Vijest da je pjevačica Aleksandra Prijović dobila ulogu u njegovoj predstavi “Kafana Balkan” odjeknula je ovdašnjim medijima, nakon čega je Sarajlija s dugogodišnjom beogradskom adresom stanovanja odlučio demantovati navode bez ikakvog antagonizma prema atraktivnoj pjevačici.

Kada smo ga pozvali za intervju, pristao je vrlo rado na razgovor, iako smo ga ulovili kada je krenuo u šetnju, nekliko minuta po završetku probe za predstavu, najavljivanu kao mjuzikl.

Ma, odmah da vam kažem, nije to mjuzikl. To je, po starom pozorišnom običaju, komad sa pjevanjem. Krenula je ta lavina koju je nemoguće zaustaviti. Kao što je krenula lavina da učestvuje gospođa ili gospođica Prijović. Ona ne učestvuje u predstavi, nisam je ni upoznao čak. To je potpuno besmisleno. Ja sam čuo kako je otpjevala jednu pjesmu iz mog pozorišnog komada i dogovor kompozitora svih numera jeste da joj poklonimo tu pjesmu da je snimi, ali na početku spota piše muzika iz predstave “Kafana Balkan”. Znate koliko ona učestvuje u predstavi – cijelih 18 sekundi. Jer se s tranzistora, dok razgovaraju glavna kelnerica Marijana Mićić i vlasnik kafane Marko Nikolić i rješavaju ukršetene riječi čuje pjesma. I u jednom trenutku Marko kaže: “Gasi to”, jer mu smeta, ne može da nađe rijeku u Indiji sa osam slova – pojašnjava nam reditelj i dodaje da su uloge u “Kafani Balkan” ostvarili i Dragana Mićalović, Saša Joksimović, Rastko Janković te Tea Gjorgioska.

Generalna popravka

S velikim glumcem i rediteljem, rođenim kao Irfan Kurić, razgovarali smo u vrijeme njegove popodnevne šetnje. Kako kaže, to je njegova kardio šetnja za zdravlje, koju svakodnevno praktikuje u posljednje četiri godine nakon što su mu, zbog srčanog udara, ugrađena tri bajpasa. Problemi sa zdravljem uticali su i na to da dramski umjetnik promijeni brojne navike i više se brine o sebi. 

Kako se danas osjećate, imate li kakvih zdravstvenih problema?

Hvala Bogu, sve kontrole, a svaka tri mjeseca idem na redovne kontrole, za sada su fantastične. Čak su i doktori začuđeni da moj organizam djeluje veoma dobro nakon ono što su uradili sa mnom prije četiri godine. Oni su to i nazvali generalnom popravkom i očigledno je dobro urađena. Ja živim potpuno normalan život punim intenzitetom, s tim, jedino, što sam ostavio pušenje, to su me oni zamolili, a sve ostalo su mi dozvolili.

Nije teško primijetiti da ste trenutno baš aktivni. Kada očekujete premijeru “Kafane Balkan” i planirate li doći u Sarajevo?

Premijera mora da bude početkom marta. Sve zavisi od producenta i distribucije gdje ćemo gostovati, ja ću svoj posao završiti onog trenutka kada predstava izađe, nosiće moj pečat. Sve ostalo je u tuđim rukama, a što se tiče Sarajeva i BiH, ja sam prošle godine bio na festivalu u Brčkom sa svojom monodramom, bio sam na festivalu u Tuzli, a sada čujem da su vrlo zainteresovani da moja predstava “Hor bečkih dečaka”, u kojoj čak i igram zajedno sa Predragom Ejdusom i Bodom Ninkovićem, ide na “Mostarsku lisku”, pa na festival u Zenici, pa u Doboj... Sarajevo se nije pojavilo kao varijanta.

A privatno?

Niko me ne zove ni privatno ni poslovno. Privatno, imam veoma malo rodbine u Sarajevu, svi su se raselili po bijelom svijetu. A što se posla tiče, ja sam davno za Sarajevo, čini mi se, otišao u penziju, u koju sam zaista otišao prije dvadesetak dana. Ali, radim više nego ikad, i želim da radim više nego ikad, i imam snage da radim više nego ikad.

Čestitke onda, a nedavno ste proslavili i 65. rođendan. Kako danas u Vašem domu izgledaju rođendani?

Tada sam i morao otići u penziju, jer imam 65 godina. Po radnom stažu, mogao sam da odem i dvije godine ranije, jer imam 42 godine radnog staža. Rođendani izgledaju tako što se čujemo Žarko Laušević i ja, jer je rođen istog dana, i onda zove ili on mene ili ja njega. On mene iz Amerike, ja njega iz Beograda, pa razmijenimo čestitke. I, naravno, moji sinovi su još toliko pažljivi da dođu da popijemo po jedno piće. Ali, nekog obilježavanja zaista nema. Malo je to mnogo, zar ne? Iznenadio me je ansambl Jugoslavenskog narodnog pozorišta kada sam igrao “Mletačkog trgovca”. To je bilo nekoliko dana prije penzije, besmislene penzije za naše zvanje. Na kraju predstave ugasili su svjetlo, unijeli tortu na kojoj je pisalo: “Srećna penzija”, pa su aplaudirali pa sam se ja sav naježio. Oni su pravili štos, ali meni je prijalo.

Kreativan život

Znači, dugogodišnje prijateljstvo s Lauševićem i dalje traje?

Čujemo se. Mislim da će uskoro doći u Beograd, jer ima planove s nekom serijom. Bio je u Beogradu prije izvjesnog vremena, vidjeli smo se nekoliko puta. Jedino što bi se desilo da je u Beogradu jeste da bismo se češće viđali, ali se čujemo redovno i razmjenjujemo informacije. Ja mislim da on o stanju u BiH, Srbiji, Hrvatskoj... zna više od mene, zato što njega to tamo negdje daleko u tim “njujorcima” više interesuje nego mene. Informacije stižu do mene, a on ih traži. Tu je razlika. 

Doktori su Vam rekli da izbjegavate stres. Koliko je to danas moguće?

Nemoguće je izbjeći stres u našem regionu. Apsolutno je nemoguće, jer onog trenutka kada ste svjesni da je situacija stresna, već ste u stresu. Tako da je to mala bajka koja se priča ljudima, zvana izbjegavajte stres. Mi svi živimo, i vi u BiH, i mi u Srbiji, i oni u Hrvatskoj, Makedoniji, a bogami i Slovenija je još u stanju opšte neprilagođenosti koja nam se događa. Ali, valjda će ta neprilagođenost postepeno da se smanji i postepeno ćemo svi doći sebi i posvetiti se malim nukleusima, a to je naša porodica.

Svakodnevne vijesti iz politike dio su tog stresa, koliko Vas zanimaju?

Ja o politici mislim kao o jeftinoj ženi. Mislim da je politika lako kupljiva roba kao što su i jeftine žene lako kupljive. I ne mislim ništa dobro, jedino o nekim ljudima u politici mislim dobro, jer znam iz kojeg su povoda u tome.

Kulturna baština

Na kojem je mjestu kultura u regionu?

Kultura je svugdje na posljednjem mjestu, što, naravno, nije zaslužila. Kulturom smo se prvo povezali i još smo najčešće povezani. Sjetite se polovine devedesetih, kultura je ta koja je probila sve granice i počeli smo ponovo da razgovaramo. Bar da razgovaramo. Svi se iznenade kada neko iz BiH dobije Oskara ili kada neko iz Srbije dobije neku veliku nagradu. Iznenadili smo se kada je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu, jer kako je to moguće, ali vjerujte mi da u svim segmentima naše kulture regiona ima ljudi koji su apsolutno zavrijedili da budu na svjetskoj listi kulturne baštine.

Koliko te današnje generacije znaju za begovsko porijeklo Vaše porodice Kurić?

Onoliko ljudi koliko je pročitalo moje intervuje. Ja se toga ne stidim, ja se time ponosim, ali današnje generacije znaju mnogo više nego što mi mislimo. Internet je čudo jedno, i to je ono što mene plaši u životu. Jer, ja kada pritisnem neko dugme na tabletu, mislim da će tablet eksplodirati. Nisam vičan internetu, ali uspijevam ga koristiti. 

Srna Lango i Ljiljana Perović obilježile su moj život

Kakav odnos imate danas s bivšom suprugom Srnom Lango, s kojom ste bili u braku 17 godina?

Evo, upravo sada idem da se nađem sa Srnom. Sa Srnom se čujem svaki drugi-treći dan. Srnu, a i moju prethodnu suprugu Ljiljanu Perović, smatram ženama koje su obilježile moj život. Prije svega, rodile su mi dva sina i ne daj, Bože, da im neko poželi zlo ili da čujem da pričaju o njima neko zlo i neistinu. Ja bih tog trenutka reagovao kao alfa mužjak. Poštujem ih i hvala Bogu da su ti razvodi bili sporazumni i da držimo normalan kontakt. Odlazimo zajedno na večere, ručkove... Ljudi se pitaju: “Je li to moguće?” E, pa jeste, i na Balkanu je to moguće.

Aleksa će uvijek biti moj sin

Kako danas provodite vrijeme sa sinovima?

Najmlađi Pavle trenutno me maltretira da mu pomognem, što radim s radošću. Želi da bude primljen na Akademiji. Interesuju ga gluma i pozorište, nadam se da će uspjeti. Ja sam mu rekao da ću mu pomoći u smislu da mu preporučim šta da pročita, gdje da traži monologe, koje pjesnike da traži, a sve ostalo je u njegovim rukama. Ovaj veliki, Filip, je čovjek koji ima 32 godine, radi svoj posao, završio je ekonomiju. A ovaj srednji je, pored prava, upisao i produkciju. Kada kažem srednji, to je Aleksa, kojem ja nisam biološki otac, ali je moj, zato što je kao mali došao kod mene i, kada sam ja otišao da živim drugi život, kada smo se Srna i ja razveli, on je ostao moj. I tako će i biti. 

Posla ima

Nakon premijere predstave “Kafana Balkan”, posvetiću se igranju “Hora bečkih dečaka”. To ćemo igrati do kraja sezone, a onda početkom naredne sezone idemo na turneju -  Kanada osam predstava te Amerika šest igranja. Posla ima i prosto se nadam da ću najesen razmišljati o nekom novom tekstu – ističe Mensur.

Izvor: Avaz