dobro obaviješteni izvori u Srpskoj demokratskoj stranci tvrde da Savez za promjene upućuje inicijativu za smjenu Vlade moleći Boga da Vlada ne padne. Tvrde da im je ovaj prijedlog samo igra kojom žele obezbijediti bolju poziciju za opšte izbore 2018. godine. Njihovu bezidejnost i neorganizovanost pokazuje i činjenica da će tri dana prije nego što prijedlog za neizglasavanje povjerenja Vladi RS-a bude na dnevnom redu Narodne skupštine Predsjedništvo SDS-a organizovati unutarstranačke izbore.

Tri dana pred "odlučujuću" sjednicu, na kojoj treba oboriti staru i formirati novu vladu, SDS će malo da se konsoliduje, izabere glavni odbor, možda i predsjednika stranke, šta sve već bude trebalo.

Do tada su javnosti dali u amanet da pročita i razbistri 199 stranica sitno kucanog teksta ne bi li i sama zaključila šta su sve propusti Vlade RS-a. Budu li uspjeli dobiti javnu i podršku DNS-a, tek će tada da izaberu lidera koji će predstavljati njihovu politiku. Pa nije RS Kosovo da se prijedlog o izglasavanju nepovjerenja vladi i formiranje nove vlade desi u 15 dana. Ozbiljna je ovo demokratija!

Ipak, s prijedlogom o izglasavanju nepovjerenja Vladi RS-a na 199 stranica opozicija je pošla u svatove, a da ne znaju koliko ih je, čime raspolažu, koliki je miraz ili dug, bez mladoženje i onog bez čega se u svatove ne ide, a nosi samopouzdanje, samoinicijativnost i preduzetnost. U svjetonazorskom i ideološkom smislu, to izgleda ovako: opozicija u RS-u jest svesrpska i ne uključuje Bošnjake i Hrvate, a koliko god korpus pitanja vitalnog nacionalnog interesa bio širok, SNSD i Dodik drže sva autorska prava.

Politika poricanja genocida

Nemaju ništa ni protiv Evropske unije ni protiv Memoranduma o saradnji ministarstava unutrašnjih poslova RS-a i Ruske Federacije za Moskvu, s kojom se u RS-u namjerava graditi rusko-srpski humanitarni centar. Zasad im je jedino referendum zasmetao, pa, iako su priznali da je to Dodikov politički potez pred izbore 2016. godine, izašli su na njega. Nemaju ništa protiv politike poricanja genocida, progona i istrebljenja, koketiranja i s Istokom i sa Zapadom, manipulacije brojevima i identitetima žrtava i stradalih.

Startna pozicija im je, unatoč svemu ovome, sjajna. Iako su već činili vlast, ne moraju pretjerano lobirati zato što od prvih višestranačkih izbora 1996. godine postoje samo dva politička bloka. Prosječna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u RS-u iznosi 228 odsto prosječne plate. Nije potreban čak nikakav program jer se političkim programima i stranačkim politikama u RS-u odavno niko ne bavi niti koga sekiraju. Dodik bez promjene Ustava više ne može biti kandidat za predsjednika RS-a, a vladajuća struktura još nije obznanila svoje kandidate.

Vremena za probiranje i provodadžisanje nema. Nikome više nije do probiranja i mjerkanja. Stoga je opsežni tekst opozicije, napisan stilom predistražnog postupka ili kakvog revizorskog izvještaja, sasvim nebitan, kao i politička scenografija. Zbog toga bi javnost opoziciji oprostila i potpunu amnestiju DNS-a. U cijeloj ovoj političkoj predstavi, naime, nikoga više ne zanima ni koliko košta karta, ni ko je reditelj, ni ko je scenarista, ni ko je u sporednim ulogama. Svi hoće da vide novog glavnog glumca.

Piše: Ljupko Mišeljić

Izvor: Al Jazeera Balkans